Kratak let leptira

Manje od mjesec dana nakon zadnje premijere, Diskretnog šarma buržoazije Marjana Nećaka i Staše Zurovca, Balet Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci izašao je s još jednom premijerom, ujedno prilogom manifestaciji KamovFest. Članovi Baleta – plesači Irina Köteles, Svebor Zgurić, Oxana Brandiboura, Vitali Klok, Kristina Kaplan i Benjamin Duran – predvođeni Stašom Zurovcem, načinili su, u formi koreografske radionice, predstavu Blue Butterfly na glazbu sastava Molto Cortese. Molto Cortese skupina je neprofesionalnih glazbenika vezanih uz kazalište i likovne umjetnosti čija je svirka, u stilu swinga, gypsy jazza i bossa nove, usmjerena opuštanju i zadovoljstvu njih samih i njihovih slušatelja. Među članovima su scenograf Dalibor Laginja i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Stalno im je nadahnuće muziciranje legendarnog Djanga Reinhardta (1910–1953), koji je rođen iste godine kada je umro Janko Polić Kamov (1886–1910). Obojica su umrli mladi, proživjevši život u kratkom letu leptira. U duhu toga vremena Staša Zurovac našao je poticaj za stvaranje nove predstave svog ansambla koja neodoljivo zrači pozitivnom energijom. Postavljena je na pozornici Hrvatskoga kulturnog doma na Sušaku.

Ansambl se kretao u prepoznatljivom koreografskom stilu Staše Zurovca

Svrha je koreografskih radionica da na neformalniji način od službenoga kazališnog programa pruže mogućnost zainteresiranima da se okušaju u koreografiranju. Ovdje je svakome od koreografa povjeren po jedan glazbeni broj cjeline određene naslovom Šesnićeve skladbe Blue Butterfly. Cjelinu je, kao redatelj i koreograf, oblikovao Staša Zurovac, vodeći računa o koherentnosti, kako bi predstava imala karakter autorskog djela. Njegov je utjecaj ipak bio prejak. Iako su se mogle zapaziti posebnosti svakoga od sudjelujućih koreografa, oni nisu imali prostora da se izraze dokraja i samo su naznačili svoje mogućnosti, jer je pojedinačne uratke uniformirala stalno prisutna masa ansambla u poznatom stilu Zurovčevih pokreta.

No ansambl je očito uživao u glazbi i kabaretskom ugođaju koji su dodatno sugerirali scenografija Stefana Katunara i kostimi Manuele Paladin Šabanović. I tako tu predstavu treba prihvatiti, kao radost plesa u koju su uključene i hendikepirane osobe iz Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom UCDP. Dvije su njihove predstavnice, Anita Rumac i Tamara Bračun, dale puni plesni doprinos. Blue Butterfly je fešta riječkoga baletnog ansambla za vlastito i zadovoljstvo publike, za opuštanje pri kraju sezone i off-produkcija prikladna za Svjetski dan plesa 29. travnja.

U poruci Međunarodnoga plesnog savjeta – CID UNESCO, ove godine ističe se važnost otvorenih prostora za ples – ulica, trgova, dvorišta, parkova, livada i drugih prostora, za razliku od uobičajenih kazališnih pozornica, dvorana, klubova i diskoteka. Ples pod otvorenim nebom znači povratak prirodi, pa neka svi zaplešu barem na taj dan i pozovu slučajne prolaznike da im se pridruže. I u Blue Butterfly nedostajao je korak da se publika pridruži plesačima u finalu, na naklonima.