Izazov ambijentalnoga teatra

Uvijek ću ostati ista osoba i uvijek ću javno izreći osobno stajalište bez kalkuliranja i bez namjere da budem pozvan ili da riskiram isključivanje

Posljednja dramska premijera ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara bit će izvedba Sofoklove drame Kralj Edip u režiji Eduarda Milera (1950) u dramatuškoj obradi Žanine Mirčevske. To je prva Milerova režija na Dubrovačkim ljetnim igrama, pa je stoga dubrovački angažman u Hrvatskoj poznatog i afirmiranog redatelja tim važniji. Uz premijeru Stullijeve Kate Kapuralice u režiji Darija Harjačeka te Prizora s jabukom Ivane Sajko, Milerova režija Kralja Edipa u parku umjetničke škole s Mislavom Čavajdom, Doris Šarić Kukuljica, Vilijem Matulom, Liviom Badurinom, Goranom Grgićem, Vlatkom Dulićem, Jelenom Lopatić i korom studenata zagrebačke Akademije dramske umjetnosti zacijelo će biti prava kazališna poslastica.

Snimio Denis Lovrović

Eduard Miler nedavno je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci postavio Brechtovu Operu za tri groša, a hrvatsko je kazalište zadužio postavivši predstave Magic and Loss Brucknera u Zagrebačkom kazalištu mladih (1992), Moličreova Tartuffea u Dioklecijanovim podrumima na Splitskom ljetu 1996. ili pak Brechtov Pir malograđana u kazalištu Kerempuh. Osim u Hrvatskoj, u svojoj dugoj redateljskoj karijeri koju je započeo još za vrijeme studija režije u Njemačkoj, Eduard Miler neprestano je prisutan na njemačkim, austrijskim, slovenskim i crnogorskim pozornicama.

Unatoč njegovoj nedvojbenoj afirmiranosti u bivšoj državi, režija Sofoklova Kralja Edipa prva mu je režija na ovome festivalu te smo Eduarda Milera upitali što to za njega danas znači i postoje li neki razlozi zbog kojih prije nije radio na Igrama:

„Ne znam da li je postojao bilo kakav 'namjerni' razlog zbog kojeg do sada nisam radio na Igrama. Nisam ni razmišljao o tome. Obično sam usredotočen na svoje predstave i svoj rad. Bilo gdje da radim, za mene je bitno posvetiti se maksimalno svakoj predstavi. Festival Dubrovačkih ljetnih igara pratim prilično redovito i na festivalu sam vidio zaista dobrih i vrijednih predstava. Nema dvojbe da je to bio i ostao jedan od najbitnijih kulturnih događaja u široj regiji. Raduje me da radim ove godine ovu predstavu za festival, posebno me raduje ambijentalni prostor u kojem će se predstava igrati. To je poticajan prostor koji nudi izvanredne mogućnosti i kreativni je izazov. Raduje me suradnja s izvanrednim glumcima i predanom tehničkom i autorskom ekipom. Mislim da smo u svim aspektima ove produkcije već uspostavili sinergiju i svi smo se nepretenciozno predali predstojećoj svečanosti, čije ime je premijera Kralja Edipa na Dubrovačkim ljetnim igrama.“

Jeste li uspjeli sastaviti umjetnički tim prema vlastitim željama i dobili odgovarajuću podjelu za predstavu koju radite?

Volim raditi s korektnim i moralnim ljudima koji su i osobnosti i persone i koji su pozitivni, otvoreni, profesionalni, radišni i spremni na putovanje kroz proces koji nosi i skriva dosta izazova... Ne volim raditi s ljudima koji se skrivaju, koji su licemjerni i koji kalkuliraju. Iskrenost i otvorenost jako je bitan uvjet za moj proces rada... Imam izvanrednu podjelu... Radimo gotovo mjesec dana i svaka je proba pravi užitak. Upravo iz glumaca i s njihovom pomoći mogao sam otvoriti neke aspekte u tekstu za koje nisam vjerovao da je moguće do njih doći. Svaka proba posebno je zanimljiva jer je nevjerojatno kako tekst napisan prije više od dvije tisuće godina može biti tako referentan upravo za današnji svijet i trenutak. Sofoklov Edip zapravo je jako jednostavan tekst jer je tako točan. Ujedno ga je izvanredno teško raditi jer je vrlo kompleksan. Tekst je kao i sama istina – složena, a jednostavna.

Sofoklove drame, kao uostalom cijela klasična dramatika, uvijek su aktualne. Koje je vaše polazište za aktualnost Kralja Edipa? Otkrijete nam nešto više o tome kako namjeravate postaviti predstavu i što gledatelji mogu očekivati?

Putem Sofoklova teksta bavim se pitanjem odgovornosti. Fascinantno u tekstu nije to što je Edip počinio, već njegov odaziv na to i cijena koju sam određuje i na kraju plaća. Edip je perfekcionist, čovjek koji ima visoke moralne i etičke standarde. Nažalost, u današnje vrijeme takvi su pojedinci prava rijetkost. Edip je heroj današnjega vremena. Danas nitko ne preuzima odgovornost ni za što. Od visokih političara do najmarginalnijih pojedinaca, svi izbjegavaju odgovornost. Imam dojam da čovječanstvo čeka neki magični obrat kojim će riješiti sve svoje probleme. Apsurdno je to da smo uhvaćeni u vlastitom kolu iz kojega i ne pokušavamo izaći. Čekamo da nas netko povuče, magičnom rukom. Pitanje je zapravo možemo li se uopće iskopati iz takve situacije. Smiješno je nadati se deus ex machini, ali, napokon, zašto ne. Sve je to zanimljiv životno-povijesni vrtuljak velike akceleracije na kojem smo svi mi zatečeni. Ipak, promatrati sve to kao nevini svjedok naivno je. Pratiti duh vremena na isti način kao što to čini senzacionalistička žuta štampa glupo je, ali nažalost to je naša realnost. Gledatelji Edipovu tragediju mogu pratiti kao senzaciju; važno je da nisam ja taj koji mora platiti kaznu, a s uživanjem bih gledao kako netko drugi preuzima odgovornost i plaća kaznu za sve. I tim se aspektom bavi naša predstava. Nemoć je duha invalidnost društva. Invalidno je društvo plodno tlo za stvaranje nemoćna duha i tako smo uhvaćeni u zatvorenom krugu u kojem se tisućama godinama i ovako i onako vrtimo.

Iako ste postavljali mnoge dramske tekstove, konstanta vaše redateljske biografije su autori poput Brechta, Shakespearea, Müllera, Ionesca... Sada ste pak posegnuli dublje u prošlost?

Antička dramaturgija veoma me zanima. I bilo je samo pitanje vremena kada bih se sustavno počeo baviti realizacijom za mene najbitnijih komada. Tekst Kralj Edip sanjao sam i nosio u sebi već dulje vrijeme. Ali uvijek je bio bitan i interes producenta. Producenti su obično od mene očekivali da prije svega režiram njemačku klasiku, vjerojatno zato što potječem iz te sredine. Ali za mene će i režija Shakespearea uvijek biti uživanje i nadahnuće za rad. Upravo sam protekle sezone u Drami SNG u Ljubljanu režirao Mletačkog trgovca. I radujem se svakoj mogućnosti da ponovno radim Shakespearea. Ali i antika me silno veseli. Ovaj put moja se želja susrela s programskom shemom festivala. Mislim da idealniju kombinaciju i nisam mogao očekivati.

Sredinom devedesetih režirali ste mnogo češće u Hrvatskoj nego danas. Opera za tri groša u Rijeci i DLJI više su iznimka nego pravilo. Jeste li se bili zasitili Hrvatske ili za odsutnost iz hrvatskih kazališta postoje neki dublji razlozi?

Prije svega imao sam angažmane u Njemačkoj i Sloveniji. Uvijek je pitanje pravovremenog dogovora. Ukoliko bi se neko hrvatsko kazalište zanimalo za suradnju sa mnom, morali bismo uskladiti termine najmanje godinu i pol dana unaprijed... Bilo je nekoliko ponuda, ali termini su se preklapali i nije došlo do njihove realizacije. Jasno, radovala bi me intenzivnija suradnja s hrvatskim kazalištima. Opažam nevjerojatan razvoj hrvatskoga glumišta, vidio sam nekoliko izvanrednih predstava koje bismo mogli pokazati bilo gdje u Europi bez ikakvih sumnji u njihovu kvalitetu i konkurentnost i sve me to raduje. Sada radim s predivnom podjelom, glumci su slobodni umjetnici ili članovi različitih ansambala. Svi su ujednačeni u igri i ispunjavaju sve zahtijevane stilove i oblike. Rade zajedno i sinkronizirano...

Kakva je (organizacijska, financijska, umjetnička) situacija u slovenskom kazalištu i s kojim će se, po vašem mišljenju, problemima susresti hrvatska kultura prilikom ulaska u Europsku Uniju?

Trenutna situacija u cijeloj Evropi jako zabrinjava. Ali to nas ne treba čuditi. Jasno je bilo da će propadanje gospodarstva, recesija i sveopća kriza teško pogoditi kulturne ustanove. U Sloveniji je najavljeno smanjivanje proračuna za kulturu za 38 milijuna eura ili 19 posto. Možete zamisliti kako će se to odraziti na kulturu, koja i sada životari i jedva preživljava. Najstrašnije je to da situacija može biti i gora. Grčka je pred bankrotom, Španjolska, Portugal, Irska doslovno dišu na škrge... Ne, ne možemo očekivati renesansu. Pa nije to nešto što nismo znali ili nas je jako iznenadilo. Društveni model koji imamo jedina je alternativa i ne može nam ponuditi magična rješenja. Nije tu riječ samo o Europi. Globalni je trend jasan. Pitanje je samo gdje će se i kada kriza jače manifestirati. Problemi hrvatske kulture po ulasku u Europu ovisit će ponajprije o ekonomskom trendu u Hrvatskoj.

Proteklih godina radili ste u Podgorici, Kotoru i u Sloveniji. Te su predstave gostovale na različitim festivalima u regiji. S obzirom na promjene koje je raspad Jugoslavije donio na području kulturne suradnje umjetnika na ovim prostorima, čini se da je prepreka za kulturnu suradnju proteklih godina sve manje. Ipak, dosad niste radili u Beogradu, već kao da birate neutralniji teren?

Radit ću gdje budem pozvan, tekstove i predstave koji su predmet moje redateljske poetike. Ipak, uvijek ću ostati ista osoba i uvijek ću javno izreći osobno stajalište bez kalkuliranja i bez namjere da budem pozvan ili da riskiram isključivanje. Ako nekomu smeta moje stajalište i moja iskrenost, onda i nije potrebno da surađujemo. Veselim se svakom projektu koji, pored glavnog cilja, kani uspostaviti suradnju i povezati kreativce iz različitih sredina. Inicirao sam različite koprodukcije i napravio niz predstava s podjelom iz različitih sredina. Dobre ideje i pozitivne namjere uvijek su ključ za uspješnu suradnju, koja je opet uvjet za dobru predstavu.