Gitaristička nada glavnoga grada

Deseti koncert, u nizu njih dvanaest, u Velikoj dvorani Matice hrvatske održao je u ponedjeljak, 9. svibnja 2011, mladi gitarist Benjamin Čaušević.

Benjamin Čaušević rođen je 1994. u Zagrebu. Učenik je četvrtog razreda srednje Glazbene škole Pavla Markovca u Zagrebu u razredu prof. Xhevdeta Sahatxhije. Jedan je od najboljih gitarista najmlađega naraštaja, što dokazuju izvrsni rezultati na uglednim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Godine 2007. osvojio je prvu nagradu u Velikoj Gorici te drugu u Dubrovniku. Na međunarodnom natjecanju Split Guitar Festival 2007. nagrađen je trećom nagradom. Na međunarodnom natjecanju Murski festival kitare u Sloveniji 2008. osvojio je drugu, a 2010. prvu nagradu. Godine 2007. osvojio je i drugu nagradu na natjecanju Mauro Giuliani u Goriziji (Italija). Ove godine osvojio je druge nagrade na Sarajevskom međunarodnom gitarističkom festivalu te na državnom natjecanju u Dubrovniku. Od 2004. redovito polazi Međunarodnu ljetnu školu prof. Xhevdeta Sahatxhije u Pučišćima na Braču. Sudjelovao je i na seminarima Ane Vidović, Zorana Dukića, Maroja Brčića i Flavija Sale.

Snimio Mirko Cvjetko

Benjamin Čaušević na svojem recitalu izveo je skladbe šest autora vezanih uz povijest gitarističkog umijeća, izuzevši Passacaglie i Presta na početku skladane od znamenita njemačkog lutnjista Sylviusa Leopolda Weissa. Slijedile su dvije etide (E-dur i e-mol) iz opusa 31 i 6 cijenjenoga gitarista i učitelja Fernanda Sora, tri preludija, br. 2, br. 5 i u G-duru Francisca Tarrege, znana kao Sarasate gitare i zanimljiva po tome što je prvi počeo rabiti danas neizbježan gitarski podupirač za nogu. Dalje su na programu bila dva Karakteristična komada (Preambulo i Oliveras) Federica Morena Torrobe, pa Sarabanda malanconica – polagani stavak iz Sonate, op. 11 našega Gorana Listeša, prof. Umjetničke akademije u Splitu, a predavača majstorskih tečajeva te pobjednika niza međunarodnih natjecanja u inozemstvu, stavak iz Sonate Antonija Josea i na kraju, nakon njemačkog lutnjista, hrvatskog i četiri španjolska gitarista, bile su dvije skladbe venezuelanskoga skladatelja Antonija Laura, El Nino i El Marabino.

Skladateljski oblik passacaglia, vezan i uz barok, našao je mjesto i u umjetnosti sviranja lutnje, prema kojem se glazbalu uvriježilo i ime za gradnju i graditelje kasnijih gudačkih glazbala – liuterija i liuterist – kao doba i sljednica naziva iz tog svojedobno nezaobilazna instrumenta u Europi. Benjamin Čaušević prišao je vrlo odmjereno i smireno izvedbi prve točke programa, uz toplinu i prvorazrednu intonaciju i tonsku ljepotu u izrazu. Naznačio nam je tako na najbolji način rezultat savjesna pedagoškog postupka njegova uspješnog nastavnika u pristupu svirke na koncertantnoj gitari i njezinoj umjetničkoj literaturi. Ta je odlika došla posebice do izražaja u skladbama sljedeća tri autora, općenito dobro poznata kao imena nosilaca seriozne literature, poglavito 19. i zatim 20. stoljeća u Španjolskoj, zemlji najdublje tradicije koncertantne glazbe na gitari. Nakon tri Španjolca – Sora, Tarrege i Torrobe, Adagio – Sarabanda malancolica, stavak iz Sonate našeg Gorana Listeša, sjajno se uklopio u niz djela, čijom je sljednicom bio svježi Allegro moderato iz Joseove Sonate, djela četvrtog Španjolca u programu. Konac rasporeda bili su zahtjevniji programatski stavci venezuelanskog skladatelja Antonija Laura izvedeni s primjerenom jasnoćom izvedbe.

Cijeli je koncert, kao i njegov dodatak potvrdio, kako je Benjamin Čaušević sa znatnim opravdanjem nositelj tako brojne količine nagrada, već kao učenik srednje glazbene škole i kako je on nada u oličenje gitarskog koncertanta našega glavnoga grada.