Životopis Ranka Marinkovića (1913–2001)

1913. Rođen 22. veljače u Komiži na otoku Visu. Roditelji Vicko i Anka. Malu maturu ne polaže u prvome roku, već na početku sljedeće školske godine, zbog čega je zakasnio upisati gimnaziju u Zagrebu, ali upisuje u Splitu. Razlog je razotkrivanje ljubavne veze između njegove učiteljice i lokalnog svećenika, zbog čega je bio siguran da kod nje maturu ne bi prošao.

1931–1935. Studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; objavljuje pjesme, pripovijetke, eseje i polemike u časopisima i novinama; s Ivanom Dončevićem pokreće reviju Dani i ljudi.

1936–1939. Objavljuje kazališne prikaze, eseje i polemike.

1939. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu izvedena mu je drama Albatros.

1940. Surađuje u Krležinu Pečatu.

1941. Uhapšen, interniran u Ferramonte, logor u Kalabriji.

1943. Prelazi u Bari, iz kojega se premješta u saveznički izbjeglički logor na Sinaju, El Shat. U logoru radi na organiziranju prosvjetnih i pedagoških djelatnosti.

1945. Radi u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske, a poslije i u Nakladnom zavodu Hrvatske.

1946. Imenovan je direktorom Drame HNK u Zagrebu te ostaje na toj dužnosti sljedeće četiri godine.

1948. Članstvo u Društvu hrvatskih književnika; objavljuje knjigu pripovijedaka Proze, u kojoj je tiskana i drama Albatros. Pripovijetkama iz prve zbirke poslije se, u redigiranu obliku, služio kao osnovom drugih djela.

1949. Objavljene su mu zbirke pripovijedaka Ni braća ni rođaci i Oko Božje.

1951. Postaje redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje radi sve do mirovine; objavljuje knjigu eseja i studija Geste i grimase, posvećenih dramskoj književnosti, kazalištu i filmu.

1953. Objavljena djela: zbirka novela Ruke (tiskana u tridesetak izdanja), Pod balkonima.

1955. U HNK u Zagrebu u režiji Bojana Stupice praizvedena je drama Glorija (objavljena u knjizi 1956); dramu je poslije sam Marinković dopunio za dalje kazališne izvedbe 1970.

1959. Izlazi Poniženje Sokrata.

1964. Objavljena knjiga novela Karneval i druge pripovijetke.

1965. Objavio roman Kiklop, za koji je primio niz vrijednih nagrada tadašnje države; u roman su ugrađeni neki fragmenti iz prvog izdanja zbirke novela Ruke.

1973. Na 60. rođendan odlikovan je Ordenom zasluga za narod, koji odbija primiti revoltiran hapšenjima koja su uslijedila nakon 1971. Prijateljuje s Antunom Vrdoljakom, Kostom Spaićem, raspituje se za Vladu Gotovca, koji se tada nalazi u zatvoru.

1976. Praizvedena kazališna adaptacija romana Kiklop u režiji Koste Spaića.

1977. Objavljena knjiga drama Tri drame; drama Politeia, izvedena kao Inspektorove spletke, redatelj Vlado Habunek HNK u Zagrebu.

1980. Nakon što Drago Vukušić otvara Hrvatski kulturni klub, postaje u njemu stalni gost. Kod Drageca druži se s prijateljima, najčešće igrajući šah.

1982. Izlazi roman Zajednička kupka; objavljena drama Pustinja (sotija) u režiji Marina Carića, u okviru Sabranih djela; praizvedba Pustinje u HNK u Zagrebu.

1983. Postaje redovni član HAZU.

1986. Objavljena knjiga eseja Nevesele oči klauna.

1988. Nakon 42 godine izbivanja s rodnog otoka vraća se u Komižu.

1993. Objavljen roman Never more, nagrađen nagradom Ivan Goran Kovačić.

1995. Objavljena knjiga U znaku vage.

1998. Pristaje slaviti 85. rođendan premijerom predstave Never more (Nikad više) u dramatizaciji i režiji Georgija Para u izvedbi MHT Kiklop, čije je ime nekoliko godina prije odobrio; „Kad se na kraju prolomio pljesak slavljeniku, skriven u glumačkoj loži, nekoliko puta je mahnuo publici, stidljivo, skromno“, piše o toj proslavi Špiro Guberina u Hrvatskom slovu 2. veljače 2001.

2001. Umro je u Zagrebu 28. siječnja, a sahranjen na groblju u Komiži.