Preokreti pape filozofa

Svjetski mediji nisu zainteresirani, odnosno ne žele govoriti o progresivnosti pape za kojega mnogi neopravdano tvrde da unazađuje Crkvu

Jednostavan i skroman radnik u Gospodinovu vinogradu, kako je sam sebe nazvao papa Benedikt XVI. prilikom izbora za rimskog pontifa, ne prestaje iznenađivati svijet. Vrsni teolog i filozof koji se htio povući u mirovinu s mjesta prefekta Kongregacije za nauk vjere nakon smrti pape Ivana Pavla II, kardinal Joseph Ratzinger zapravo je bio logičan izbor za nasljednika Velikog pape. Vjerojatno nije ni slutio koliko će njegov pontifikat biti težak i s kakvim će se optužbama naći Katolička crkva. Božji rotvajler, kako su ga nazivali i ne samo zlobni jezici, našao se na braniku obrane časti i morala Vatikana, gdje je nastupio iznimno pažljivo i mudro. Iako se i unutar Vatikana skrivala tajna svećenika pedofila, primjerice, papa Benedikt preuzeo je odgovornost u ime Crkve, spominjući „grijeh unutar Crkve“, susreo se sa žrtvama zlostavljanja i ponudio im ispriku, obećao poduzeti korake i jasno dao na znanje biskupima da se svi slučajevi zlostavljanja moraju prijaviti lokalnim vlastima. Ti su koraci oni po kojima papu danas poznaje cijeli svijet, ali... tu sve zastaje. Svjetski mediji nisu zainteresirani, odnosno ne žele, govoriti o progresivnosti pape za kojega mnogi neopravdano tvrde da zapravo unazađuje Crkvu.

Mnogi žele korjenite promjene u Crkvi u kratkom roku. Oni ne shvaćaju da se i pozitivne i negativne promjene događaju u duljem rasponu vremena. Crkva nije institucija koja se mijenja od danas do sutra. Klasičan je primjer Drugi vatikanski koncil, koji se doista pripremao stotinama godina, a čiji zaključci još nisu implementirani u svim nadbiskupskim konferencijama diljem svijeta. Ipak, globalizacija je neumoljiva, a nove informacijsko-komunikacijske tehnologije često traže trenutačno djelovanje. Stoga, nije istina da se Crkva danas ne mijenja velikom brzinom. Nije prošlo ni šezdeset godina otkada je papa nosio tijaru i bivao nošen u nosiljci. Postojao je neslavan Index Librorum Prohibitorum, kao i nepoćudan naziv svete inkvizicije. U zemljama poput Irske i Malte bio je zabranjen razvod braka. Napredak je nastao ne samo teološkim razvojem koji je završio u Drugom vatikanskom koncilu, već i kao odgovor masovnim prevjeravanjima na protestantizam u Latinskoj Americi. Katolička crkva nije mogla preživjeti dvije tisuće godina da nije imala sposobnost odgovaranja na različite izazove.

Osmi Nijemac na mjestu pape

Protekla godina, međutim, pokazala je da su razmišljanja pape Benedikta XVI. rezultirala neočekivanim preokretima u Crkvi. Joseph Ratzinger rođen je u tradicionalnoj bavarskoj seoskoj obitelji 1927. Sa četrnaest godina bio je prema zakonu primoran ući u Hitlerjugend, nacističku omladinsku organizaciju. Tijekom Drugoga svjetskog rata postavljen je u protuavionsku jedinicu u Münchenu, ali je dezertirao i neko vrijeme proveo kao ratni zarobljenik u savezničkom zatvoru 1945. Njegov put prema Crkvi počeo je rano. Iako crkveni reformist, Ratzinger je imao vrlo konzervativne poglede, posebno u vrijeme revolucionarnih 1960-ih godina. Predavao je na Sveučilištu u Bonnu od 1959. do 1966, kad je preuzeo katedru dogmatske teologije na Sveučilištu u Tübingenu. Tamo je ostao zatečen širenjem marksističke ideje, za koju smatra da je tiranska, brutalna i okrutna politička ideologija. Takav ga je stav odgurnuo od teologije oslobođenja, koja ima marksizmom nadahnutu notu socijalne akcije. Godine 1969. postao je dekan Sveučilišta u Regensburgu. Njegov put u crkvenoj hijerarhiji počinje rasti kad ga je papa Pavao VI. imenovao 1977. kardinalom Münchena. Papa Ivan Pavao II. imenuje ga prefektom Kongregacije za nauk vjere 1981. Često nazivan opuštenim, blagim kardinalom sa snažnim moralnim vrijednostima, Ratzinger je viđen kao važna intelektualna pozadina pape Ivana Pavla. Osmi Nijemac koji je postao papa, Ratzinger je također jedan od rimskih pontifa koji je na to mjesto došao u poodmaklim godinama. Prije njega najstariji kardinal koji je postao papa bio je Klement XII, izabran 1730. Benediktove prve riječi bile su doista važne: „Draga braćo i sestre, nakon velikog pape Ivana Pavla II. kardinali su izabrali mene, jednostavna i skromna radnika u Gospodinovu vinogradu. Činjenica da Gospodin zna kako se radi i djeluje i bez potrebnih alata me tješi, a najviše se preporučam vašim molitvama. S radošću za uskrslim Gospodinom, uvjeren u njegovu pomoć, krenimo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a Marija, njegova najsvetija majka, biti će na našoj strani“. Uzeo je ime Benedikt, prisjećajući se pape Benedikta XV, „hrabrog proroka mira, koji je vodio Crkvu tijekom turbulentnih ratnih godina“. Slijedeći njegove stope, papa se predao pomirenju i harmoniji među ljudima. Tim činom prisjeća se i svetog Benedikta, su-zaštitnika Europe (drugi zaštitnici su sveta Braća, sv. Konstantin i sv. Metod), čiji život zaziva kršćanske korijene Europe, jer „Krist mora uvijek zauzeti prvo mjesto u našim mislima i djelima“.

Benedikt XVI. pokrenuo je kadrovske promjene kurije i dao kardinalima više posla u vođenju kongregacija i vijeća, a nastavio je i praksu svog prethodnika za beatifikacijama i kanonizacijama. Na tom popisu kanonizacije nalaze se i papa Pio XII, papa Ivan XXIII. i papa Ivan Pavao II. Novi papa odmah je došao u središte rasprave javnog oka svojim stilom oblačenja. Papa ne krije da je oduvijek volio lijepu odjeću, pa je došao na naslovnice sa svojim papinskim crvenim šeširom, grimiznim božićnim ogrtačem, crvenim Prada cipelama i sličnim modnim dodacima. Raspre je izazvao i povratak Tridentske mise. No, ubrzo su krenule i ozbiljnije primjedbe na papine nastupe u javnosti.

Dijalog sa znanstvenicima

Papa je optužen za nekompromis u pitanjima kontracepcije, homoseksualnosti i ređenja žena. Iako se od njega očekivalo da postavi konzervativne teologe na ključne pozicije u Vatikanu, postavio je umjerene, no mnogi se pitaju zašto je postavio loše savjetnike za javnu diplomaciju i odnose s javnošću. Tako se bilježi kako je 2006. papa citirao bizantskog cara koji je rekao da je prorok Muhamed na svijet donio samo „zle i nehumane“ stvari, uvrijedivši time muslimane. Židovi su prigovarali kad je papa vratio u crkvene redove osvjedočene osporavatelje holokausta, što je bila velika pogreška tako da ni papina molitva u Auschwitzu, kao i trenutačna akcija protiv dotičnih biskupa nisu bili od naročite pomoći. Uvrijedili su se i anglikanci, kad je pružio članovima Engleske crkve lakši put ulaska u Katoličku crkvu, a da se prije toga nije ni savjetovao s predvodnicima anglikanaca. Potom su tu i slučajevi zlostavljanja i pedofilije. Papina reakcija u tim prvim godinama bila je u diplomatskom smislu doista spora. No ubrzo su u Vatikanu shvatili da se ne može čekati ili, još gore, zatvoriti oči i moliti se da stvar što brže prođe u krvoločnim svjetskim medijima. Glas razuma, u kojemu je papa Benedikt XVI. sudjelovao, zauzeo je suprotan stav. Crkva mora reagirati.

Ekumenizam nema alternative

I jest reagirala. Možda se u početku mislilo kako se pokušava spasiti proliveno mlijeko, ali dosljedan stav postoji i dalje. Razlog tomu nije samo PR, ili kako bi se to lijepo objasnilo, jahanje magle. Središnje poruke koje danas dolaze iz Vatikana ne samo tradicionalnim putovima radije, televizije i tiska, već širokom uporabom novih informacijsko-telekomunikacijskih tehnologija, i društvenih mreža poput Facebooka, Youtubea i Twittera, poruke su teologije Benedikta XVI. usmjerene očuvanju temeljnih kršćanskih vrijednosti i borbi protiv moralnog pada diljem Europe. I tu papa ne bira koga će opomenuti. Tako je s velikom dozom hrabrosti prije svega napao same teologe, prozivajući ih da se bave sitničarenjem i filozofskim nadahnućima i traženjem nijansi do tih razina da se danas u teološkim raspravama ne može naći riječ „Bog“ ili „Krist“. Za papu Benedikta prijateljstvo s Isusom Kristom temelj je kršćanskoga života, a to intimno prijateljstvo u duhu bila je tema njegove prve enciklike Deus Caritas Est. Papa također pokušava doprijeti do konstruktivnog dijaloga sa znanstvenicima. Diktatura relativizma po njemu je ključni izazov crkvi i čovječanstvu, a u središtu problema vidi Kantovu samoograničenost razuma. To je, prema njemu, suprotno modernom shvaćanju znanosti, koja se temelji na moći razuma da prepozna istinu. Odbacivanje razuma vodi patologijama religije kao što je terorizam i patologijama znanosti kao što su ekološke katastrofe. Apsolutizacije relativnog vode totalitarizmu, kaže papa. Kršćanstvo, pak, jest religija Logosa, odnosno religija riječi i razuma. Papa Benedikt podsjeća svijet, a napose znanstvenike, da je prosvjetiteljstvo nastalo na kršćanskim temeljima jer prepoznaje i ističe osnovne kršćanske vrijednosti, te se tu nalazi snaga kršćanske filozofije. No papa istovremeno opominje da ni jedna filozofija, pa tako ni jedna znanost, ne može postići puninu ako se ne usmjeri „raspetom Bogu, kao simbolu ljubavi“.

Iz toga posljednjih godina, a posebno protekle godine, papa Benedikt XVI. daje konstruktivne kritike svjetskih problema na sasvim iznenađujući i možda neočekivan način. Sa stajališta kršćanske samilosti papa je žestoko optužio deportacije Roma iz Francuske, kršenja ljudskih prava u Kini i drugim zemljama, kritizirao je američke postupke i rat u Iraku. Optužio je svjetske korporacije za preveliko širenje konzumerizma. Iznimno važan potez papa je napravio kad je okrivio talijanske političare za nemoral, korupciju i djelovanje suprotno kršćanskim vrijednostima, a pritom ih je povezao i sa snažnom talijanskom mafijom. Papa se posvetio više i ekumenskim odnosima. Kao osoba jako sklona zaštiti sjećanja na židovsku patnju, Benedikt XVI. upozorio je sve antisemite u kršćanskom svijetu na njihovu zabludu i mržnju koja nije ni u duhu kršćanstva, a posebice ne u duhu Krista, koji je i sam bio Židov, kao i svi njegovi apostoli i cijela rana Crkva. Poboljšani su odnosi s islamskim svijetom, održane relacije s Dalaj lamom, a štiti i ugrožena prava indijanskih naroda. Papa je 2006. pozvao na mirno rješavanje nuklearnoga problema sa Sjevernom Korejom. Zajedno sa carigradskim patrijarhom Bartolomejom istaknuo je da se Turska može dalje približavati Europskoj Uniji samo ako se omoguće veće vjerske slobode. Nadalje je papa upozoravao nekoliko puta na veću brigu za okoliš, o problemima migracija, terorizma, bioetike, energetike, rasta stanovništva, opasnosti seks-turizma. Papa i Crkva i dalje stoje čvrsto u mišljenju da nisu kondomi ti koji sprečavaju opasnosti HIV/AIDS-a, već izbjegavanje prostitucije i ostalih nemoralnih čina. Također, papa je često shvaćen kao homofob, jer izbjegava dati jasan odgovor Crkve na tumačenje da se ne optužuju homoseksualci ni homoseksulanost, nego da se Crkva brine o njima putem posebnih Vijeća. Naime, Crkva ne smatra da homoseksualci žive u grijehu ako ne prakticiraju svoju seksualnu orijentaciju s osobom istog spola.

Od blagoga, ali konzervativnog kardinala preko u javnosti nesigurna pape pa do novoga pontifa vođena kršćanskim razumom i suosjećanjem, papa Benedikt XVI. prevalio je dug put i iznenadio kako svoje protivnike, tako i svoju pastvu. Iako se i dalje Crkva optužuje za raskorak s realnošću modernog svijeta, a čemu uvelike pridonose pojedine crkvene strukture u pojedinim državama, gdje misao Drugog vatikanskog koncila još nije zaživjela, možemo očekivati nova iznenađenja iz Svete stolice. Papa je pokazao da se neće skanjivati u prozivanju i onih koji su dosad bili pod zaštitom Vatikana. Bila u pitanju osobna hrabrost ili korjenite promjene unutar same Crkve, činjenica jest da imamo papu visoka morala, ali i velike državničke mudrosti.