Kazališni globus – svijet

New York – Kroz tamno staklo iz 1961. godine ne spada u najslavnije filmove Ingmara Bergmana, iako je te godine osvojio Oscara za najbolji inozemni film. Praizvedba adaptacije koju je po filmu napravila Jenny Worton za Atlantic Theater Company u režiji Davida Leveauxa primljena je ovih dana jako dobro, a kritika je posebno fascinirana ulogom koju je ostvarila Carrey Mulligan, igrajući glavni karakter, mladu ženu koja polako ali sigurno klizi u potpuno ludilo. Dvadesetšestogodišnja Mulliganova dobro je zapamćena po ulogama u Galebu na Broadwayu i u filmu Obrazovanje, a ovom se ulogom potvrdila kao najzanimljivija glumica nove generacije. Čak i u vremenu Big Brothera, izgubljene privatnosti i medijskih zadiranja u intimu ova drama o obiteljskom i osobnom raspadu doima se kao snažan i šokantan ulaz u ljudsku intimu koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Peer Gynt promašio

Moskva – Mark Zaharov u Lenkomu je postavio Ibsenovog Peer Gynta u vlastitoj adaptaciji, koja je petočinsku dramu reducirala u predstavu koja se bavi samo osnovnim motivima i pokušava bitno izvući iz drame ne koristeći kompletnu Ibsenovu složenu strukturu. Međutim, kritičke primjedbe pokazuju da predstava nije uspjela u svojim namjerama: naime, umjesto dugog životnog puta kroz koji Peer otkriva smisao (pa i besmisao) života, produkcija Zaharova doima se kao turistička ekskurzija, razgledanje grada autobusom koji dodiruje samo njegove glavne točke, ne dopuštajući nikakvo istraživanje. U takvom kontekstu ne može se razviti nikakva empatija prema Peeru Gyntu, koji se doima kao netko opsjednut samim sobom, kao osoba koja potpuno nepromišljeno upada u avanture koje – baš kao i predstava, ne vode nigdje.

Galeb nije poletio

London – Joseph Blatchley redatelj Čehovljeva Galeba u londonskom kazalištu Arcola sigurno se nije dobro osjećao kad je pročitao prve kritike o svojoj produkciji. Preduga predstava koja se cijelo vrijeme sprema poletjeti, a stalno ostaje ukopana na zemlji, napisao je jedan kritičar, a ni drugi nisu bili bitno naklonjeniji. Geraldina James kao Arkadina jedina je vrijedna spomena, a zanimljivo je da je redatelj u programskoj knjižici ustvrdio kako je naše poimanje Čehova ostalo skriveno iza utjecaja Stanislavskog. Nitko nije primijetio nikakvu radikalnost i razotkrivanje skrivenog Čehova, a lakoća interpretacije koju je Blatchley obećao ostaje jednako skrivena, tako da predstava odmah nakon premijere pada u zaborav.

Gavran u Indiji, Belgiji i Francuskoj

Coimbatore – Vijesti da se neka od drama Mira Gavrana, našeg najizvođenijeg pisca u inozemstvu igra u nekom od svjetskih kazališta toliko su česte da više nisu ni vijesti. Ipak treba zabilježiti da je u indijskom Coimbatoreu u kazalištu Round Table 9 održana premijera njegove drame Sve o ženama koja je dobila jako povoljne kritike. Ovo nije prva drama Mira Gavrana igrana na indijskim pozornicama, ali je prva koja je dobila značajnu pozornost javnosti i još jednom potvrdila kvalitetu našeg dramatičara. Kao i obično, informacije o Gavranovim premijerama stižu uvijek u množini pa vrijedi zabilježiti da njegova Kreontova Antigona početkom srpnja ima premijeru na flamanskom jeziku u belgijskom Bruggeu u kazalištu Reynaert, a u režiji Veronique Declercq. Ista drama, ali u produkciji francuskog teatra Roseau od sredine srpnja bit će predstavljena na avignonskom off festivalu.