Prepoznavanje zla komunizma

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945–1990, koju je donio Hrvatski sabor, osnova je svakog odnosa hrvatske države prema komunističkoj prošlosti. Akademska zajednica i hrvatska inteligencija imaju obvezu i pravo da upozoravaju na neprovođenje te deklaracije, čulo se na znanstvenom skupu Represija i zločini komunističkog režima u Hrvatskoj, održanu 10. svibnja u Matici hrvatskoj. Tijekom cijeloga dana eminentni povjesničari, sociolozi, demografi, svećenici i politolozi raspravljali su o naravi komunističke represije i zločina počinjenih na području Hrvatske i šire u bivšoj državi. Kako u samoj Deklaraciji stoji, „Povrede ljudskih prava su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, i uključivale su pojedinačna i skupna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog i psihičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povrede slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i, također, nedostatak političkog pluralizma”, no “počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).”

Sušta veličina dokumenata i arhiva koji su predstavljeni na ovom skupu pokazuje kolika je bila zloćudnost komunističkoga režima u svakodnevici bivše Jugoslavije, koja je bila totalitarna i komunistička država, bez obzira što se u javnosti mogu čuti zavodljive riječi kako se radilo o autoritarnoj i socijalističkoj zemlji. Odličan je primjer zabranjene reklame poput „Puna srca, pune čaše, neka živi što je naše“, a što je bilo okarakterizirano nacionalističkom propagandom. Šovinističke odmazde nakon Drugoga svjetskog rata, nebrojene ljudske žrtve Hrvata, folksdojčera i ostalih građana Hrvatske, propaganda i tisak tijekom tih zločina ostavili su teško popravljive nepravde, zakopane u masovnih grobištima po Sloveniji i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U tome je stradao i blaženik Alojzije Stepinac, a kontinuitet negacionizma prisutan je i danas, čak na najvišim državnim razinama. Tako bivši predsjednik RH minorizira žrtve Bleiburga i Križnog puta, a sadašnji predsjednik izjavljuje kako nema ljepše kape od partizanske.

Na skupu su prikazani i pojedinačni zločini, poput suđenja profesorima i bogoslovima Đakovačke bogoslovije 1959/1960, represija, nezakonitosti i zločini vojnih i civilnih organa vlasti u hrvatskom dijelu Istre 1945/1946, komunistički teror i zločinstva u Zadru 1944–1946, komunistički zločini u Hercegovini 1944–1951, komunistički teror u Vukovaru u travnju 1945. U tim detaljno istraženim slučajevima znaju se imena žrtava gnjusnih i nečovječnih radnji koje su iz odmazde, šovinizma i niskih strasti činili komunistički krvoloci. Znanstvenici smatraju da bi se razni žrtvoslovi, napravljeni tijekom desetaka godina u tajnosti, da bi bili objavljeni nakon osamostaljivanja Hrvatske, morali sistematizirati i arhivirati prema pravilima struke, kako bi ostali prisutni za buduća istraživanja. Takva istraživanja, međutim, nemoguća su bez uloge države i osnivanja posebnog instituta za istraživanje totalitarnih zločina, nalik Institutu za nacionalno sjećanje u Poljskoj, koji istražuje zločine nacizma i komunizma.

Ovakav skup zasigurno daje hrvatskoj javnosti ozbiljnu poruku kako su znanstveno utemeljena istraživanja, činjenice i bogata arhivska građa temelj za tretiranje komunizma kao jednakog zla kao što su to nacizam i fašizam, a simbola petokrake istovjetnog kao ustaškog znakovlja. Matica hrvatska i dalje će ustrajati na prepoznavanju totalitarnoga karaktera bivšeg režima i javnoj osudi komunističkih zločina, zaključeno je na znanstvenom skupu.

Sudionici skupa

Ljubomir Antić, Ivo Banac, Ivan Miklenić, Neven Šimac, Vladimir Geiger, Zdenko Radelić, Anđelko Akrap, Martina Grahek-Ravančić, Juraj Batelja, Jure Vujić, Michael Portmann, Mato Artuković, Darko Dukovski, Zlatko Begonja, Ivo Lučić, Dražen Živić, Mirko Kovačić, Vasko Simoniti, Vedran Obućina