Kriza doseže vrhunac

U slučaju nepovoljna razvoja prilika pitanje je može li Vlada „provocirati pozitivna osjećanja građana“ jer u krugu vladajućih nema ljudi koji bi mogli mobilizirati naciju

Nema nikakve sumnje da je Hrvatska u izbornu godinu ušla u uvjetima stresa te da ta činjenica bitno obilježuje kako političko ponašanje građana tako vladajuće i oporbene elite. Ovdje nas u prvome redu zanima kako se u stresnim uvjetima ponaša vladajuća struktura. No prije toga utvrdimo koji su čimbenici stresne situacije u Hrvatskoj danas. Nakon haaške presude hrvatskim generalima koja je potresla cijelu naciju, oni su u prvome redu posljedica gospodarske krize koja se sporo povlači. Budući da o tome ovisi njezin izborni ne/uspjeh, Vlada grozničavo iščekuje svaki podatak koji bi se mogao interpretirati kao vjesnik izlaska iz krize. Stoga se napeto očekuju mjesečna izvješća s burze rada o stanju ne/zaposlenosti, tromjesečna izvješća o rastu/padu BDP-a, stanju izvoza/uvoza, predviđanja turističke sezone itd. Vladu nisu ostavljali ravnodušnom ni prosvjedi po našim gradovima i to više iz razloga da se „situacija ne otrgne kontroli“ nego od neinventivnih parola i zahtjeva koji su se na njima postavljati. Tomu treba pribrojiti i strah da se ne izgubi kontrola nad braniteljima kao dosad sigurnoj izbornoj osnovici HDZ-a. Naime tek što se stišao slučaj Purda, na red su došle nepravedne haaške presude koje branitelji doživljuju kao osobno poniženje pa u skladu s time i reagiraju: traže krivce ne samo vani nego i kod kuće, obrušavajući se na sve koji su u Hrvatskoj bili na vlasti od utemeljenja Tribunala. Uza sve to vladajući moraju računati i na pokoji nepredviđeni događaj koji bi mogao ugroziti autoritet vlasti.

Jadranka Kosor pokazuje znakove posjedovanja vještine upravljanja krizom

Eto nevolja s kojima se Vlada u izbornoj godini treba znati ne samo nositi nego ih okrenuti sebi u prilog. A kako ona to radi? Na početku „vladavine“ Jadranke Kosor, koji je koincidirao s nadolazećom gospodarskom krizom, kada ju je većina doživljavala kao privremeno blijedo rješenje, napisao sam u ovom listu da Kosorova pokazuje znakove posjedovanja vještine upravljanja krizom. Pri toj ocjeni ostajem i danas. Nadam se jedino da joj zbog dugotrajna djelovanja u uvjetima stresa ne popuste refleksi te ne počne praviti greške poput one s „prekrajanjem granica izbornih jedinica“ u izbornoj godini ili samonametnutim kriterijem uspješnosti Vlade, koji je vezala uz završetak pristupnih pregovora za ulazak u Europsku Uniju u lipnju, a što se pokazuje teško ostvarivim.

Prema kanadskom politologu Davidu Eastonu politički sustav ne može uspješno djelovati u uvjetima stresa koji proizvodi gospodarska kriza bez potpore građana, a osobito elita. Ima li ona tu potporu? Na to pitanje mogu odgovoriti samo izbori – prosvjedni skupovi, govorkanja građana i ankete nepouzdani su izvori za zaključivanje. Pouzdanija mi se čini procjena nekih politologa koji tvrde da društvo, a u prvome redu njegove institucije, funkcioniraju sve dok povjerenje građana u vlast ne padne ispod 35 posto. Primjer za to su događaji koje se u posljednje vrijeme zbivaju u arapskom svijetu.

Može li se u isti kontekst staviti i Hrvatska? Unatoč radikalizaciji političke scene, čini mi se, zasad još ne. No u zgusnutom vremenu, u kakvo ulazi naša zemlja, do izbora se svašta još može dogoditi. U slučaju nepovoljna razvoja prilika Easton predlaže da, uz neka druga sredstva, Vlada treba „provocirati pozitivna osjećanja građana“. Može li ona to? Sumnjam, jer u krugu vladajućih ne vidim ljude koji bi bili spremni mobilizirati naciju na način da joj ispričaju neku „pozitivnu priču s vertikalom“. A upravo se to traži.