Mjesečev krater – Ruđer Bošković

Budući da se ovih dana, točnije 18. svibnja, navršava tristota godišnjica od smrti matematičara, fizičara, prirodoslovca, astronoma, filozofa i pjesnika Ruđera Boškovića, u četvrtak 12. svibnja u velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu predstavljena je slikovnica za djecu i mladež pod naslovom Ruđer Bošković. U lijepo opremljenoj knjizi, koju je znalački, s primjesom oksimoronske veze, odnosno nostalgične i optimistične vedrine (koristeći se za crtež olovkom i raskošnom paletom), ilustrirala već provjerena i višestruko nagrađivana slikarica Pika Vončina, predočena je biografija dječaka i odraslog muškarca Ruđera Boškovića. Malo koji školarac, u naše doba, zna koliko su važne zvjezdarnice te sunce koje je pokretač svih klimatskih promjena na Zemlji, a koje je još 1764. osnivao upravo Bošković (Brera kod Milana), a koji je još i danas vrlo poticajan za suvremenu znanstvenu misao. Stoga je ova knjiga svojevrsno bogatstvo znanja o tom velikanu, a povećava i sposobnost samostalne prosudbe u mladih i najmlađih.

Snježana Paušek Baždar, Ruđer Bošković (ilustracije i likovno oblikovanje Pika Vončina), Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2011.

Bošković, nakon što se iz rodnog Dubrovnika otisnuo u svijet sa četrnaest godina, više se nije vraćao u Grad. Posjetio ga je kažu tek jednom, nakratko za neki praznik, ali je uz taj grad, za koji je obavljao i diplomatsku službu, bio vezan cijeloga života, posebice za materinski hrvatski jezik, koji je njegovao u prepisci s braćom Barom i Božom te sestrom Anicom, koja je u slikovnici bitan sugovornik. Knjiga dodatno dobiva na težini jer je autorica Snježana Paušek Baždar (koja se za taj posao nije odlučila kao književnica, jer dolazi iz znanstvenog okružja, prirodnih, matematičkih i kemijskih aspekata kao upraviteljica Odsjeka za povijest prirodnih znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i kao predavačica povijesti egzaktnih znanosti i povijesti prirodoslovlja) sažela učenjakovo znanje i mudrost. Njezin vokabular ovaj je put namijenjen zrelijoj djeci s povećanim stupnjem znanja i ona će ga posve razumjeti. Primjerice kada je riječ o predstavljanju raščlambe atoma. Ne treba uopće posebno naglašavati koliko su Boškovićeva nagađanja i otkrića bila i jesu važna danas, kada Institut Ruđera Boškovića otvara Centar za nuklearnu dijagnostiku, za rano otkrivanje raka. Čitajući i gledajući ilustracije, prateći unutrašnju snagu glavnog aktera, djeca će biti obogaćena novim izvorom znanja i, kako je ustvrdila predstavljačica edicije Slavica Stojan, bit će poticani na stvaralaštvo i postupno će razviti sposobnost samostalne prosudbe. Stoga se ova slikovnica može pojmiti i kao biografskoromaneskna mikrovrsta.

Drugi predstavljač slikovnice, akademik Tonko Maroević, smatra da ova knjiga sadrži velik broj simbola, kreativnih konstrukcija i kontemplacija iz projektivnoga svijeta. Pred nama se podastire univerzalna sudbina našeg uspješnog čovjeka (kojega su cijenili mnogi kraljevi i najistaknutiji umovi, kreatori nove Europe). U dodiru razumnog i nedohvatnog, a što zaista stimulativno djeluje na mlađe čitače, nije se zaboravilo ni Boškovićevo literarno stvaralaštvo na latinskom. Ozbiljnosti ovog izdanja pridonosi i izostanak anegdota i prepoznatljivoga stilskog predloška koji je dosad nuđen putem živopisnog svijeta životinja. Osnovna je namjera bila, rekla je na predstavljanju Snježana Paušek-Baždar, da se predoči ono po čemu je Bošković bio i ostao na vrhu svjetske znanosti 19. i 20. stoljeća kao moralna (domoljubna) i znanstvena vrednota.

Kao nadareni dječak taj je znanstvenik postavljao prava pitanja, shvaćajući da u prirodi ništa nije u mirovanju. S balkona se divio savršenstvu svemira te se pitao kako je Gospod tako savršeno rasporedio zvijezde, a pokušao je shvatiti snagu Mjeseca i Sunca. Posebno ga je zanimalo od čega su građene sve stvari svijeta i koje su njihove najsitnije sastavnice pa i ishodište njihovih sila. Tako dolazimo do mikroskopskih tijela i čestica, zakonitosti njihovih sila koje su postale podloga za razumijevanje atomske energije, za što je također zaslužan i naš znanstvenik. Malo je poznat i podatak da je mladi Ruđer želio biti kartograf. Stalci kojima se geodeti i danas služe kada mjere zemlju njegov su izum.

Majka je njega te braću i sestre učila da se mole pred kipićem malenog Isusa, kojega je nazivala Bambin. On je bio odjeven u haljinicu i bio je smješten u drvenu kutijicu sa staklenim vratašcima i obložen plavom tkaninom na kojoj je bilo mnoštvo zvjezdica. Ruđer se podizao na vrškove prstiju da bolje vidi taj neobični zvjezdani svijet, piše autorica slikovnice, a mi zaključujemo: možda je Ruđer već tada poželio postati astronom. Najljepša je pak autoričina tvrdnja ona zadnja, na kraju slikovnice: „Uvijek kad budemo pogledali u sjajni Mjesec, znat ćemo da svijet nije zaboravio našeg Ruđera Boškovića, jer jedan Mjesečev krater nosi njegovo ime.“