Festival bez pravne regulative

Sapunica s izborom splitskog intendanta i tvrdoglavi rat samovoljnoga splitskog gradonačelnika Keruma s hrvatskom kulturom rezultirao je (ne)očekivanom posljedicom: tek nekoliko dana uoči početka Splitskog ljeta potvrđeno je da će se ono ipak održati, ali zaposleni očekuju naknade za koje nema novca u proračunu. Nakon što su dva ministra kulture odbila prihvatiti Duška Mucala kao intendanta, sada bivši ministar Biškupić nije ga, posljedično, želio ni za ravnatelja Splitskog ljeta, postavivši na tu funkciju maestra Nikšu Barezu. Ministar nije pokazao razumijevanje za Mucalova obećanja o Aristotelovim dramama na repertoaru, pa je presedan s umjetničkim ravnateljem koji nije intendant izazvao probleme, jer zaposleni u HNK-u nisu pokazali spremnost da nakon završene sezone dobiju novog ravnatelja i nastave za istu plaću raditi festival. Nedefiniran Pravilnik o statusu, ustroju i financiranju Splitskog ljeta donesen još 1994. ne precizira pitanje naknada, a ostalih pravnih propisa koje navodi Pravilnik i dalje nema. Novac kojim festival raspolaže jednostavno ne omogućava isplate naknada zaposlenicima koje traži sindikat.

I plakat ovogodišnjeg Ljeta podigao je kontroverze

Zahtjev da se Festival, po ugledu na Dubrovačke ljetne igre, odvoji od kazališta i ustroji kao samostalna ustanova u vremenima financijske redukcije jednostavno je nerealan. Milijuni kuna koje bi trebalo naći za odvajanje Festivala od HNK-a u ovom su trenutku nepostojeći i teško da će ih i u sljedećim godinama biti moguće naći iz sve tanjega proračuna za kulturu. Tako će Ljeto morati nastaviti funkcionirati ovako – u natezanju između sindikata i Festivala.

Zanimljivo je da HNK neke naknade ipak isplaćuje, ali samo ravnateljima programa. I dok je jasno zašto ih dobivaju maestro Bareza i Senka Bulić, ravnateljica Dramskog programa, koji su angažirani samo na Ljetu, zaposlenima ne zvuči nimalo pravedno činjenica da te naknade dobivaju i Almira Osmanović i Ivica Čikeš, ravnatelji baletnog i opernog programa koji to isto za plaću rade u Kazalištu.

V. d. intendanta Duško Mucalo tvrdi da isplate naknada nisu u njegovu djelokrugu i da on nema ništa s tim, čime još jednom pokazuje da ne poznaje ono čime se bavi jer prema Pravilniku organizacijski i financijski aspekti realizacije programa u okviru prihvaćenoga programskog i financijskog plana realizacije ovogodišnjeg Ljeta upravo su u njegovoj ingerenciji.

Problemi oko organizacije Splitskog ljeta nisu novi, ali je razdvajanje ravnatelja uzrokovalo eskalaciju i nagovijestilo mogućnost neodržavanja Festivala. Naime, dok se zaposleni u svim kazalištima u Hrvatskoj odmaraju, umjetnici i ostatak zaposlenih rade na Splitskom ljetu za istu plaću. S druge strane, splitski HNK već godinama s izvedbama prestaje potkraj svibnja, a sezonu započinje u drugoj polovici listopada, tako da nitko nije uskraćen za godišnji odmor. Marulićevi dani i Splitsko ljeto prema Zakonu pripadaju u redovitu djelatnost HNK-a pa zaposleni nemaju pravo na posebne naknade, osim onih za prekovremeni rad. Ali kako su neki i ovdje jednakiji od drugih, ravnatelji naknade ipak dobivaju, što izaziva revolt zaposlenih. S druge strane Grad Split ni godinu i pol dana nakon isteka starog Kolektivnog ugovora za zaposlene u kulturi još nije donio novi ugovor koji bi osigurao radnička prava pa cijela situacija ostaje pravno neregulirana i time podložna manipulacijama.

Ozbiljan je problem hrvatske kulture što su oni zaposleni na državnoj/gradskoj sisi naviknuti na lagodne uvjete pa se recimo ansambli nekih zagrebačkih kazališta tradicionalno ljeti sele u Dubrovnik, gdje za lijepe honorare i dnevnice rade na produkcijama Igara, dok Splićani nastavljaju raditi za plaću.

Tranzicija je najmanje promjena donijela upravo u segmentu javnih kazališta, tu su promjene, ako ih uopće ima, najsporije i mentalitet socijalizma teško se mijenja. Ponovit ću svoju davnu tezu da je organizacijski hrvatsko kazalište danas kombinacija prevladane austro-ugarske organizacije, socijalističke uravnilovke i tranzicijskog kaosa. Već dva desetljeća nitko se ne usuđuje zasukati rukave i riješiti pravnu regulativu u kulturi pa nije čudo da stvari ni danas nisu definirane jasnim zakonima.

A bez jasne pravne regulative nemoguće je osmisliti i realizirati umjetnički program pa je on na ovogodišnjem Splitskom ljetu, ionako reduciran zbog nestašice novca, pao u drugi plan i o njemu se, nažalost, gotovo i ne govori.

Splićanima ostaje sa zavišću osluškivati lijepe umjetničke najave iz nedalekoga Dubrovnika. I nadati se da će Festival, sad kad je ipak konačno najavljeno da će se održati, proteći u miru!