Inverzija ljudskog

U Galeriji Matice hrvatske otvorena je izložba Krunislava Stojanovskog nazvana Oko, kao svojevrstan nastavak i povratak na formalno i koncepcijsko promišljanje izložbe Zemlja priređene prije dvanaest godina u tadašnjoj Galeriji Nova.

U jednom segmentu svih svojih umjetničkih djela, odnosno ambijentalnih instalacija, Krunislav Stojanovski problematizira socijalnu i političku tematiku s naglaskom na ulozi pojedinca i njegovih mogućnosti, odnosno nemogućnosti. Svojim umjetničkim htijenjem taj umjetnik nastoji izraziti nesklad čovjeka kao društvenoga bića i individualca, nerazmjer politički intonirane svakodnevice i humanističke naravi pojedinca. Moralni nepisani kodeksi, koji su vrijednosna svijest određenog društva, kriteriji su po kojima to društvo živi. Stoga ljudska etičnost sugerira osjećanje dobroga i vrednovanje kriterija za uspostavu granica dobrog i lošeg. Umjetnost s druge strane sugerira osjećanje lijepog ili barem potrebu za ukazivanjem na moralne kodekse društva i individue u osjećanju granice dobrog i lošeg.

Iz postava izložbe

Okom Stojanovski problematizira odnos prema ljudima, točnije tretiranje ljudi kao ljudstva, cjeline, odnosno mase, socijalne kategorije podložne utjecaju složenih mehanizama i brojnih psihosocijalnih okolnosti. Pragmatika i općeprihvaćene društvene norme, politički proglasi i manifesti, suvremeno društvo potire i zatire svu slojevitost individualiteta i emocionalnu složenost pojedinca.

Koncept instalacije kojom je umjetnik pokušao progovoriti o tome osjećaju temelji se na iskustvu dvanaest godina stare izložbe koristeći se ikonografijom voajerizma – instalacijom oka kroz koje se gleda i biva promatran.

Ambijentalnu instalaciju Oko, postavljenu u Galeriji Matice hrvatske, čine dvije cjeline koje imaju preteču u istoimenom objektu iz projekta Zemlja. Čini je drvena crna kutija s otvorom, špijunkom, kojom umjetnik u promatrača izaziva znatiželju o skrivenom. Pogledom kroz otvor promatrač biva uvučen u paradoks političkih govora. Naime, pred promatračem se nižu slike političara i čuju njihovi glasovi, snimljeni tijekom političkih nastupa, svedeni na apstrakciju. Svjesno poništavajući razumljivost njihovih govora, umjetnik sugerira besmislenost političkih uvjeravanja, njihovih tvrdnji, čime potencira kategorizaciju govora kao pokretača golemih masa sljedbenika, koji bez načela i imena bezglavo srljaju u bezdan političkih obećanja. Svođenje riječi na nesuvisle nizove glasova prerasta u svojevrstan meditativni zvuk mantre, a politički govori predstavljeni su kao svojevrsno činidbeno oruđe u jednostranoj manipulativnoj komunikaciji koja, smatra umjetnik, vješto manifestira svu problematiku međuljudskih odnosa. A ikonografski naglasak na oku naglašava usmjerenost pozornosti svih pripadnika mase u isto žarište – događaj, osobu ili parolu, što je upravo iznimno važno za njezino formiranje.

Drugi dio instalacije predstavlja ulazak u cjelovitu scenografiju sudskog procesa, gdje posjetitelj biva odvučen na osuđenički podest, na tom mjestu posjetitelj zauzima mjesto osuđenika koji stoji ispred divovskog oka. Oko postaje sudac koji sve vidi i sve zna, gdje u kafkijanskoj atmosferi, u crnom tkaninom presvučenu prostoru Galerije, posjetitelj biva sasvim nerazumno osuđen na slušanje nerazumljivih političkih govora. I u tom dijelu instalacijskog sklopa govori političara i državnika hipnotička su mantra, puštene su snimke govora unatrag i pridružene im komponirane zvučne kulise – pomno birana kompozicija zvučnih frekvencija – koja stvara buku i šumove, što govore čini još nerazumljivijima. Time umjetnik pozicionira govore političara nastale u različitim vremenskim i prostornim kontekstima, ukazuje na njihovu relativnost, trivijalnost i ispraznost. U pomno složenoj scenografiji uspostavlja se odnos publika-govornik koji sugerira stvaranje jakih emotivnih stanja, štoviše katarze, koja uključuje interakciju ekspresivnih fizioloških i doživljajnih komponenti emocije. Parafrazirajući Aristotelovu kategorizaciju čovjeka kao zoon politikona, ovom instalacijom ponudio je Krunislav Stojanovski vitalni umjetnički projekt kojim promišlja svoj doživljaj i kritiku zbilje.