Paralelni svjetovi

Nedavno smo dobili prijevode dvaju romana čiji su protagonisti predstavnici britanske pakistanske zajednice. Te nam knjige pružaju mogućnost sveobuhvatnijeg uvida u životne okolnosti te doseljeničke skupine, jer su autori za aktere uzeli ljude potpuno oprečnih životnih stilova i prikazali supostojanje dviju različitih skupina pakistanske emigrantske zajednice u suvremenoj Velikoj Britaniji. Nadeem Aslam u romanu Karte za izgubljene ljubavnike prikazuje pakistansku obitelj koja se čvrsto drži tradicijskih vrijednosti i pokušava živjeti prema pravilima islama, nastojeći svesti kontakte s bjelačkim engleskim stanovništvom na što manju moguću mjeru. Hanif Kureishi pak u romanu Imam ti nešto reći za glavnog aktera svoje priče ima liberalnog, visoko obrazovana Pakistanca, psihoanalitičara Jamala, predstavnika dijela pakistanske emigrantske populacije u potpunosti integrirane u britansko društvo. Jamalu religija ništa ne znači u životu i njegove se životne navike nimalo ne razlikuju od navika njegovih bijelih londonskih vršnjaka; sklon je partijanju i promiskuitetu, čest je posjetitelj striptiz-barova te voli popiti, a ni marihuana mu nije mrska. Tako, dok Nadeem Aslam problematizira sudare dviju kultura i načina života te živote okovane zabranama, Hanif Kureishi ustrajava na suživotu i neutralizaciji međukulturnih razlika, ali i oslikavanju bolnog otrežnjenja od posljedica pretjerana konzumiranja različitih sloboda. Jer, iako je predstavnik liberalnog svjetonazora, daleko od toga da je Kureishi zastupnik nemorala; u temelju njegove priče jest moralnost i tematizacija zločina i kazne, a okosnica je fabule u Jamalovoj grižnji savjesti i kajanju te intimnoj borbi s demonima osobne krivice i analizi psihe poljuljane teškim grijehom (zločinom) iz mladosti. Akteri Aslamova romana Kureishijevu bi Jamalu sigurno zamjerili nedostatak religioznosti te u tome prepoznali i uzrok njegovim skretanjima. Naime, u osnovi Aslamova romana oštra je kritika ortodoksnoga shvaćanja religijskih postavki koje zapravo u velikoj mjeri onemogućavaju normalan suživot i ljude zakopavaju u poziciji statusa quo, odnosno u nemogućnosti otvorena suodnosa s ljudima drukčijih životnih navika i svjetonazora.

Prev. Sanja Ščibajlo, Naklada Ljevak, 2010.

Fabularni je otponac Aslamova romana ubojstvo mladoga pakistanskog para, mladića i djevojke koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici, što je u kontekstu radikalnog shvaćanja islamskih zakona smrtni grijeh, i zbog čega su djevojčina braća ubila svoju sestru i njezina ljubavnika. Okolnosti toga ubojstva iz časti i počinitelji od početka su poznati te autora ne zanima kriminalistička strana priče, nego se on usredotočava na bliske rođake ubijenoga para i njihovo osobno suočavanje s činjenicom tog ubojstva, odnosno moralne dvojbe koje taj čin u njih (ne) izaziva. U središtu autorova interesa jest Kaukab, supruga brata ubijenoga mladića, koja je, za razliku od svoga muža, život osovila oko islamskih religijskih postavki, na taj si način gradeći oklop pred britanskim društvom koje ne razumije, i čijim se dijelom ne osjeća. Djeca su sve što je imala, ali sad su odrasla i odselila se, svjesna je da im je ona svakim danom sve manje važna, a njezina pomoć sve manje potrebna, i sve što joj je ostalo jest vjera, koja njezinu životu daje smisao, i čijih se kodova nastoji beskompromisno držati. Pa čak i kad je njezino radikalno ustrajavanje na poštivanju vjerskih zakona uzrokom udaljavanja njezine djece od nje, kao i suprugovih patnji zbog bratove nasilne smrti. Najveća kvaliteta Aslamova djela upravo je vrlo uvjerljiva portretizacija Kaukabina lika, koja se ni na trenutak ne doima karikaturom u svome vjerskome fundamentalizmu, nego je autor uspijeva učiniti punokrvnim, autentičnim i uvjerljivim likom. Autor uspješno osvještava njezinu viktimiziranost zbog bačenosti u (strani) svijet, čijim dijelom ona ne uspijeva postati, a čitatelj postupno uviđa bolnu tragiku njezina bivstvovanja. Aslam je uspješan i u uvjerljivu portretiranju Kaukabine djece, koja su odrastala utamničena u kavezu tuđih stavova te su svjedočila rastućim slobodama oko sebe, a koje im nije bilo dopušteno konzumirati, pa i sada, kao odrasli, frustracije zbog toga istresaju na majku, kao stvarnu, ali ne i svjesnu uzročnicu njihovih neuroza. No autor je nešto manje uspješan u portretiranju Shamasa, Kaukabina muža koji radi kao upravitelj Vijeća za odnose u zajednici. On je osoba kojoj se pakistanski doseljenici obraćaju kad se ne mogu snaći u svijetu bijelaca, ali je nemoćan kao posrednik između supruge i svoje djece, i njegova osobnost čitatelju ostaje pomalo nejasna.

Prev. Borivoj Radaković, V.B.Z., 2010.

Dok Aslamovi Pakistanci žive u neimenovanu engleskom gradiću, ali ne kao individualci već kao zajednica koja je svoj novi domicil u velikoj mjeri učinila preslikom kakva pakistanskog sela, pa prstima jedne ruke broje kontakte koje s bijelcima imaju tijekom jedne godine, Kureishijev Jamal živi na način londonskih bijelaca, kao hedonistički individualist i intelektualac liberalnoga svjetonazora. Imam ti nešto reći zapravo je inačica Bildungsromana jer svoga protagonista, postupkom raspršena, nelineranog pripovijedanja autor prati tijekom tridesetak godina. Osim kao kronika jednoga života obilježena zločinom iz nehaja, roman se ispostavlja i panoramom promjena koje je tijekom trideset godina britansko društvo doživjelo – od sedamdesetih obilježenih konzumiranjem u prethodnom desetljeću izborenih sloboda, preko ekstremnog individualizma u vrijeme tačerizma osamdesetih, pa sve do međukulturnih sukoba kraja devedesetih i Blairove ratne pustolovine s početka novog stoljeća. Ipak, Kureishi roman ne pretvara u socijalno-društvenu analizu, već uočene promjene posreduje u kontekstualnom obliku, kao uzročnike problema u životima pojedinih likova. A oni su, kao i u prethodnim autorovim djelima, iznimno brojni i svi odreda vrlo životni, a predstavnici su različitih skupina društva: od striptizeta, beskućnika i prostitutki do intelektualaca, umjetnika, liječnika i industrijalaca. Kureishijeva proza ne docira i nije didaktična, on kritiku posreduje neizravno, isticanjem činjenice da osobnu slobodu uspijevaju osvojiti, a utege tradicije i vjere odbaciti, ponajprije oni doseljenici koji ostvare poslovni uspjeh i financijsku neovisnost, dok su siromaštvo te nemogućnost kvalitetnog obrazovanja i zaposlenja uzroci socijalne alijenacije, vjerskog radikalizma i fundamentalizma.