Kad su se carevi igrali rata

Iako se proslavio inovativnim obradama grčkih mitova te ekraniziranim i slavljenim romanom Ja, Klaudije u kojemu opisuje dekadenciju i okrutnost Rimskog Imperija u doba vladavine cara Tiberija Klaudija, Robert Graves (1895–1985) ponajprije se smatrao pjesnikom. Njegov najpoznatiji pjesnički ciklus onaj je u kojemu tematizira vlastito vojno iskustvo stečeno tijekom Prvoga svjetskog rata. No, o svom ratnom iskustvu Graves je opširno pisao i u autobiografskoj knjizi Zbogom svemu tom, izvorno objavljenoj 1929. te dorađenoj 1957. Hrvatski prijevod te naknadno dorađene verzije odnedavno je dostupan i u našim knjižarama, posredovanjem izdavačke kuće Sandorf i zahvaljujući prevoditeljskom i uredničkom trudu Ivana Sršena.

Prev. Ivan Sršen, Sandorf, Zagreb, 2010.

Knjiga Zbogom svemu tom strukturirana je tro-di-jel-no; dvije trećine knjige obuhvaćaju Gra-ve-sovo ratno iskustvo, a ostatak te-ma-ti-zira autorovo djetinjstvo i školovanje te raz-dob-lje neposredno nakon svršetka Prvoga svjetskog rata.

Autor knjigu započinje podacima vezanim uz svoje aristokratsko podrijetlo (kako na jednom mjestu ironično napominje, obitelj Graves ima pedigre koji seže sve do francuskoga viteza koji se s Henrikom VII. iskrcao kod Milford Havena, a djed mu je bio protestantski biskup) s posebnim naglaskom na njemački ogranak obitelji (otud i dodatak Von Ranke njegovu punom imenu), što je imalo važan utjecaj na njegovo viđenje rata. Na stranicama posvećenim školovanju Graves se s mnogo gorčine odnosi spram licemjerstva britanskog obrazovnog sustava te kritizira socijalnu neosjetljivost društva, s nižim slojevima društva osuđenim na neosviještenost i lišenost kvalitetnog školovanja. Pritom se prisjeća kako je klasnu podjelu prihvatio prirodno, žaleći što mu je trebalo dvadeset godina da bi je odbacio, iako ističe da njegovi roditelji nisu pripadali agresivnoj vrsti ljudi koja vjeruje da je zbog svog podrijetla nadmoćna nižim staležima. Obrađujući razdoblje školovanja Graves posebnu pozornost pridaje temi seksualnosti, ističući kako je u engleskim privatnim školama svaka romansa nužno homoseksualna, dok je suprotni spol predmet prezira. On tvrdi kako se takva razmišljanja mnogi dječaci dugo nakon svršetka školovanja ne uspijevaju osloboditi, zaključujući da „na svakog homoseksualca koji je takvim rođen dolazi barem deset pseudohomoseksualaca koje je stvorio sustav privatnih škola“. Piše i o svojoj zaljubljenosti u školskog kolegu, ali i o traumi preobrazbe iz školskog ja u kućni ja te o gubitku intimnog doticaja roditelja iz vladajuće klase s djecom nakon njihove osme godine.

Dan ili dva nakon što je Engleska Njemačkoj objavila rat Graves se javlja u vojsku. Iako nije računao na mogućnost aktivna sudjelovanja u borbama, nekoliko mjeseci kasnije već je u rovu, u Francuskoj. Vrlo brzo uviđa grozomornu apsurdnost rovovskih bitaka, posljedica kojih je bio nevjerojatno velik broj poginulih. Zahvaljujući aristokratskom podrijetlu odmah po prijavu u vojsku Graves dobiva čin poručnika, što mu ne umanjuje mogućnost pogibije jer: „prosječni se životni vijek nižeg časnika u pješaštvu procjenjivao na oko tri mjeseca, nakon čega je preostajalo ili poginuti ili biti ranjen, s tim da je statistika brojila četiri ranjena na svakoga poginulog”. Od te četvorice, jedan je bio teško ranjen i više se ne bi vraćao u rovove, dok bi se preostala trojica nakon kraćega liječenja vratila u borbu te se opet suočavala s istim statistikama, tj. malim izgledima za preživljavanje.

Osim opisa pojedinih bitaka (posebno teške bitke na Sommi) Robert Graves donosi i brojna zanimljiva zapažanja, poput indikativna razmatranja gubitka pobožnosti – u civilstvu vrlo religioznih – vojnika u ratnim operacijama. Uzrok toga Graves vidi u činjenici da su anglikanski vojni kapelani izbjegavali pridruživati se vojnicima u rovovima. Za razliku od njih rimokatolički svećenici redovito su bili ondje gdje se pucalo, kako bi mogli davati posljednju pomast umirućim vojnicima, što je bio i razlog zbog kojega su brojni vojnici prelazili na drugu vjeru. Također, Graves piše i o neshvatljivo drsku odnosu Francuza spram engleskih vojnika koji ginu u obrani njihove zemlje te o negostoljubivosti francuskih seljaka, ali i o nesmiljenosti francuskih državnih financija, zbog čega je svaki britanski bolnički vlak, na svakom putovanju od luke do baze za uporabu pruge francuskoj vladi morao platiti.

Graves se kritički osvrće i na slučajeve ratnih zločina, odnosno ubijanje zarobljenih njemačkih vojnika, da bi na koncu ogorčeno zaključio kako rat više ne promatra kao sukob suprotstavljenih ekonomija, već mu se njegovo grozno trajanje doima kao puko žrtvovanje nadobudnih mlađih generacija gluposti starijih i njihovu nagonu za održanjem. Ipak, unatoč takvim razmišljanjima, pri pisanju on neprestano zadržava očiglednu distancu; hladnokrvnost i racionalizacija u njegovu su primarnom interesu, kako bi rukopis zadržao potrebnu objektivnost, u svrhu stvaranja autentična svjedočanstva o grozomornosti ratnih sukoba i bitaka koje se, na što se autor ne bez sarkazma posebno osvrće, u vojničkom žargonu Prvoga svjetskog rata nazivaju predstavama.

Graves u nekoliko navrata biva ranjen, u jednom je trenutku greškom bio proglašen i mrtvim, te iz rata izlazi s trajnim ozljedama pluća i vidno traumatiziran; pati od anksioznosti, noćima ga bude granate koje padaju na njegov bračni krevet, a danju na licima stranaca prepoznaje svoje poginule ratne drugove. Ukratko, pati od onoga što se danas naziva PTSP. Unatoč svemu tome, odmah po izbijanju Drugoga svjetskog rata on se ponovno prijavljuje u vojsku, ali kad ga obavijeste da u obzir dolazi samo uredska služba, to odbija i vraća se pisanju.

Gravesovo autobiografsko svjedočanstvo Zbo-gom svemu tom smatra se jednim od najdojm-lji-vi-jih književnih djela koja tematiziraju Prvi svjet-ski rat te se s pravom svrstava uz bok djelima Remarquea, Hašeka i Hemingwaya. Ipak, u tom je tematskom okviru, u širim, svjetskim relacijama nepravedno zanemaren Miroslav Krleža, čije su proze nastale na osobnom iskustvu sudjelovanja u prvoj svjetskoj ratnoj klaonici ravnopravne, ako ne i superiorne djelima nabrojenih autora.