Poticajan interdisciplinarni zbornik

U Zagrebu oko božićnih blagdana 2010. predstavljen Mitski zbornik, plod suradnje Instituta za etnologiju i folkloristiku, Hrvatskoga etnološkog društva i Scarabeus-naklade, s uredničkim potpisom znanstvenica Suzane Marjanić i Ines Prica, na dojmljivih 575 stranica započinje i završava slikom Pozoja likovnog umjetnika Josipa Zankija. Slijedeći mitotvornu, mitoliku i mitsku strukturu kulturnoga zemljovida urednice pozivaju na suradnju širok krug autora koji se bave raznolikim temama i područjima, pa su u zbornik uvrštena trideset i tri teksta podijeljena u deset poglavlja.

Mitski zbornik, ur. Suzana Marjanić i Ines Prica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatsko etnološko društvo, Scarabeus-naklada, Zagreb, 2010.

Prvo poglavlje fokusirano je na mitske re/konstrukcije i re/interpretacije, a započinje s engleskoga prevedenim tekstom iz 2006. autorice Emily Lyle koja polemizira s Dumézilovim tvrdnjama o tripartitnoj strukturi u indoeuropskim izvorima upućujući na razvoj društvenih klasa nakon referentnoga protoindoeuropskoga doba. Ivan Lozica piše o Edipovoj obitelji, svojevrsnu brevijaru druge mitologije, kao metafori za raznolike tendencije mitoloških istraživanja i podsjetniku za zapostavljena tzv. niža bića mitskih predaja, da bi skicirao vlastito viđenje smjerova mitoloških istraživanja u hrvatskoj znanosti. Vitomir Belaj i Mirela Hrovatin bave se „mitom u prostoru“ u tekstovima koji istražuju sveti trokut zagrebački i elemente praslavenskoga mita u stupničkim običajima.

U drugom poglavlju, Mitska bića i predodžbe, Ljiljana Marks piše o magičnim formulama u hrvatskim predajama o vješticama, Luka Šešo o problemu istraživanja nadnaravnih bića u hrvatskoj etnologiji i folkloristici, Suzana Marjanić o zoopsihonavigaciji kao poveznici vještičarstva i šamanizma, a Tamara Jurkić Sviben istražuje fenomene na liniji od Lilit do more. Miranda Levanat-Peričić analizira polisemizaciju imena starozavjetnih nemani, tj. rasijecanje Rahaba i poigravanje Levijatanom, a Antonija Zaradija-Kiš bavi se ispitivanjem mitoloških prepleta od Epone do Martina, od Samaina do Martinja, obje autorice gradeći treće poglavlje u središtu kojega je biblijski i kršćanski mit. Preplet književnosti i mita tematizira četvrto poglavlje. Vesna Mojsova-Čepiševska analizira prozu Vampir P. M. Andreevskog ispitujući zašto se najčešće povampiruje muškarac. Na temelju čitanja i gledanja drame Heretik Matjaža Zupančiča Ivan Majić u krugu oko fenomena Big Brother strukturira istraživanje od simulacije prema suvremenom mitu. Jelka Vince Pallua ulazi u vilinsko-pastirsko kolo Držićeva puta prema etnologiji usmjerujući se na fenomen Arcadiae slavicae. Anica Vlašić-Anić istražuje Harmsove i Kafkine fikcionalne teksture apsurda iz vizure mitološke napisanosti. Sunčica Milosavljević bavi se suvremenim čitanjem mita u umjetnosti, s posebnim osvrtom na istraživački projekt Mit kao sudbina.

Ljubavni, obiteljski i mitovi o djetinjstvu teme su petoga poglavlja. Jelena Marković bavi se osobnim mitom, mitom o djetinjstvu i obiteljskim mitom u usmenom narativnom diskursu. Melanija Belaj piše o obiteljskoj fotografiji između mita o idealnoj obitelji i proživljenoj stvarnosti, a Tea Škokić proučava elipsu ljubavnoga mita u tradicijskoj praksi.

Kulturno prizemljenje mita, tema šestoga poglavlja, obuhvaća radove Zorana Čiče, o odrazu fenomena „Bosanske doline piramida“ u usmenoknjiževnom žanru vica, Andree Matošević, koja proučava regressus ad inferno, i Koraljke Kuzman Šlogar, koja piše „o Zagrebu u zagrljaju zmajeva“ istražujući percepciju i recepciju istočnjačkih mitoloških likova u Hrvatskoj. Jadran Kale ispituje metodiku i metodologiju astronomske rekonstrukcije.

U sedmom poglavlju, Mit, utopija i anarhizam, Ankica Čakardić bavi se proučavanjem anarhizma i anarhije, iz vidokruga teorije i prakse gledajući na „drukčiji svijet“, a Juraj Katalenac piše o mitovima o anarhizmu. Etnomitovi i mitomoteri u središtu su osmoga poglavlja, u koje su uvršteni tekstovi Ivana Čolovića, o mitovima o autohtonosti na Balkanu, Zrinke Blažević, koja se iz aspekta de/konstrukcije mitopolitike identiteta bavi balkanizmom, vs. ilirizmom, i Ružice Pšihistal, koja piše o šokačkom etnomitu. Mit u nacionalnom, političkom i medijskom kontekstu uokviruje deveto poglavlje, u koje su uvršteni tekstovi Ines Prica, Bricolage ŕ la carte. Tvorba tranzicijskih naracija mitomorfozom inicijacijskog momenta, Reane Senjković, Dvije politike odrastanja (ili: U čemu su naše cure bolje), Borisa Becka, Medijski Olimp. Konstrukcija medijskih likova političara, menadžera, sportaša i umjetnika, i Ivana Moleka, Kako se mir opire žanru? Opsežna knjiga okončava desetim poglavljem, Wicca, egzopedagogije, supkultura vila. Sonja Milićević piše o Wicci kao o staroj ili novoj religiji, a Tyson Lewis i Richard Kahn, u prevedenu tekstu izvorno napisanu na engleskom 2009. (vrstan prijevod i ovoga teksta potpisuje Sanja Kalapoš Gašparac) bave se egzopedagogijama i utopijskom maštom, tj. istraživanjem supkulture vila.

Na ovako ograničenu prostoru nemoguće je prikazati svu slojevitost, zanimljivost i intrigantnost Mitskoga zbornika. Premda možda autoironično naslovljen, na križištima i prepletima etnologije, antropologije i folkloristike (recenzentice su Senka Božić-Vrbančić i Valentina Gulin Zrnić), u mrežištima znanosti o književnosti, o medijima, performativnim umjetnostima i drugim mnogobrojnim disciplinama svjetotvorna znanstva, interdisciplinarni pristup fenomenu mita, mitskoga i mitološkoga na najbolji mogući način, iz različitih gledišta i polja unutarnjih i svjetotvornih, „kronotopskih polemika“, prikazuje suvremeni trenutak hrvatske, ali i svjetske znanosti o mitu. „Izvan njegovih upornih konotacija kao otrcane, izmišljene, ideološke priče ili pak svete priče, mit se ponovno stvara kao protežna struktura otpora ciničkoj politici moći na vlasti“ – zapisuju u uvodnom tekstu urednice. Suzana Marjanić i Ines Prica urednički i autorski te svi autori analitičkih i poticajnih priloga mapiraju mit kao civilizacijsku i aktualnu stvarnost na najboljim linijama i dostignućima tumačenja mita kao strukture svijeta i svijeta kao mitske strukture. Koncizna opsežnost bez granica koju treba čitati i čitati, prizivajući izlazak zmaja pozoja iz jame. Ulazak u fascinantan Mitski zbornik preporučujem i studentima i vrhunskim stručnjacima i mladim znanstvenicima koji se tek uvode u spoznaju argumentirana i kvalitetna a tako samozatajna znanstvenog rukopisa.