Siguran hod kroz klavirske standarde

Ivan Galić (1994) živi u Gorici (BiH), a trenutno polazi treći razred pod vodstvom prof. Jadranke Garin na Srednjoj glazbenoj školi dr. fra Ivana Glibotića u Imotskom. Od početka školovanja do 2009. vodio ga je prof. Robert Gubaydullin. Galić je pokazao svoje sposobnosti vrlo rano, a potvrdio ih nizom nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima. Na Međunarodnom natjecanju Daleki akordi u Splitu 2006. osvojio je treću nagradu, kao i 2008. na Međunarodnom natjecanju Zlatko Grgošević u Zagrebu. Na međunarodnom natjecanju Forum u Brnu i zatim u Makarskoj odnio je dvije druge nagrade. Na regionalnim natjecanjima u Makarskoj 2007. i 2009. osvojio je dvije prve nagrade, a na državnim natjecanjima u Dubrovniku treću i drugu nagradu. Veliki uspjeh postigao je na Međunarodnom natjecanju Chopinov zlatni prsten u Ljubljani 2009, s kojeg se vratio s osvojenim prvim mjestom, kao cjelokupni pobjednik natjecanja, te s nagradom za najbolju izvedbu djela slovenskog autora. Godine 2010. osvojio je drugu nagradu natjecanja Pianoforte u Poreču. Redovito sudjeluje na svim koncertima u organizaciji svoje matične Srednje glazbene škole.

Snimio Mirko Cvjetko

Na koncertu, pretposljednjem u ovogodišnjem ciklusu, u ponedjeljak 23. svibnja 2011. u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu Ivan Galić izveo je Preludij i Fugu u c-molu, WTK II, BWV 871 Johanna Sebastiana Bacha i trostavačnu Sonatu u As-duru, Hob. XVI:46 Josepha Haydna, dok su u drugom dijelu, nakon stanke, bili Nocturno u cis-molu, op.27 br.1 i Etida u h-molu, op. 25, br.10 Frederica Chopina, Dumka, op. 59 Petra Iljiča Čajkovskog i na kraju programa često izvođeno djelo, Ples barunice, hrvatskoga skladatelja Frane Paraća.

Recital je Ivan Galić započeo virtuoznim tempom i jasnom pijanističkom izjednačenošću udara u Preludiju u c-molu s nastavnom Fugom iz znamenite druge knjige Dobro ugođena glasovira (Das Wohltemperierte Klavier), gdje je taj vrlo poznati opus naslovno označen kraticama WTK II, unutar opsežna sveukupna Bachova opusa (BWV) pod br. 871. Slijedila je, prije stanke, Sonata Josepha Haydna izvedena jednako sigurno, staloženo i nadasve muzikalno, svirkom koja opravdava navode uspješnosti iz otisnuta programa, nama dosad potpuno nepoznata mladog pijanista iz bliske Bosne i Hercegovine, koji svoja vrlo dobra znanja stječe u našem Imotskom, s nadom u dalji razvitak osebujnosti svoje individualnosti.

Drugi dio rasporeda htio je pokazati, i u tome je u potpunosti uspio, posezanje za visokom razinom virtuoziteta na glasoviru. Tako su u nastupnom Chopinovu Nocturnu upravo zaprštale brze izmjene oktavnih pomaka u skladbi sazdanoj u ABA-obliku, a jednako se nastavilo u prvotno smirenoj Etidi u h-molu, sjajnom programskom prijelazu u Dumku, uvijek nam glazbeno bliska izraza P. I. Čajkovskog, tog čarobnjaka slavenske raspjevanosti, u ovoj skladbi uobličene visoko zahtjevnim virtuozitetom nakon blaga, gotovo bismo rekli, nevina početka.

Završna točka rasporeda, Ples barunice našeg Frane Paraća, bila je skladbena i izvođačka kruna recitala Ivana Galića, izvedena prvorazredno, uz završno dugo odobravanje prisutnih slušatelja.