Posjet za pamćenje

Iako papu Benedikta XVI. ne resi karizmatičnost poput one njegova prethodnika, ideje mu katkad nadilaze i one bl. Ivana Pavla II. Posjet Hrvatskoj to je pokazao prije svega pozivom svim kršćanima, ali i drugima, da prepoznaju vrijednosti koje su zajedničke

Papa Benedikt XVI. stigao je u dvodnevni posjet Hrvatskoj uoči hrvatskoga nacionalnog dana obitelji, ali prije svega uoči dvadesete obljetnice hrvatske državnosti i u mjesecu kada Hrvatska dobiva veliki zamah i konačan datum ulaska u Europsku Uniju. Njegov posjet zaustavio je uobičajen život u Hrvatskoj, a napose u Zagrebu, koji je cijeli vikend bio u znaku papina posjeta. Dolazak rimskoga pontifa u bilo koju zemlju velika je čast i odgovornost, a dolazak u Hrvatsku ujedno je označio povezanost jedne od najkatoličkijih zemalja Europe s vatikanskom državom.

Papa na tragu sv. Benedikta, zaštitnika Europe

Ovaj je pohod ujedno prikazao glavne ideje pontifikata Josepha Ratzingera. Uz protokolarne državne posjete i misno zajedništvo, papa, koji je dao jedan od velikih filozofskih doprinosa Drugom vatikanskom koncilu, te koji je prema vlastitim riječima „samo običan radnik u vinogradu Gospodinovu“ već šezdeset godina, naglasak je stavio na razgovor s intelektualcima i s mladima – kao osoba koja je cijeli život provela u pomirenju razuma i vjere, u konstruktivnom dijalogu znanosti i Crkve, ne kao suprotstavljenih nego kao komplementarnih jedinki, svjestan usto da budućnost Crkve i društva ovisi o mladima. U vrijeme kada se govori o odustajanju filozofa o promišljanju svijeta, povlačenja humanista u nihilizam i neshvatljive društvene neodgovornosti intelektualaca, možemo se osloniti samo na mladež. Njihov put u očuvanju katoličkog identiteta papa vidi u živoj Crkvi, a to su biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i laičke udruge, koji snagu Evanđelja vide u obitelji. Zato je papa došao proslaviti Prvi nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji, kao događaj koji ističe „vrijednosti obiteljskog života i općega dobra, učvršćivanje jedinstva, oživljavanje nade i zajedništvo s Bogom, koji je temelj bratskog suživota i društvene odgovornosti“, kako je papa izjavio u govoru u zagrebačkoj zračnoj luci.

Papa sa svojim domaćinom, predsjednikom Josipovićem

Srednji put Crkve

Papino poticanje znanstvenih istraživanja i pružanje ruke dijaloga i prema onim znanstvenicima koji nisu vjernici (nijedne religije) iskren je znak zanimanja za pronalaženje srednjeg puta, koji cilja na razumijevanje, jer je to jedina realna pozicija koju Crkva može zagovarati. Na taj način Crkva ide ukorak s modernim razvojem znanosti i tehnologije, kao i napretkom društva. U protivnom bi dalja konzervativna uloga Crkve sve više jenjavala, dok na kraju ne bi završila na marginama društva, kao što se to dogodilo u nekim državama Europe. Međutim, mnogi sociolozi i politolozi jasno vide da se sekularizacija mora tumačiti drukčije, jer značenje vjerskog rascjepa, kao i vjerskih mostova, više se ne mogu gurnuti u stranu, u privatnost ili beznačajnost. Sušta realnost današnjega vremena pokazuje da je religijski čimbenik iznimno važan za proučavanje kompleksnoga svijeta suvremene politike. Utjecaj vjerskih institucija, ali i religijom nadahnutih društvenih pokreta kao i političkih stranaka, osobito je važan u sukobima, ratnim ili političkim. Njihovo stajalište prema produbljivanju konflikta ili prema pomirenju ključno je za očuvanje mira, jer se religija ne smije instrumentalizirati za neke nove ratove i širenje vjere ognjem i mačem.

Procjenjuje se da je na zagrebačkom hipodromu bilo oko 400.000 ljudi

Zato je papa u susretu s vjerskim zajednicama, predstavnicima političkih, znanstvenih i kulturnih ustanova, umjetnicima, gospodarstvenicima i sportašima, naglasio važnost savjesti. On kaže: „Tema savjesti je transverzalna glede raznih područja u kojima djelujete i temelj je slobodnog i pravednog društva, kako na nacionalnoj, tako i na nadnacionalnoj razini“, pri čemu papa Benedikt spominje Europu, „koje je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnome planu, a to će doskora biti i na političko-institucionalnoj razini“. I tu papa daje glavnu svoju misao: „Valja priznati i razvijati velika dostignuća modernoga doba, to jest, priznavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, slobode znanosti i time slobodnoga društva, ali pritom zadržati otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju, kako bi se izbjeglo to da se ta dostignuća samoizbrišu, kao što nažalost nerijetko možemo ustvrditi.“ O tome, upozorava papa, ovisi kvaliteta demokracije. Papa je pritom spomenuo velikana hrvatske znanstvene i kulturne povijesti, isusovca iz Dubrovnika, oca Ruđera Boškovića, koji u svojim filozofskim načelima ideju vodilju pronalazi u Bogu.

Papa s premijerkom

Protiv slobode bez odgovornosti

Mlade okupljene na Trgu bana Jelačića, u iznimno poticajnoj atmosferi, papa je nadahnuo razmišljanjima sv. Pavla. Papa je svjestan krhkosti mladih, jer mladost je „vrijeme velikih obzora, snažno življenih osjećaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u učenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje“. Papa Benedikt XVI. do mladih dolazi slijedeći utrte staze svoga prethodnika, „velikog pape“ Ivana Pavla II, pa se nastavlja tradicija susreta s mladima, a u svakodnevnom kontaktu s mladim naraštajima papa je putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, poput društvenih mreža Facebooka i Twittera. I tu papa upozorava na riječi sv. Pavla: „Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, učvršćeni u vjeri!“ Pozivajući mlade da ne popuste pred privlačnošću obećanja laka uspjeha, načina života koji daju prednost izgledu, a na štetu nutrine, Sveti Otac podsjetio je na život i djelo bl. Ivana Merza, ali i na nadu i ljubav Majke Božje od Kamenitih vrata. Pozvao ih je i na čuvanje obiteljskih tradicija, do te mjere da i župe budu male obitelji koje tvore veliku crkvenu obitelj. U homiliji održanoj na misnom slavlju na Hipodromu, pred otprilike tristo tisuća ljudima, papa je pozvao da se ne popusti sekulariziranom mentalitetu, a posebno u pogledu rađanja i odgoja djece. Hrvatski su biskupi već u svojim govorima upozorili na nezadovoljstvo Crkve pobačajima i Antidiskriminacijskim zakonom, što će zasigurno dovesti do duboka razdora u hrvatskom društvu.

Crkva upozorava na apsolutizaciju slobode bez odgovornosti, no taj trend pogađa i samu Crkvu. Broj vjernika, kao i broj svećenika, a posebno redovnika i redovnica, iz godine u godinu opada. Stoga je papa održao nagovor u zagrebačkoj katedrali pred mnoštvom klera. Zazivajući uspomenu na bl. Alojzija Stepinca, papa Benedikt XVI. pozvao je braću u biskupstvu na jedinstvo i plodno suglasje među sobom i u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, kako bi našli misionarsku spremnost „novih putova evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima“. Time je naložio kleru da si ne dopuste osrednjost vjere te da čvrsto i uporno šire svoju riječ među ljudima.

Papa se molio na grobu bl. kardinala Stepinca. Mnogi su očekivali da će papa reći ponešto o njegovoj kanonizaciji, no o tome nije bilo govora. Papa je imao mnoge lijepe riječi za kardinala, a između ostalog je poručio: „U svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući čvrstoj kršćanskoj savjesti znao se oduprijeti svakom totalitarizmu te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, odvjetnik svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je branitelj Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.”

Iako papu Benedikta XVI. ne resi karizmatičnost poput one njegova prethodnika, ideje mu katkad nadilaze i one bl. Ivana Pavla II. Posjet Hrvatskoj to je pokazao na nekoliko načina, prije svega na pozivu svim kršćanima, ali i drugima, da prepoznaju vrijednosti koje su zajedničke. One su baština dolazećim generacijama, ali i velika obveza kleru. Koliko će odaziva imati papa, ne ovisi ipak samo o požrtvovnosti svećenika, već i o razgovoru koju Crkva vodi sa svojim neistomišljenicima.