Skandal na čekanju

Najbolje je pošutjeti dok bura i protesti ne prođu, a onda će sve polako potonuti u zaborav. Jer kulturni skandal je ionako minoran u zemlji koja ih svakojakih ima u izobilju, što može postati potencijalni izvozni patent. No hoće li se zaboraviti? Da hoće, zasad, čini se, misli uprava splitskog HNK na čelu s još uvijek v. d. intendanta Duškom Mucalom uposlenim pod izravnim pokroviteljstvom gradonačelnika Keruma. Ona se pobrinula za skandal koji je odjeknuo izvan granica ovogodišnjega Muzičkog biennala Zagreb zbog, navodno samo odgode, praizvedbe opere Maršal Silvija Foretića uz obrazloženje da dan nakon proglašenja neočekivano duge zatvorske haaške presude generalima Gotovini i Markaču, zbog uznemirene javnosti i navodnih prijetnji, izvedba komične opere nije primjerena ili ne bi dobila zasluženu pažnju.

Prizor iz opere Maršal, čija se praizvedba još čeka

I dok se sve glatko odvijalo prema planu jubilarnoga Biennala koji je slavio pola stoljeća od utemeljenja, bez prevelikih uzbuđenja ili provokacija po kojima je festival suvremene glazbe prije kojega desetljeća bio poznat, pred sam kraj stižu skandali. Jedan je unutar Biennala bez mnogo pompe priredio Krzysztof Penderecki, stari i cijenjeni bijenalski gost. S programa Zagrebačke filharmonije bez pravog je obrazloženja skinuo Turm-Musik Branimira Sakača manirom hodajućeg spomenika suvremene glazbe nulte kategorije koji si može sve dopustiti. Drugi mu pak na svim stranama, iz poštovanja prema njegovu djelu, dopuštaju da dirigira premda se to njegovo (ne)umijeće dirigiranja vidi i iz aviona. A i čuje, što se u Zagrebu moglo višekratno provjeriti, a na bijenalskom koncertu s Filharmonijom ogledno i čuti, primjerice u površnoj izvedbi Josipovićeva Epikurova vrta, njegove relativno često izvođene skladbe, čiju je oglednu izvedbu kada je postao predsjednik RH, prije otprilike godine dana, priredio Simfonijski orkestar HRT-a s Nikšom Barezom. Penderecki je Sakačevu partituru dobio četiri mjeseca prije, ali se do zadnjeg časa nije izjašnjavao. Umjetnički direktor Berislav Šipuš u razgovoru za Jutarnji list kaže da je slavni skladatelj za Turm-Musik čak upotrijebio riječ sranje, kakvo je on glavom i bradom sam pisao pedesetih godina. Ponuđeno je da skladbu dirigira Saša Britvić, ali je i to propalo vjerojatno na opću radost orkestra (i navodno pljesak), kojemu je, nenaviklu na svakovrsnu sviračku disciplinu, čitanje sada već stare nove glazbe samo muka i opterećenje.

Jubilarni Biennale pamtit će se po obvezi da se prisjeti zaslužnih skladatelja i njihovih djela u pedeset godina i u provjerenom, elegantnom obrascu za svakog ponešto, najveći dio recentnog stvaralaštva vrlo raznolikih dometa prepusti pridruženim Svjetskim danima nove glazbe. No ponajviše će se pamtiti izvorna zamisao i hrabri iskorak izvan matičnoga grada projektom narudžbe pet novih glazbenoscenskih djela u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištima u pet gradova: Osijeku, Varaždinu, Rijeci, Splitu i Zagrebu. I zaista je, unatoč svim mogućim raspravama, realizacija opera Kraljevi i konjušari Sanje Drakulić na libreto Mire Gavrana, Šuma Striborova Ivana Josipa Skendera na libreto redatelja Ozrena Prohića, plesne večeri Moje ime je Nitko Frane Đurovića i Massimiliana Volpinija i Air Krešimira Seletkovića i Martina Müllera donijela dovoljno zanimljiva djela i može se smatrati vrlo uspjelim pothvatom. Sve dok nije došla odgoda praizvedbe Maršala Silvija Foretića s nemuštim službenim priopćenjem koje, da bude valjda uvjerljivije, navodi i da je ekipa zabavne emisije Zvijezde pjevaju ozbiljno razmatrala, razmišljala i zaključila na isti taj kobni dan ipak se emitirati. No to razmatranje i razmišljanje očigledno je bilo odveć zamršena procedura za upravu HNK u Splitu pa se oslonila na (obvezujuću) preporuku gradonačelnika i, tko li će znati, valjda znakovito otkazivanje dolaska predsjednika Josipovića u Split te navodne prijetnje čiju prijavu policija nije zaprimila. Ista ona koja je kadra uspješno osigurati glasne skupove na Rivi i iracionalna navijačka divljanja za nogometnih derbija na Poljudu, pa nije jasno zašto ne i kazališta ako su prijetnje stvarne. Praizvedba Foretićeve opere Maršal prema istoimenom filmu Ive i Vinka Brešana nije odgođena samo za dan, dva već za sljedeći siječanj. Najviše je štete odlukom o odgađanju-zabrani praizvedbe opere Maršal, nezabilježenom odlukom dostojnom svemoćnih gospodara iz nekih nezaboravljenih crnijih diktatorskih vremena, naneseno skladatelju Silviju Foretiću, ali i cijelom pripremljenom ansamblu na čelu s dirigentom Ivom Lipanovićem i redateljem Mariom Kovačem, a posljedično i publici koja nije mogla, sa ili bez upravi toliko milih kritičara i uglednika, zapravo vidjeti o čemu je riječ. Biennale, koji je u koprodukciju uložio 300.000 kuna, uza sve razumijevanje za otkazani datum praizvedbe 16. travnja, kao što se kaže u službenom priopćenju, ali očito ne i termine repriza 18. i 19. travnja, najavljuje sudsko potraživanje štete ako se Maršal ne praizvede u ovoj sezoni, odnosno do kraja svibnja. Još je malo više od tri tjedna da se odgovori na pitanje da li će se prekinuti rječita šutnja o Maršalu na čekanju u splitskom kazalištu ili će naprosto dobro potkožen gradonačelnik Kerum bez mnogo buke i muke nadoknaditi taj materijalni dio štete i priuštiti si, kao tih dana na Rivi, još koji protestni pjevački nastup u najmanju ruku sumnjive kakvoće. Šuška se već o prijedlogu da nije naodmet početi pisati operu Gradonačelnik. Za brze i spretne i siječanj bi bio tijesan, ali prihvatljiv rok.