Gornjogradske glazbene svečanosti

Programi već 13. festivala sv. Marka traju dulje od mjesec dana, od 25. travnja do 26. svibnja. Festival je to ponajviše gornjogradski, jer velika većina programa glazbom oživljava crkve sv. Marka i sv. Katarine te Zlatnu dvoranu i Preporodnu dvoranu. Jedini izlet do Muzeja Mimara i nastupa komornog ansambla Akademije Herbert von Karajan Berlinske filharmonije pod vodstvom violista Wilfrieda Strehlea odgođen je zbog bolesti.

Sretna okolnost za festival bila je kolaudacija novih takozvanih francuskih orgulja upravo u Crkvi sv. Marka 8. svibnja, svečani koncert koji je dodatno obogatio program. Za orgulje izrađene u radionici Wolfganga Eisenbartha iz Passaua dipoziciju su napravili akademik Anđelko Klobučar te Pavao Mašić, prvi orguljaš crkve, i Ante Knešaurek, predstavnici mlade generacije orguljaša, dvojac čiji je ciklus izvođenja cjelokupnoga Bachova orguljskog opusa u Bazilici Srca Isusova prvorazredni kulturni događaj. Na svečanom koncertu u Crkvi sv. Marka, koji je izborom repertoara široka spektra od Bacha preko francuskih autora Charlesa Tournemira, Marcela Dupréa, Henrija Muleta i Charles-Marie Widora do improvizacije na hrvatske uskrsne pučke napjeve, iskazao sve mogućnosti vrijednoga novog instrumenta, pridružio im se i Alen Kopunović Legetin, vrlo aktivan prvi orguljaš požeške katedrale, organizator koncerata i festivala.

Još jedna posebna prilika bilo je razmjensko gostovanje Zbora Filharmonije Karol Szymanowski i vokalnih solista iz Krakova, koji su na čelu s dirigentom Vladimirom Kranjčevićem prije nekog vremena već požnjeli zapažen uspjeh izvedbom Hrvatske mise Borisa Papandopula. Zagrebačka je izvedba prenesena u Crkvu sv. Katarine bila na istome tragu. Nakon hvaljenoga nastupa Filharmonijski zbor Szymanowski još se dva dana zadržao u Zagrebu i za koncert u katedrali. Pod ravnanjem Pawela Przytockog odana je uspomena lani preminulu skladatelju Henryku Mikołaju Góreckom. Iz njegova opusa, omiljena generaciji new age, nakon snimke Treće simfonije koja je prodana u milijunskoj nakladi, Krakovljani su predstavili dvije skladbe za zbor a cappella – jednostavni homofoni Totus Tuus nastao 1987. u povodu trećega pohoda pape Ivana Pavla II. rodnoj Poljskoj i raniji Amen iz 1975. u kombinaciji arhaičnoga i modernijega izraza. Čistoća i jednostavnost zborskoga sloga bilo je pravo polje plemenitog i lijepog oblikovanja tona u široku dinamičkom rasponu koji nestaje pod svodovima katedrale. Rapored je sadržao i djelo skladatelja po kojemu je krakovska filharmonija dobila ime. Izvedba Stabat Mater Karola Szymanowskog uključila je zbor, festivalske instrumentaliste, komorni orkestar koji je okupio zagrebačke orkestralne glazbenike sa svih strana i kompetentne vokalne soliste.

Festivalski program predstavio je i neumorno glazbeničko pregalaštvo Vladimira Krpana na recitalu u Preporodnoj dvorani. U dijalogu s doslovno neizdrživo lošim instrumentom, Krpan se vratio Beethovenu, njegovu sonatnom opusu, koji neprestano propituje. Zanimljivo je suočio rane sonate iz opusa 10 u c-molu i F-duru, koje naznačuju majstorovo otvaranje novih perspektiva u poimanju sonatnog oblika i postupnog širenja zvukovnosti odveć tijesna glazbala, te posljednju Sonatu u c-molu op. 111, posljednju sonatu uopće, kako je zapisao Thomas Mann, koju je prvi put javno izvodio. Krpan je zrelošću iskusna reproduktivnog umjetnika na odabranim primjerima predano i vjerodostojno ukazao na opravdanost naziva cjelokupnog antologijskog opusa Beethovenovih trideset i dviju sonata Novim zavjetom klavirske literature, čije spoznaje prelaze njezine okvire.