Uspješan recital

Šestoga lipnja u velikoj dvorani Matice hrvatske nastupila je pijanistica Ana Dadić, rođena 1993, učenica 3. razreda Odjela za glasovir Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u razredu prof. Ivanke Kordić. Ujedno je polaznica Odjela za puhače u razredu flautistice prof. Vesne Črnigoj, dok opće obrazovne predmete polazi u Klasičnoj gimnaziji u Slavonskom Brodu. Dobitnica je niza nagrada i priznanja. Godine 2009. i 2011. osvojila je prve nagrade na državnim natjecanjima u Dubrovniku. U Opatiji 2009. i 2010. osvaja dvije prve i drugu nagradu u komornim sastavima. Na natjecanju Zlatko Grgošević u Zagrebu osvaja jednu za drugom prve nagrade, od 2002, svake parne godine do 2010. Na natjecanju Pianoforte u Poreču 2010, osim prve nagrade, odnosi posebnu nagradu za najbolju izvedbu etide i apsolutni je pobjednik. Na natjecanju Citta di Gorizia u Italiji 2003.osvaja prvu nagradu, a na istom natjecanju 2009. najbolje je plasirana u svojoj kategoriji. Na 6. EPTA-inu natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku 2009. odnosi drugu nagradu te nagradu Ira Švarc za najbolju izvedbu Preludija i Fuge J. S. Bacha, a 2011. treću nagradu i nagradu HDS-a za najbolju izvedbu zadane skladbe hrvatskog autora. Na natjecanju u Trstu 2006. prima prvu nagradu te pehar Nives Caetani Buzai kao apsolutna pobjednica u disciplini glasovira do 24 godine. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa dodijelilo joj je u dva navrata Oskara znanja. Dobitnica je i posebne nagrade EPTA-e Hrvatska 2006. i u deset navrata nagrade Mira Sakač GŠ Vatroslava Lisinskog za najbolje učenike. Sudjelovala je na 26. europskoj konferenciji EPTA-e u Rimu 2004. Uz brojne nastupe diljem Hrvatske te u Italiji (Rim,Trst, Gorizia), osobitu vrijednost imaju koncerti s uglednim komornim tijelima, Zagrebačkim kvartetom i Gudačkim kvartetom Rucner. Snimala je za HRT, a usavršavala se na seminarima niza poznatih inozemnih i domaćih pijanista i pedagoga.

Ana Dadić izvela je u prvom dijelu rasporeda svojeg recitala Preludij i Fugu u h-molu Johanna Sebastiana Bacha iz druge knjige WTK II (Dobro ugođena glasovira), BWV 893, slijedila je programatska Sonata u Es-duru Ludwiga van Beethovena, op. 81a pod nazivom Les Adieux (Zbogom) sa stavcima Rastanak (Adagio-Allegro), Odsutnost (Andante esspresivo) i Povratak (Vivacissimamente). Slijedili su Allegro appassionato, op. 70, Camille Saint-Saensa i Etida u a-molu, op. 25, br.11 Frederica Chopina. Virtuozitetni program nastavio se u drugom dijelu, gdje su, između La Campanelle iz ciklusa Šest etida prema Paganiniju (S 141/3), te Tarantelle iz ciklusa Godine hodočašća (S 162/3) i Mađarske rapsodije u Des-duru br.6 (S 244/6) Franza Liszta, izvedene Prva studija (iz ciklusa Osam studija) i Plesna studija hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula, dok su kraj recitala obuhvatila Tri argentinska plesa (Ples starog pastira, ljupke djevojke i neustrašiva odmetnika), op. 2 Alberta Ginastere.

O sjajnoj svirci mlade glasoviračice Ane Dadić treba reći kako se smireni početak Bachova djela, kao odgojno uobličen uvod u recital, znalački izvedbeno pretočio u rijetku programatsku i zahtjevnu Beethovenovu sonatu, stvaranu pod dojmom nasilna odlaska nadvojvode Rudolfa iz Beča, Beethovenova mecene i prijatelja, u vrijeme napada francuske vojske u Napoleonovu osvajačkom naletu. Slijedila je izvedba glazbe C. S. Saensa, bliska Chopinu u izrazu, te još i Chopinova etida, gdje je izvedba odisala točnošću i staloženošću unutar izražene osobnosti glasoviračice Ane Dadić. Sjajna tehnička sprema resila je i izvedbe, Lisztove skladbe na početku drugog dijela, kao i u slijedu kod vrlo zahtjevnih Papandopulovih studija, te u rastućoj zahtjevnosti kod Lisztove Tarantelle i Mađarske rapsodije. Kraj recitala Ane Dadić s plesnom trilogijom A. Ginastere, pisane u programatskoj osmišljenosti ABA u skladu s naslovima i zadanim tempima, bila je izvedbena kruna uspješnoga recitala mlade glasoviračice, od koje, uz njezinu prikazanu osobnost, još mnogo u budućnosti očekujemo.