Filmom nadahnuta satira

Izbornik Hrvoje Ivanković izabrao je najintrigantnije hrvatske predstave te predstave iz šire regije, odnosno Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine

Jedini festival satire u regiji ove se godine prvi put održava bez svog osnivača Fadila Hadžića, kojemu je posvećen. Izbornik festivala Hrvoje Ivanković za obljetničarsko izdanje izabrao je najintrigantnije hrvatske predstave te predstave iz šire regije, odnosno Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine. Dani satire otvoreni su izvedbom posljednje uprizorene komedije Fadila Hadžića Prevaranti koju je, u režiji Georgija Para, izveo ansambl Satiričkoga kazališta Kerempuh. Prevaranti se, kao i većina Hadži-ćevih komedija, bave suvremenom zbiljom kritički je propitujući, a dramski obrat u kojem varalice i same budu žrtvom prijevare uvijek je aktualan. Festival je nastavljen Kerempuhovom uspješnicom, predstavom Čudo u Poskokovoj Dragi, nagrađenom i na Marulićevim danima. Uspješna dramska adaptacija Tomićeva romana očuvala je ono najbolje od predloška, a zaigrana režija Krešimira Dolenčića omogućila je glumcima Kerempuhova ansambla da u antimjuziklu, prepunu glazbenih, filmskih i dramskih citata obrane tipske Tomićeve likove na najbolji mogući način. Jasno, bez Mate Miše Kovača ova priča ne bi imala dovoljno oštru satiričku notu. A svi oni koji navedene elemente predstave shvaćaju doslovno satirički komentar mogu pronaći u izvrsnoj scenografiji.

Ernst Lubitsch, Ko sem bil mrtev, Mala drama Drame SNG Ljubljana, redatelj Diego de Brea

Za dobru izvedbu potrebna je publika

Gogoljev Revizor redatelja Jerneja Lorencija, u produkciji Dubrovačkih ljetnih igara i Zagrebačkoga kazališta mladih, izveden je u dvorani ZKM-a, ali pred publikom koja inače prati Dane satire kojoj je ansambl tog kazališta pružio najbolju izvedbu u sezoni potvrđujući tezu kako je za dobru predstavu potrebna i publika koja će svojom reakcijom glumcima dati poticaj i dodatnu energiju. U Zagrebačkom kazalištu mladih igrana je i Harmsova Cirkus Destetika u izvedbi HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, a u režiji Aleksandra Popovskog. Predstava je premijerno izvedena prošle godine na Riječkim ljetnim noćima, na otvorenom, a jednu od uloga igrao je Ozren Grabarić. Budući da je izvedbi u ZKM-u nedostajalo mnogo inicijalnoga šarma i lakoće kojim je predstava osvajala publiku na premijeri tako da je seljenjem u prostor kazališne kutije izgubljeno mnogo spontanosti, a isti je rezultat imala i promjena glumca (umjesto Grabarića igrao je Igor Kovač). Na spontanitet i lakoću, naizgled improvizacijskoga tipa, podsjetila je tek interpretacija Damira Orlića i rezignirano-simpatična konferansa vlasnika cirkusa kojega tumači Zdenko Botić. Moličreovim Tartuffeom u režiji talijanskoga glumca i redatelja Marca Sciaccaluge nastavljen je festival, a mlađi dio Gavellina ansambla pokazao se u sjajnom svjetlu odlično igrajući klasično postavljena Moličrea.

Abdulah Sidran, Otac na službenom putu, Atelje 212, Beograd, redatelj Oliver Frljić

Kao ni Fadil Hadžić kojemu grad Zagreb može zahvaliti na postojanju kazališta Komedija i kazališta Kerempuh, kao i samih Dana satire, tako među nama više nije ni redatelj Petar Veček, čije su predstave Dobrodošli u Plavi pakao, Miss nebodera za Miss svijeta punile Kerempuhovo gledalište. Posljednja u nizu njegovih režija drama Borivoja Radakovića, predstava Amateri, u kojoj se trojica prijatelja odlučuju na riskantam poslovni potez snimanja ilegalnoga pornofilma sa simpatijama opisuje likove suvremenih luzera. U Amaterima su Ranko Zidarić, Goran Grgić i Vili Matula ostvarili sjajne komičarske minijature uspjevši od vlastitih tipskih i uvjetovanih gesti, svaki od likova karakterno oplemeniti tako da se gledatelju ponekad učini da dohvaća svu bol njihove nemogućnosti izlaska iz neugodne situacije u kojoj se nalaze: bez posla, bez novca, na rubu egzistencije, prepuni životnoga gnjeva i bez mogućnosti da za njihovu nevolju bude kriv netko drugi.

Filmski predlošci

Dvije gostujuće predstave, jedna iz Slovenije (Ernst Lubitsch, Ko sem bil mrtev, Mala drama Drame SNG iz Ljubljane) i druga iz Srbije (Colin Higgins, Harold i Maude, Beogradsko dramsko pozorište) imaju dodirnu točku u tome što su obje nastale prema filmskim predlošcima. No dok je u podlozi predstave Ko sem bil mrtev nijema komedija poznatoga njemačkog filmskog redatelja Ernsta Lubitscha, predstava Harold i Maude nastala je prema filmu iz 1971. i zapravo je humoristična melodrama koja govori o bezgraničnoj snazi ljubavi.

Burlesku Ko sem bil mrtev režirao je i scenografiju osmislio Diego de Brea, koji je gostovanjem ove predstave i hrvatskoj publici pokazao da je iznimno duhovit i zaigran redatelj, sposoban s glumcima koje dobro poznaje napraviti predstavu u kojoj publika može uživati od prve do zadnje minute. Vodeći se estetikom nijemoga filma, ali i klasičnog izgleda šekspirijanskog kazališta u kojem sve uloge glume muškarci, De Brea osmišljava scenu minimalističkim scenskim znakovima, a uloge dodjeljuje četvorici glumaca: Alojzu Sveteu (suprug), Janezu Škofu (supruga, sluškinja), Jerneju Šugmanu (punica) i Borisu Mihalju (prosac, šahist), koje u njihovim scenskim egzibicijama prati pijanist Jože Šalej, baš kao što radnju nijemoga filma sve vrijeme prati in situ izvođena glazba. Radnja je prikladna za komediju – suprug, uzrujan stalnim zanovijetanjem punice zbog njegovih kasnovečernjih izlazaka, a nakon sukoba s majkom svoje žene, odlazi iz kuće i odlučuje inscenirati vlastito samoubojstvo. Ali umjesto da se uistinu ubije, mijenja identitet i maskiran u slugu vraća se u kuću svoje supruge nastojeći otjerati prosce, ali i namiriti potrebe svih ukućanki... sluškinje, punice i žene. Ovako opisana predstava ne bi bila urnebesno smiješna da nije iznimnih glumaca koji su predstavu bez teksta (ili tek uz pokoju repliku) sjajno odigrali. Pogotovo se to odnosi na Jerneja Šugmana u ulozi punice, koji je svoju krupnu staturu u potpunosti podredio groteski, igrajući na rubu pretjeranosti, ali opet u skladu s glumačkom mimikom nijemoga filma koje ja po svojoj biti prenaglašena. Takva je i tjelesna gesta, a zadivljujuće je kako je, u vrlo kratku vremenu koje je potrebno da bi se prihvatio ovakav kod glume, jasno da redateljski koncept funkcionira te je jedino što preostaje – uživanje u sjajnoj i zaigranoj glumi.

Ljubav i smijeh iscjeljuju

Nešto je drukčija melodramatična crnohumorna priča Harold i Maude Colina Higginsa u režiji Milana Karadžića, koju je sam redatelj nazvao antibajkom. Ali zapravo je riječ o priči o iscjeljenju putem ljubavi, koja otkriva bezgraničnu ljepotu svijeta. Uz legendarnu Milenu Dravić u ulozi Maude, koju je zagrebačka publika ispratila dugim i glasnim pljeskom u predstavi Beogradskog dramskog pozorišta glumili su Petar Benčina kao Harold, Vesna Čipčić u ulozi Haroldove majke te Ivana Nikolić, Ljubomir Bandović, Slobodan Čustić, Dragan Petrović Pele i drugi.

Osim velikogoričke predstave Kiklop, koju je prema Ferčecovoj obradi Euripida postavio Ivica Buljan, na programu 35. dana satire još je jedno gostovanje nastalo prema filmskom predlošku, predstava Otac na službenom putu, koju je prema Sidranovu romanu u beogradskom Ateljeu 212 postavio Oliver Frljić i nagrađena predstava 39 stepenica, Buchanana, Hitchcoka i Barlowa, nastala u koprodukciji Teatra Ludens, Kazališta Virovitica i Kazališta u Pečuhu te predstavu Spektakluk koju su postavili Rene Bitorajac i Tarik Filipović, čijom svečanom izvedbom i podjelom nagrada Dani satire i završavaju.