Slikarsko ovladavanje prostora

Izložba Duje Jurića, naslovljena Memo-Chips 3, u Galeriji Kranjčar, nastavak je slikarske instalacije koncipirane i predstavljene u sklopu ambijentalnih izložbenih projekata u Umjetničkom paviljonu.

Ostvarujući jedinstven umjetnički koncept, slijedom svoje već prepoznate i dosljedne estetike konstruktivnoga neoplastičkog, odnosno neo-geo-slikarstva, u toj privatnoj galeriji Duje Jurić ušao je ponovno u prostor, duhovno i fizički. Na tragu motiva linearizma memorijskog čipa, kao vizualnoga gradbenog elementa tog tehnički usavršena sklopa, u kojem je pronašao sve istovrsne gradbene elemente svojega slikarstva – horizontale i vertikale – ova izložba svojevrstan je surogat prvobitno osmišljene slikarsko-zvučno-prostorne instalacije. Naime, Jurićeva ideja istraživanja i oprostorenja slike dobila je ponovno mogućnost doživljajne materijalizacije, i to ovaj put u nešto manjem prostoru privatne galerije Kranjčar.

Iz postava izložbe / Snimio Jasenko Rasol

Premda je riječ o konkretnom uzorku, motivu memorijskog čipa, Duje Jurić samo poseže za njezinom vizualnom referentnošću na svoje slikarstvo. To će reći da su linearni sklopovi memorijskoga čipa samo predložak za dalje istraživanje prostora slike, odnosno mentalno iživljavanje unutar sebi zadanih slikarskih koncepata. U ovom ciklusu slika oni su tako postali zanimljiv i vizualno podatan motiv za likovno otjelotvorenje i autorovo propitivanje mogućnosti i perspektive suvremenoga slikarstva. Za razliku od dosadašnjih ciklusa i specifičnog nikad ponovljena sklopa premreženih i umreženih horizontalnih i vertikalnih linija, Duje Jurić na novim platnima pedantno preslikava električni nabijene silnice memorijskoga čipa stvarajući nove i drukčije geometrijske sklopove.

Kako bi postigao jedinstvenost vizualnog doživljaja geometrijskog uzorka, Duje Jurić ušao je i u ambijent te linearnim umreženim rasterom oslikao zidove galerije. No na ovoj izložbi potenciran je naglasak na slikarskom platnu, tako što je pozadina zida, obojena u sivoj s rasterom bijelih linija koje kao da izlaze iz slika, omogućila slikama zlatno-srebrno-crnih linija da zažive i iskoče, kao svojevrstan vizualni naboj u kojem su pohranjeni slojevi autorovih mentalnih ideja o mogućnosti slike. U svojem interesu za razradom pojma proširene slike i želji istraživanja dvodimenzionalne slike i trodimenzionalnoga prostora Duje Jurić je, naoko motivski jednakim slikama, osvojio galerijski prostor plošnim širenjem osnovnoga gradbenog elementa – pravocrtne linije – i tako stvorio trodimenzionalnu geometrijsku sliku.

Slijedom interpretacije memorijskih čipova kao sklopova koji služe za pohranu informacija kao električnog naboja, slikarstvo Duje Jurića pronašlo je ekvivalent i pokušalo sublimirati u svojoj nepredmetnosti i apstraktnosti linijskih iživljavanja simboliku duhovne biti svijeta. Jer upravo posebnost Jurićeva slikarstva jest eksperiment i istraživanje sa slikom, sa svrhom da se uvijek istovrsnim geometrijskim elementima, u drukčijim koncepcijskim rješenjima, procesom stvaranja gradira određena likovna i filozofska misao. Jasne i osviještene likovne poetike, oslonjene na geometrizaciju, tijekom više od četiri desetljeća rada, Duje Jurić profilirao se u sam vrh umjetničke produkcije u Hrvatskoj kao umjetnik slikarstva reda, a svakim novim ciklusom svoje kompozicijske koncepte i tematike produbljuje, interpretira i problematizira.