Od teksta do slike, i natrag

Autorici koncepcije ovogodišnjega Salona, Ani Peraica, namjera je bila pokazati preplete teksta i slike na nekoliko razina u rasponu od grafičkog i produkt-dizajna, dizajna nakita i tekstila, kaligrafije i aranžerstva, videa, instalacije, fotografije te slikarstva

U svijetu kao što je naš, kada doživljavamo pomak od civilizacije pisma prema civilizaciji slike, vizualni znakovi imaju nedvojbeno veće značenje i njihova retorika često govori više od riječi. No semiotički gledano djelo primijenjene umjetnosti i dizajna vrlo je složeno jer u sebi objedinjuje nekoliko vrsta znakova – slikovni-ikonički znak, indeks te znak simbol – konvencionalni ili osobni.

Predmeti primijenjene umjetnosti i dizajna dio su vizualne kulture i pokazuju svu slojevitost značenja i vizualnih i funkcionalnih karakteristika određenih i sociološkim i kulturnim kontekstom.

Lala Raščić, Put u kutiji, instalacija

Ovogodišnji 46. po redu Zagrebački salon, jedna od najstarijih domaćih izložbi recentnoga vizualnog izričaja, posvećen je primijenjenim umjetnostima i dizajnu, segmentu hrvatskog umjetničkog stvaralaštva trijenalno predstavljana na manifestacijama Zagrebačkog salona, naizmjenice s vizualnim umjetnostima te arhitekturom i urbanizmom.

Ikoničnost i kultivacija

Kako je svaki od tih salona obilježen kustoskom koncepcijom koja je ujedno i prezentacijska i interpretacijska, odnosno pokušaj je interpretacije recentne produkcije, ovogodišnja izložba pokušala je to postići središnjom temom pisma, odnosno rukopisa. Nakon Sinergija Tihomira Milovca i Anti-dizajna / Trajnih alternativa Silve Kalčić ovogodišnji je Salon, po običaju, pokrio segment najnovije produkcije prijavljene putem natječaja unutar dviju tematskih cjelina s dodatkom radova pozvanih autorica.

Ovogodišnja autorica koncepcije Salona, Ana Peraica, osmislila je Salon na kojem joj je namjera bila pokazati preplete teksta i slike na nekoliko razina u području primijenjene umjetnosti u široku rasponu od grafičkog i produkt-dizajna do dizajna nakita i tekstila, kaligrafije i aranžerstva, videa, instalacije, fotografije te slikarstva. Takvom koncepcijom ukazano je na nekoliko aspekata vizualne produkcije danas. Unutar izabranih artefakata (između prijavljena 93 ocjenjivački sud odabrao je 42 rada 39 autora ili grupa autora koji reprezentiraju područje primijenjenih umjetnosti) pokazana je veza likovne umjetnosti i pisanog nasljeđa, dinamički proces kultivacije jedne zajednice, način života i vizualnog odnošenja u nekoj zajednici, komunikacijske razine umjetničkih artefakata u smislu njihovih ikonografskih elemenata unutar produkcije koja jest dizajn ili je u službi umjetničkog oblikovanja ili je jednostavno dio vizualne kulture, bez obzira kojoj od umjetničkih disciplina pripada. Naime, znak slova učvršćivanje je riječi, dok slika podrazumijeva predstavljanje stvari. Stoga Salon vrlo jasno prikazuje domete današnje civilizacije koja i pokazuje i imenuje, prikazuje i govori, predočuje i izgovara.

KUNA ZLATICA (Ana Kunej Kuna i Zlatka Salopek Zlatica), Glazbeni zombiji

Ovogodišnji je Salon koncipiran na način da ukazuje na svu širinu primjene i primjene teksta, na tekst kao ikonografski element umjetničkog stvaralaštva, na njegovu uporabu kao imenovatelja, kao grafizma te kao rukopisnu činjenicu „u društvu koje je nadišlo mehaničku reprodukciju“.

Posveta prošlosti pisanja

Autorica koncepcije je unutar tri cjeline: Rukopisi novoga doba, Pisma umjetnika i Žensko pismo klasificirala radove istaknuvši njihov likovni, teorijski i socijalni kontekst. Koncepcija i postav uvažavaju te raznolikosti, pa se u tom smislu Salon odvija u tri izložbena prostora. U Gliptoteci su predstavljeni radovi Rukopisa novoga doba klasificirani u cjeline skulpture, tipografije i pisanja kao geste. U izložbenom prostoru Hrvatske pošte simbolično je smješten dio posvećen pismima i donosi osobne bilješke autora, apele ili samo rukopise u svim umjetničkim medijima – videu, pismu, fotografiji, pa čak i internetskom portalu. U posljednjoj cjelini Salona, u izložbenom prostoru ULUPUH-a, predstavljeni su radovi četiriju pozvanih hrvatskih umjetnica pod naslovom Žensko pismo. Tom cjelinom predstavljena je tema koja, riječima Ane Peraica, jedina povijesna i stilska, proučava osnovu definicije ženskog pisma „koja već dugo vremena putuje raznim teorijama, izložbama i ostalim kulturnim produkcijama“. Pokušaj definiranja te teme dan je u radovima autorica koje su se pozabavile pisanjem kao iskustvenim procesom ili kao slanjem poruke i informacije – instalacijom Lale Raščić Put u kutiji te videoradovima Neli Ružić Materinji jezik, Renate Poljak Sjećanja (Tito, tata) i Tine Gverović Pustjerna.

Koncepcijski likovni postav Darka Fritza iznimno je jednostavan i neinvazivan pa podupirući ideju rukopisa kao glavnog lajtmotiva manifestacije svaki izloženi artefakt prati zelena tabla/pločica kredom ispisana imenom autora/natjecatelja te nazivom i godinom nastanka djela. Minimalnim utjecajem dizajnerskog zahvata u likovni postav predmetima je dana potrebna širina energetskoga polja unutar kojega su postavljeni za promatranje, iščitavanje ili interakciju.

Krunoslav Kovač, Homage Editi Schubert

Po mišljenju kustosica i članica ocjenjivačkog suda (Ivana Bago, Suzana Milevska, Asja Mandić, Nataša Petrešin Bachelez, Ana Peraica, Sabina Salamon) najbolji rad na ovogodišnjem Salonu je Kutak intime Munire Serdarević, pretpostavljam izabran konceptualno kao svojevrsna posveta prošlosti pisanja, romantici intime razmjenjivanja rukom pisanih poruka, sjećanje i dokument nekoga prošlog vremena. Izdvojeni radovi ocjenjivačkog suda nešto su aktualniji prikaz stvaralaštva u području primijenjene umjetnosti: Bašćanska ploča uvijek konceptualno dosjetljiva Borisa Ljubičića, monografija 50. međunarodnog dječjeg festivala Danijela Serdareva te odličan Homage Editi Shubert – prostorna intervencija u Virovitici Krunoslava Kovača. Posebna priznanja dobili su Ante Verzotti za triptih Život je lijep 1,2,3, Barbara Blasin za video Privedeni te dvojac Kuna Zlatica za seriju plakata Glazbeni zombiji. Među izloženim radovima dodijeljena je i nagrada za najboljega autora mlađeg od 35 godina Luki Kedži za rad Slova na sliki, rad kojim je taj autor ukazao na neizostavnost riječi, pisma, odnosno tekstualnoga predloška u vizualnom izričaju.