Vrhunci svjetske hagiografije

Zbornik je znak poštovanja i zahvalnosti akademkinji Petrović za njezin znanstveni prinos hrvatskoj i europskoj medijevistici. I za njezin strpljiv i temeljit rad protkan čvrstom niti hrvatskoga domoljublja i duboko kršćanskog uvjerenja

U Zagrebu je u svibnju, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, održano svečano predstavljanje 60. broja Slova, časopisa Staroslavenskoga instituta u Zagrebu. Uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, ovaj je svezak realiziran kao zbornik posvećen 70. godišnjici života ugledne znanstvenice i akademkinje Ivanke Petrović, koja je cijeli radni vijek provela u Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Na predstavljanju su govorili njezini kolege znanstvenici: Marica Čunčić, ravnateljica Instituta, akademici Petar Šimunović i Stjepan Damjanović te urednici i dugogodišnji suradnici slavljenice Vesna Badurina-Stipčević, Marija-Ana Dürrigl i Milan Mihaljević. Svečanost su svojom prisutnošću uzveličali uvaženi gosti iz zemlje i inozemstva, prijatelji i autori članaka u Zborniku, među kojima su i njezini kolege s kojima još dijeli svoju radnu svakidašnjicu, premda je u mirovini.

Zbornik na 910 stranica donosi trideset i dva znanstvena članka, uključujući slikovne priloge i tablice. Zajednički je pothvat pedesetak znanstvenika i njihovih recenzenata iz Hrvatske, Češke, Bugarske, Italije, Srbije, Belgije, Austrije, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Slovenije. Tekstovi su napisani na hrvatskom, češkom, bugarskom, srpskom, francuskom, njemačkom, engleskom, ruskom, talijanskom i slovenskom jeziku. Većina je tekstova napisana latinicom, ali i današnjom bugarskom, srpskom i ruskom ćirilicom. U obliku citata zastupljena su i stara pisma poput grčkog, glagoljice i stare ćirilice, tiskanje kojih je zahtijevalo posebnu izradu grafičkih fontova. Prema ocjeni predstavljača, akademika Šimunovića i Damjanovića, svi se radovi odlikuju visokom znanstvenom kvalitetom i raznovrsnošću sadržaja, od jezičnih, gramatičkih, književnih, paleografskih, umjetničkih i povijesnih tema, sve do najnovijih otkrića hrvatskih glagoljskih rukopisa i njihovih latiničkih transliteracija. Kvaliteti i estetici ovoga Festschrifta znatno je pridonijela i besprijekorna grafička obrada i prijelom računalnoga sloga te tisak i ručno napravljen uvez.

Poznatija u inozemstvu

Na promociji je oslikan profesionalni i istraživački curriculum vitae Ivanke Petrović, jedne od najzaslužnijih hrvatskih znanstvenica u humanističkom području: znanstvene savjetnice, voditeljice znanstvenih projekata, autorice brojnih znanstvenih, stručnih i sintetskih radova, knjiga, rasprava, studija, recenzija, bibliografija, izlaganja na kongresima i simpozijima, predavanja na fakultetima, suradnice na tematskim znanstvenim skupovima i izložbama, profesorice i mentorice koja je, nažalost, poznatija u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Članica je četiriju akademija: redovita je članica Talijanske akademije znanosti – Accademia Ambrosiana u Milanu, gdje je ujedno članica-utemeljiteljica (accademico fondatore) Razreda za slavistiku spomenute Akademije (Classe di Slavistica dell’Accademia Ambrosiana; članica je Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (Académie Européenne des Sciences, des Arts et des Lettres) u Parizu i Mađarske akademije znanosti (Magyar Tudományos Akadémia) u Budimpešti; u lipnju 2010. postala je i redovitom članicom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Godine 1999. nagrađena je Državnom godišnjom nagradom za znanost Republike Hrvatske, a 2000. dobila je Priznanje Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža „za izvanredni i višegodišnji doprinos uspješnom radu Leksikografskoga zavoda“ u povodom njegove pedesete obljetnice (2000).

Snažan interes za hagiografiju

Osim na temeljna filološka istraživanja, slavljeničin je interes usmjeren ponajprije na književnost i hagiografiju. Istraživanjima hrvatske srednjovjekovne glagoljske, latinske i latiničke književnosti osvijetlila je mnoga nepoznata područja na književnopovijesnom, tekstološkom i komparatističkom planu. Njihova je vremenska, stilska, žanrovska i književno-jezična slojevitost određena dvostrukim srednjovjekovnim hrvatskim tropletom: latinskim, hrvatskim crkvenoslavenskim i hrvatskim jezikom, a od pisama – latinicom, glagoljicom i hrvatskom ćirilicom. Radom na izvornim pisanim spomenicima vjerodostojno je utvrdila ishodišta, razvojne procese i domete hrvatske liturgijske i pseudoliturgijske srednjovjekovne književnosti u kontekstu europske zapadne i istočne literarne i crkvene tradicije, u kojoj hrvatska trojezična i tropismena kultura s pravom zauzima svoje mjesto ne samo kao ravnopravna u zajednici europskih naroda nego i kao mjesto susreta i prožimanja različitih kulturnih sastavnica. Time je postala pouzdana ambasadorica hrvatske baštine daleko izvan domovinskih zemljopisnih granica, uvijek vjerna duhovnom i materijalnom pokladu hrvatske pisane riječi.

U hagiografiji neumorno proučava izvore i legende o mnogim svecima. Autorica je brojnih studija i rasprava vezanih uz život i djelo slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda, u kojima je osobitu pažnju posvetila ćirilometodskim počecima hrvatskoglagoljske jezične i književne baštine. Osim toga je, kako navodi akademik Radoslav Katičić u Zborniku, „skupila, identificirala i obradila hrvatske latinske hagiografske tekstove (Vitae, Passiones, Inventiones, Translationes, Miracula) i rukopise, počevši od 9. stoljeća do u kasno srednjovjekovlje. Riječ je o hagiografiji lokalnih starokršćanskih mučenika, dakle, o lokalnim kultovima mučenika i svetaca Dalmatinske i Panonske Hrvatske i Istre, ili o latinskim tekstovima ‘opće’ hagiografije, nastalima ili sačuvanima na hrvatskome tlu (npr. Vitae Patrum iz 819. g., Gesta S. Silvestri papae iz 9. st., Pasional iz 11. st., Vita S. Mariae Aegyptiacae, Acta Iohannis, Passio Marcelli papae iz 11. st., Gregorii Magni Dialogi iz 12. i iz 14. stoljeća, Visio S. Pauli i hagiografski ciklus tekstova o sv. Krizogonu (Krševanu) i sv. Anastaziji, počevši od 12/13. stoljeća, hrvatski rukopisi (prijepisi) latinske Legende auree J. de Voragine, počevši od 14. stoljeća i mnogim drugima). Tako je istražila i obradila salonitansko-splitsku hagiografiju, tj. cjelokupni (antičko-)srednjovjekovni literarni dossier salonitanskoga biskupa-mučenika sv. Domnija (sv. Dujma) i svetoga mučenika Anastazija (sv. Staša); istarsku hagiografiju (ponajprije tekstovi o porečkome biskupu-mučeniku sv. Mauru te tekstovi o pulskome mučeniku sv. Germanu); zadarsku hagiografiju sv. Krizogona (sv. Krševana) i sv. Anastazije; istražila je kultove, skupila i obradila hagiografski dossier panonskih mučenika: sv. Kvirina, siscijskoga biskupa i sabarijskoga mučenika, sv. Euzebija, biskupa, i sv. Poliona, lektora cibalske Crkve, sirmijskoga biskupa sv. Ireneja i njegova đakona sv. Demetrija, sv. Sinerota, sv. Anastazije Sirmijske, pet fruškogorskih klesara-kipara (kasnije Quattuor Coronati) i dr.; proučila je trogirsku hagiografiju (literarni dossier biskupa sv. Ivana Trogirskoga Orsinija), rapsku hagiografiju (tekstovi o sv. Kristoforu), osorsku hagiografiju (tekstovi o svetome biskupu Gaudenciju), dubrovačku hagiografiju (S. Blasius – sv. Vlaho), kotorsku (bokeljsku) hagiografiju (S. Tryphon – sv. Trifun i drugi sveci i blaženici ‘zaljeva hrvatskih svetaca’). U svim radovima o hrvatskim latinskim korpusima i tekstovima istraženi su i obrađeni i hrvatski glagoljički i latinički tekstovi o istim mučenicima i svecima ako oni postoje.“

Važan prinos europskoj medijevistici

Najljepša tema i kruna njezinih hagiografskih i književnih istraživanja su Marijini mirakuli, koje je u hrvatskoglagoljskim rukopisima identificirala, detaljno obradila i dokumentirano uvrstila među europsku književnost istoga žanra. Pritom je, zahvaljujući komparativnoj metodologiji, otkrila i mnoga djela koja su bila nepoznata u matičnim zemljama, osobito u Italiji. Napisala je niz radova, čije bi pojedinačno nabrajanje zahtijevalo mnogo riječi i stranica, no cjelovita je njezina bibliografija navedena u Zborniku iz pera Andreje Radošević, tajnice uredništva Zbornika. Ovdje ćemo navesti samo dva rada, za koji smatramo da svojim koncentriranim, argumentiranim i sintetskim pristupom predstavljaju najviše domete hrvatske književne medijevistike u europskoj. Prvi je L’hagiographie, latine et vernaculaire, de l’espace croate des origines ŕ 1350 (prva povijest hrvatske hagiografske književnosti uopće) u knjizi HAGIOGRAPHIES. Histoire internationale de la littérature hagiographique, latine et vernaculaire, en Occident des origines ŕ 1550 (vol. IV, Turnhout, 2006, str. 183–272). Drugi je sinteza Hrvatska i europska hagiografija (L’hagiographie croate et européenne, 2005; Croatian and European Hagiography, 2008), rad reprezentativnoga nacionalnoga značaja u velikoj ediciji Hrvatska i Europa (II, 2000) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Inače, akademkinja Petrović članica je Svjetskih medievista, svjetskoga Hagiografskoga društva Hagiography Society (SAD, Wisconsin, Madison) i Talijanskoga hagiografskoga društva / Associazione italiana per lo Studio della Santitŕ, dei Culti e dell’Agiografia (Firenca–Rim). Jedna je od vodećih svjetskih hagiografa, za koju je Guy Philippart, najveći današnji hagiograf, izjavio „da mu je čast raditi na znanstvenom projektu akademkinje Petrović“, koji ona i danas vodi u Staroslavenskom institutu.

Ovaj je Zbornik, objavljen u nizu redovitih godišnjih izdanja Staroslavenskoga instituta, znak poštovanja i zahvalnosti akademkinji Petrović, istinskoj intelektualki širokih obzorja, za njezin znanstveni prinos hrvatskoj i europskoj medijevistici. Dodajmo, i za njezin tihi, strpljivi i temeljiti rad protkan čvrstom niti hrvatskoga domoljublja i duboko humanističkoga kršćanskog uvjerenja.

Akademkinja Petrović članica je uredništva Slova već dugi niz godina, sve do danas. Slovo je jedan od najvažnijih slavističkih časopisa uopće, kategoriziran kao a1 časopis s međunarodno priznatom recenzijom, i sa zavidnim kontinuitetom izlaženja od 1952. Stoga je i njegov šezdeseti rođendan priznanje i ohrabrenje djelatnicima Staroslavenskoga instituta, ali i drugim paleoslavistima koji znalački i s velikom ljubavlju rade na istraživanjima glagoljskih filoloških, jezičnih, književnih, liturgijskih, hagiografskih, paleografskih, umjetničkih i drugih još neotkrivenih ili teško prohodnih medijevističkih tema.