Dugo toplo jazz ljeto

Festivali jazza nastali su u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme najveće popularnosti swinga s kraja tridesetih godina, a prvi međunarodni jazz-festival u Europi održan je u Parizu 1954. Vrijedi se prisjetiti da je već 1960. na Bledu održan prvi festival jazza, koji je prve dvije godine bio posvećen samo ondašnjem domaćem jazzu. Postavši 1962. međunarodnim, svrstao se među tada najvažnija četiri europska festivala jazza. Poslije će ta forma prezentacije jazza – napose u Zapadnoj Europi – dobiti sve više poklonika pa će i broj festivala početi rasti, da bi se priključenjem i jazz-festivala iz nekih zemalja tadašnjeg Istočnog bloka krajem prošlog stoljeća približio brojci od čak 300 godišnje. S vremenom su nicali novi festivali, neki se gasili, a prema najnovijim kalendarima, njihov broj danas stagnira oko brojke 250 godišnje. Za opstojnost takvih manifestacija vrlo je važna tradicija; njenim prekidom brojni festivali nisu se nikad uspjeli oporaviti. Samo se nekolicina takvih festivala može pohvaliti dugotrajnijom opstojnošću i oni, kao po nekom pravilu, imaju i zamjetno velike osigurane budžete pa tako mogu priuštiti i najbogatije programske sadržaje. Američki jazz-festivali u Newportu, preseljen poslije u New York, u New Orleansu te onaj u kalifornijskom Sacramentu, koji angažira samo sastave tradicionalnog jazza, bili su, a neki su još i danas, među najrelevantnijim manifestacijama tog značaja u kolijevci jazza pa tako i u svijetu.

B. B. King sa svojom gitarom Lucille

Europa, napose ona zapadna, u velikoj je mjeri u drugoj polovini prošlog stoljeća prihvatila takav način prezentacije jazza, te se može pohvaliti širokim spektrom manifestacija različitih programskih profila. U ovom trenutku najbogatiji među njima, koji se kao po nekom pravilu mogu pohvaliti i najdužim vijekom trajanja, njemački su free jazz-festival u Mörsu i Jazz Baltica u Kielu, potom Ascona u švicarskom Ticinu, s isključivo impozantnim programima tradicionalnog jazza, te naročito North Sea Jazz Festival u Rotterdamu koji ovog ljeta slavi svoj 35. rođendan. Taj je u svijetu najveći i najskuplji jazz-festival u zatvorenom prostoru osmislio – i na njegovu čelu godinama sve do smrti bio – veliki ljubitelj jazza Paul Acket, čije ime nosi i poznata rotterdamska jazz-naklada. Festival je svoj put započeo 1976. u, nama iz nekih drugih razloga ne baš simpatičnom, Den Haagu da bi se 2006. zbog velikog zanimanja, prostora, pa i financijskih mogućnosti preselio u veći i bogatiji Rotterdam, potvrđujući ovogodišnjim 35. izdanjem neprekidnog održavanja i respektabilnu tradiciju. Velika imena prvih festivala kao što su bila: Sarah Vaughan, Dizzy Gillespie, Stan Getz i Count Basie zamijenila su danas neka druga – u ovom trenutku u svijetu jazza ne manje važna – imena, ali u bogatom programu ostaju i danas neki veterani kao što su to primjerice: Sonny Rollins, Jean „Toots“ Thielemans, Wayne Shorter, Gary Burton, Ahmad Jamal, Jon Hendricks, Charles Lloyd i Lee Konitz.

Trodnevni festival u rotterdamskom Ahoyu održava se ove godine od 8. do 10. srpnja u jedanaest prostora, koji svi nose imena poznatih rijeka: Amazona, Hudson, Nil, Mas, Kongo, Jenisej, Volga, Mississippi, Tigris i Darling, a njima valja dodati i klub NRC Jazz Caffe, koji ugošćuje latino-jazz i imena manje poznatih sastava. Programi prva dva dana započinju u 16.30 i završavaju u 1.30, a zadnjeg dana, u nedjelju, trajat će od 14.30 do 23.30 i svi su zorno grafički predstavljeni na brojnim ukusno dizajniranim prospektima, tako da desetine tisuća posjetitelja – među kojima je i velik broj mladih s karakterističnim naprtnjačama – ne bi u kompleksu Ahoy previše lutale. Nije ovdje na odmet spomenuti da u Rotterdamu već godinama djeluje i Kraljevski jazz-konzervatorij, jedna od najboljih europskih edukativnih institucija, koju su uspješno završila i dvojica zagrebačkih jazz-glazbenika, danas već respektabilnih međunarodnih karijera, saksofonist Domagoj Ralašić i gitarist Ratko Zjača.

A sad nešto o sudionicima ovogodišnjeg North Sea Jazz Festvala, manifestacije koja se može pohvaliti i svojim ekspoziturama u Južnoj Africi i Curaçau. U programu koji ove godine ne uključuje samo jazz već i blues i funk, r&b, gospel, pa čak i pop (sic!), nastupa preko 400 glazbenika, a očekuje se između 65.000 i 70.000 posjetitelja. Jazz ostaje ipak čvrstim programskim temeljem čitave te grandiozne manifestacije, zbijene događajima u svega tri dana. Za pojedine posjetitelje, napose za one koji planiraju slušati programe prema svojim afinitetima to i nije bez napora, pa su nerijetko prisiljeni trčati iz prostora u prostor kako bi čuli ono što ih zanima. Prvog dana, primjerice, valja se odlučiti za izbor između Chicka Coreje i sastava Return To Forever, ovogodišnje zvijezde festivala Natalie Cole, kćeri legendarnog Nata Kinga Colea, big banda Clayton–Hamilton, tenor-saksofonista Joa Lovana i njegova sastava Us Five, pijanista Ahmada Jamala, blues legende B. B. Kinga, kvarteta saksofona Pharoe Sandersa, Soulbopa trubača Randyja Breckera i desetaka drugih. Drugog su dana programske dileme na relacijama izbora: „Toots“ Thielemans, trio vokalista Al Jarreau–Jon Hendricks–Kurt Elling, (ovaj treći nastupa nešto poslije i u programskom stilu swinga Franka Sinatre), potom Sergio Mendes, Candy Dulfer, ponovno kvartet Pharoe Sandersa, gitarist John McLaughlin, vibrafonist Roy Ayers, klarinetist Buddy DeFranco s triom Antonija Faraoa, Al Foster-George Mraz Quartet te tridesetak drugih. Program trećeg dana nudi, između ostalog, Herbie Hancock-Wayne Shorter’s Tribute To Miles Davis, Quartet Eddie Palmieri, Richarda Bonu, vokalisticu Mavis Staple, Barry Harris Trio i, vjerovali ili ne, Toma Jonesa, ali ni tu nije kraj.

Za one čitatelje ove rubrike koji bi se odlučili posjetiti North Sea Jazz Festival omogućen je – inače obilno financijski potpomognut od gradskih vlasti Rotterdama na čelu s načelnikom Ahmedom Aboutalebom te od niza snažnih sponzora – prvoklasan gradski i prigradski prijevoz, podzemna željeznica i velik izbor raznih mogućnosti smještaja te niz drugih popratnih zanimljivosti. Cijene ulaznica kreću se od dnevnih 89€, paketa za sva tri dana 209€, a za sva zbivanja može se uzeti pass od 309€. U te su cijene uključene i sve takse. Nije ni – kad se uz putne troškove sve uzme – jeftino, ali su kvaliteta i kvantiteta jazza svakako zagarantirane.