Nove zvijezde drukčije klasične glazbe

Dok je pijanist Maksim Mrvica u svjetskim okvirima poznato ime crossover-glazbe, novost u tom svijetu dvojica su mladih violončelista, Stjepan Hauser i Luka Šulić, koji su se susreli na studiju u Londonu i odlučili napraviti iskorak iz klasičnih partitura. Iskoristili su tehnološke tekovine modernog doba – društvenu mrežu You Tube i digitalni aplikator medija iTunes – na koje su se plasirali obradom pjesme Michaela Jacksona The Smooth Criminal, za koju su sami financirali spot. Sve je krenulo iz svirke u trenucima opuštanja: „Htjeli smo napraviti revoluciju, nešto novo, a osjećali smo da naš instrument ima više potencijala od onih koje iskorištava klasična glazbena literatura“, kaže dvojac. „Veliki odjek daje nam poticaj da nastavimo, a ljudi interesom za naš video pokazuju da su željni nečega novoga“, kaže Luka. „Ne želimo nužno biti u stilu crossovera“, nastavlja dalje Stjepan, „štoviše, ako je Vanessa Mae crossover, onda mi to ne želimo biti. Želimo raditi obrade samo za dva violončela, bez elektronskih aranžerskih dodataka. Kada smo osjetili tu iskonsku energiju naših glazbala u Jacksonovu hitu Smooth Criminal, u sat smo vremena bili gotovi s obradom. Otkad smo video stavili na internet, izazvali smo ludnicu i život nam više nije isti.“

Lika Šulić, Stjepan Hauser i Maksim Mrvica udružili su snage na koncertu za Japan

Uslijedile su mnogobrojne ponude za gostovanja u emisijama i izdavanje albuma, od kojih su mladi čelisti prihvatili onu tvrtke Sony. „Tko bi rekao da ćemo jednoga dana tvrtki Deutsche Grammophon, najuglednijem nakladniku klasične glazbe, morati reći ne. Sony je jednostavno nudio bolje uvjete, a i prisutniji je u Sjedinjenim Državama, gdje želimo započeti karijeru“, kaže Hauser, koji je kao inicijator ideje i snimanja spota za to zainteresirao i mlađega kolegu Šulića. Što će sve sadržavati njihov album prvenac još je tajna, zna se samo da se snimanje odvija u tonskom studiju Morris u Zagrebu pod producentskom i organizacijskom paskom ton-majstora Mire Vidovića. Ni njihov prvi nastup u Zagrebu, na inicijativu Dražena Siriščevića, ravnatelja Dvorane Lisinski, prošlog četvrtka, 28. travnja, nije otkrio više: u prvom dijelu večeri dvojica su se predstavili djelima sasvim klasičnog repertoara u kojemu obojica žele ostati i dalje, osobito Luka Šulić, kojega 15. svibnja ove godine očekuje i debi u – za klasičare prestižnoj – dvorani londonskoga Wigmore Halla.

Dvojac se upravo vratio iz Sjedinjenih Država, kamo je bio pozvan da gostuje u dvama gledanim televizijskim emisijama, od kojih je jedna show Elen DeGeneres. „Bili smo u istom hotelu kao Barack Obama, u Beverly Hiltonu na Beverly Hillsu, jedva smo stigli na show zbog iznimnih mjera zaštite“, uzbuđeno će Šulić o doživljajima iz Amerike.

U Velikoj dvorani Lisinski za njihov se koncert tražila karta više: svi su željeli vidjeti i doživjeti koncert novih i starih zvijezda koje su nastupile na koncertu naslovljenu Lisinski za Japan. Rasprodani koncert s dodanim sjedalima na pozornici pokazatelj je uspješne akcije prikupljanja novca za pomoć stradalima u zemlji čija je vlada, kako je to napomenuo Siriščević u pozdravnom govoru, dvorani Lisinski u danima Domovinskog rata darovala kompletnu tehničku opremu. Dvorana se tom prigodom iskazala bogatom audio-vizualnom tehnologijom, ozvučenjem, dimnim zavjesama i šarolikom pokretnom rasvjetom u stilu techno party. Iako su njihovi novopečeni ljubitelji mahom publika tzv. zabavne glazbe, odabranim su skladbama na prvom javnom nastupu čelisti naglasili pripadnost klasičnoj glazbi s kojom žele da ih i njihova nova publika poistovjećuje. Uz klavirsku pratnju spretne i raznim prigodama prilagodljive pijanistice Srebrenke Poljak najprije je Hauser otkrio izvrsnu tehniku sviranja, iznimnu virtuoznost i žestok ton ozvučena violončela u Mađarskoj rapsodiji Davida Poppera. Na podiju ga je potom zamijenio Šulić kao pravi umjetnik visokog kalibra, u bogatu spektru suptilnih dinamičnih nijansi, pjevnom frazom i širokim potezima gudalom svirajući vatrene Ciganske napjeve Pabla de Sarasatea, izvorno pisane za violinu i orkestar. Dvojica su svoje neupitne energične temperamente različitih profila sasvim usuglasila u Šostakovičevu Preludiju iz Pet skladbi za dvije violine i klavir upotrijebljenu u zvukopisu filma Obad. Tek za dodatak izveli su ono što su svi od početka očekivali: izazvali su urnebes pravim rokerskim manirama na posebnim, crnim, karbonskim violončelima u svojemu zasad jedinom hitu. Virtuoznost drukčijeg tipa, perlasti ton i neumornu tokatnu motoriku sasvim u skladu s ritmovima i zvukovima s matrice predstavio je krosoverski veteran Maksim Mrvica u drugom dijelu večeri. Njegov je izbor tema uvjetovao i prigodničarski kontekst večeri: u dosadašnjoj je karijeri pijanist najviše nastupao na Dalekom istoku i osobito u Japanu stekao mnoge poklonike, koji njegove albume smještaju na iste police s Marthom Argerich i Ivom Pogorelićem. Sa zadovoljstvom je dijelio podij s mlađim kolegama, s kojima će ubuduće većinom dijeliti i publiku: „Koliko sam ih pratio, čini mi se da su na dobru putu da naprave veliku karijeru, ono najbolje je tek pred njima.“ Svoj je dio programa okružio temama iz pera Tončija Huljića s kojim je i počela njegova krosoverska avantura, izvevši između klasično-filmske teme Rimski-Korsakova, Sakamotoa, Griega, Donockleya i Golda. „Izabrao sam najpopularnije skladbe iz svojega profesionalnog repertoara koje publika dobro poznaje. Posebno sam za ovu prigodu odabrao skladbu japanskoga skladatelja Ryuichija Sakamota Marry Christmas Mr. Lawrence koju sam mnogo puta svirao u Japanu, gdje je ona jako popularna.“

Unatoč dobrim vibracijama i dobrohotnosti publike mahom netipične za priredbe Lisinskog, kompletna je večer tonski pokvarena prejakim razglasom, pri čemu je zvuk violončela unakažen do neprepoznatljivosti, a Mrvičina živa izvedba ugušena u mrtvim zvukovima s matrice. Posebno olakšanje od galame na kraju bila je Mrvičina filigranska izvedba Bumbarova leta bez razglasa, kao lekcija nesenzibiliziranim ton-majstorima. Posve drukčiji doživljaj istog događaja nudila je televizijska snimka koja je emitirana tri sata poslije na Drugom programu Hrvatske televizije.