Snaga riječi u Kamovljevu gradu

Časopis riječkog ogranka Društva hrvatskih književnika Književna Rijeka grad je Kamova, Pankrta i karnevala prvi put oplemenio još poratne 1996. Činio je to i u godinama koje su uslijedile, a u 2011. ušao je s brojnim novinama i zanimljivim proznim, poetskim i kritičkim ostvarenjima. Najmarkantnija je novost prvoga broja Književne Rijeke u 2011. zasigurno novi grafički izgled, oslonjen na klasični dizajn Partisan Reviewa, desetljećima najutjecajnijega svjetskog časopisa za književnost, koji je prestao izlaziti nedugo nakon smrti glavnog urednika Wiliama Philipsa 2002. Prvi broj u 2011. potpisuje novi glavni urednik Igor Žic, opravdavajući povratak čistom prijelomu bez ilustracija načinom „da se skrene pažnja na ljepotu samih riječi“.

Prozni blok otvara Davor Velnić ulomkom Posjet precima iz Knjige o Kini, u kojem uz opise doživljaja s putovanja promišlja o umjetnosti, genetici, ljudskoj naravi, deevoluciji, fotografiji. Bujnom metaforikom i slikovitim izričajem problematizira niz univerzalnih tema, dovodeći u pitanje kronološki napredak ljudskih intelektualnih i umjetničkih postignuća u vremenu „kada kap krvi kao otvorena knjiga piše golicavu povijest i svojeglavo popunjava praznine“. A kada je jedno subotnje popodne između ispijanja „tankog kapučina i cica izloženih za susjednim stolom“ građane na korzu uznemirila pojava divovskoga lignjuna ništa više nije bilo kao prije. No Adrijano se, kako su ga stanovnici od milja prozvali, odmah sprijateljio s građanima i uselio u gradsku vijećnicu, otkada se grad počeo razvijati neviđenom brzinom. Izvještaj s tog nesvakidašnjeg događaja donosi Željko Maurović u kratkoj priči Lignja veelika…! Dok Igor Žic objavljuje treći dio romana Grad potrošene ljubavi, Dražen Cuculić iznenađuje sa 112 aforizma u kojima, uz općeljudska pitanja, analizira ljudsku glupost i društvo u kojem živimo. „Ljudi koji putuju bez cilja bliže su cilju kad putuju u nepoznate krajeve“, ističe, a „neki su osigurali budućnost kopajući po otpadu tuđe prošlosti“. Dodaje da „ljubitelji mesa drže da je vegetarijanstvo čista svinjarija“, a „ekstremni ljevičari dali bi desnu ruku za svoja uvjerenja“, pitajući se „kako utvrditi duševnu bol kod ljudi koji nemaju duše“? „Galileo je bio u pravu. Zemlja se ipak okreće. Ali u krivom smjeru“, zaključuje.

O „odnosu Maxa Frischa prema Švicarskoj” u Švicarska, obećana zemlja promišlja Ivana Sučić, a u povodu novog romana Kafkin prijatelj o Miri Gavranu kao „središnjoj figuri suvremene hrvatske književnosti“ govori Igor Žic. Osvrćući se na Gavranovo posljednje djelo, Žic zaključuje kako najizvođeniji suvremeni hrvatski dramatičar „ovim romanom dolazi u priliku da svoj već i onako ozbiljan međunarodni status – 150 različitih izdanja knjiga prevedenih na 32 jezika, uz 200 premijera diljem svijeta – podigne na Nietzscheu dragu razinu …“. Silbenske usmene predaje o doseljenju Hrvata na otok, vampiru Pankogulu i zakopanom blagu predstavlja Zaneta Sambuljak, a Novu pjesmu o kotarskom junaku Iliji Smiljaniću Nikola Crnković.

Poetski izlog nudi radove triju domaćih i inozemnog autora Molnára Miklósa, čije je pjesme u prozi Sjena prevela Eva Viola. Daniel Nančinović izlaže dijalektalnoga Morčića fijumanskog i druge va slatkemu „ča“ parićane istro-kvarnerske kanconeti, a Silvija Benković Peratova i Tomislav Kovačević cikluse Veliko sutra i Žestoki mirisi jutra. Rubrika Sudbina knjige donosi niz osvrta i prikaza recentnih proznih, poetskih i publicističkih izdanja.

Prvi je broj Književne Rijeke za 2011. pod uredničkom palicom Igora Žica osvježenje na domaćoj časopisnoj sceni. Sjajni prijevodi, prozni i poetski prinosi, svjedoče snagu i živost riječke književne scene.