Najstripičniji hrvatski roman olovkom jednog Rusa

Književnost kao umjetnost riječi i strip kao umjetnost riječi i slike, osim što se dijelom poklapaju svojim medijem, imaju i druge zajedničke karakteristike kao što su fabuliranje radnje, naracija, dijalog i komentar.

Književna djela prenesena u strip česta su, a konačan rezultat i kvaliteta ovistit će dakako o trudu i vještini i scenarista i crtača. U korpusu hrvatskoga stripa književne adaptacije čine znatan udio, i to osobito one dječje literature, na strip su prevođeni Ivan Kušan, Ivana Brlić-Mažuranić, Marija Jurić Zagorka, Josip Eugen Tomić, Milutin Cihlar Nehajev, Milutin Mayer i drugi. Ipak, nedvojbeno najadaptiraniji hrvatski književnik je August Šenoa. Tako Zlatarovo zlato nalazimo u tri stripovske verzije – Andrije Maurovića, Željka Lordanića i Radovana Domagoja Devlića, Seljačku bunu potpisuje Željko Lordanić, Uskočku osvetu Stjepan Težak (scenarist) i Ivica Bednjanec (crtač). Najstripičniji je Šenoin roman Čuvaj se senjske ruke, u raznim razdobljima mnogi su ga autori stripova prenosili u svoj medij. Prvi je to učinio Albert Kinert (1944), potom Vladislav Filipović (1945), Božidar Veselinović (1951), „otac hrvatskog stripa“ Andrija Maurović (1962) i Mladen Trnski (1984).

Prilagodba romana u strip Čuvaj se senjske ruke Jurija (Đorđa) Pavloviča Lobačeva (1909–2002), ruskoga umjetnika i ilustratora s dugogodišnjom beogradskom adresom i najvažnijega člana predratnoga Beogradskog kruga, nastala 1976, ove je godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske Senj i nakladničke kuće Vedis prvi put tiskana na hrvatskome jeziku. Taj strip jedan je od pet njegovih stripova kojima je sredinom šezdesetih s nekolicinom ruskih umjetnika želio vratiti taj izraz u sovjetski tisak i kulturni život. Lobačevljev dinamičan strip u velikoj se mjeri drži Šenoina fabularnoga predloška, no počinje ab ovo u želji da čitateljima razjasni kontekst i povijesne prilike te si nerijetko uzima slobodu u Šenoe tek spomenute događaje razraditi, neke preskočiti, a pokoje i izmisliti.

Svojedobno je u intervjuu Lobačev izjavio da se za taj strip odlučio jer je za predložak imao dobru literaturu, ali i stoga što Šenoin roman iskazuje vječne vrijednosti: borbu za slobodu i protiv tiranije, prijateljstvo, poštenje, ljubav...