Dobrodošle lirske studije

Zagrebačka slavistička škola, osim što već dugi niz godina održava predavanja, seminare i lektorate hrvatskoga jezika i književnosti za strane slaviste iz cijelog svijeta te objavljuje tematske zbornike posvećene hrvatskom jeziku i književnosti, izdaje i razne druge znanstvene publikacije ili pak antologije hrvatske književnosti. I ovaj je zbornik jedna u nizu takvih publikacija.

Muzama iza leđa. Čitanja hrvatske lirike, prir. Tvrtko Vuković, Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2010.

Zbornik naslovljen Muzama iza leđa, s podnaslovom Čitanja hrvatske lirike, što ga je priredio Tvrtko Vuković, okuplja osam studija koje analiziraju hrvatsku liriku, pojedine zbirke ili pak pojedinačne pjesme, i to s različitih aspekata.

Jednom od najstarijih pjesama zadarskog književnog kruga, pjesmom Jeronima Vidulića naslovljenom Ako mi ne daš lik, bavi se rad Tomislava Bogdana naslovljen Jeronim Vidulić i počeci hrvatske lirike. Autor u svojoj analizi problematizira pitanje starosti te pjesme za koju hrvatska književna historiografija smatra da je najstariji zapis ljubavne lirike na hrvatskom jeziku. Međutim, Bogdan, usporedbom lirike najstarijih dubrovačkih pjesnika (ponajprije Džore Držića i Šiška Menčetića) i koncepata njihove amorozne lirike vrlo jasno dokazuje da Jeronim Vidulić odnosno pjesma koja mu se pripisuje teško da može polagati pravo na prvenstvo u hrvatskom svjetovnom pjesništvu.

Vizualnost književnoga teksta, posebice u lirici, na razne načine intrigira književne povjesničare i kritičare kao specifičan modus intermedijalnosti književnog teksta. Studija Vizualnost „Kolajne“ Tina Ujevića Ivane Drenjavčić usmjerena je na analizu viđenja, gledanja i promatranja kao bitnih motivskih sastavnica Ujevićeve ljubavne lirike te na temelju analize značenja što ga pjesnička slika ima sama po sebi, a posebice u Ujevićevu pjesništvu, autorica dolazi do relevantnih zaključaka o semantici Ujevićeve lirike.

Dok je pojam vremena dugo bio jednom od središnjih pojmova razumijevanja književnog teksta, danas je to postao pojam prostora (tzv. spacial turn). U tekstu s naslovom „Bučno nadire prostor sa svih strana“: geografija u pjesništvu Adriane Škunca Stipe Grgas zalaže se za uvođenje pojma spacijalnosti i umreženje geografije u interdisciplinarna istraživanja kako bi se precizno odredio pojam prostora u književnom tekstu, lišivši ga njegove dosadašnje neodređenosti i metaforičnosti. U analizi poezije inzularne tematike u Andrijane Škunca takav „prostorni“ pristup pokazao se relevantnim analitičkim instrumentarijem koji s novih načina osvjetljava tematske, svjetonazorske i idejne sastavnice autoričine lirike.

Izrazito versološki koncipiran rad Formiranje Ujevićeva slobodnoga stiha Slavena Jurića posvećen je analizi onog dijela Ujevićeva lirskog opusa koji je pisan slobodnim stihom. Analizirajući procese formiranja slobodnoga stiha u Ujevićevu lirskom opusu i uspoređujući taj segment opusa s pjesmama pisanim vezanim stihom, autor dolazi do relevantnih metametričkih zaključaka o mijenama semantičkih obilježja Ujevićeva opusa u cijelosti.

Rad Aleksandra Mijatovića, naslovljen Govoriti prekinuti govor: pjesnička slika, ideologija i tipologija suvremenog hrvatskog pjesništva zalaže se za precizniju tipologiju hrvatske lirike sredine 20. stoljeća od one dosad uobičajene na pjesništvo krugovaša i razlogovaca. Autor preispituje neke pojmove analitičkog instrumentarija lirike (primjerice, odnos slikovnog i pojmovnog u lirici) te iznosi neke relevantne zaključke o poimanju pjesničkog jezika, ali i shvaćanju odnosa pjesništva, slobode i ideologije.

Rad Cvjetka Milanje, naslovljen Egzistencijalizam Slavka Mihalića ili „Služenje ljepoti slatkim odricanjem“ analizira prvu Mihalićevu zbirku Komorna muzika, konkretno pjesmu Metamorfoza, kao paradigmatski primjer egzistencijalističke poetike te interpretira dominantne motive egzistencijalističkog doživljaja svijeta i čovjekove otuđenosti u autorovu lirskom opusu.

Jedan od najboljih poznavatelja Vidrićeve lirike Josip Užarević u svojem radu analizira jednu od najljepših te filozofski i svjetonazorski najzanimljivijih Vidrićevih pjesmama – to je pjesma Mrtvac. Polazeći od analize izraza, ritma i stila te kompozicije autor evocira Vidrićev odnos prema prirodi, kozmosu i beskonačnosti, odnosno svijest lirskog subjekta o čovjekovoj konačnosti i njegove nemogućnosti da uspostavi odnos s božanstvom. Konstatacijom da lirski subjekt izražava definitivan poraz čovjeka i njegova nastojanja da uspostavi odnos s božanstvom i prirodom-kozmosom Užarević je podastro jednu od najrelevantnijih interpretacija filozofskih, svjetonazorskih koncepcija Vidrićeva lirskog subjekta o razumijevanju položaja čovjeka kao smrtnog bića u prirodi i beskonačnom kozmosu.

U kritički intoniranoj studiji naslovljenoj Ludost pjesništva: ideja dara u Cesarićevoj Pjesmi mrtvog pjesnika Tvrtko Vuković zalaže se za inovativno čitanje Cesarićeve lirike te analizira Pjesmu mrtvog pjesnika u suprotnosti s dosad uobičajenim interpretacijama njegove lirike, oslanjajući se pritom na suvremene teoretičare i analitičare književnoga teksta, ponajprije one psihoanalitički usmjerene (S. Freud, P. Boudrieu, J. Derrida i drugi). Pritom se autor angažirano zauzima za neškolničko tumačenje Cesarićeve lirike, zahtijevajući takvu interpretativnu paradigmu koja bi čitatelju u tumačenju književnoga teksta omogućila „dubinsko“ čitanje i posvemašnju slobodu.

Kako je ovaj kratki pregled radova zastupljenih u knjizi koja se bavi čitanjima hrvatske lirike nastojao pokazati, zbornik Muzama iza leđa metodološki je raznolik, a kreće se u rasponu od filoloških, preko versoloških do semantičkih, filozofskih i psihoanalitičkih analiza hrvatske lirike. Takve moderne interpretativne strategije književne teorije primijenjene su na korpus, uz jednu iznimku (tekst T. Bogdana), hrvatske lirike 20. stoljeća. Pa dok su narativna i dramska djela u hrvatskoj književnoj povijesti i kritici zastupljena vrlo velikim brojem analiza i interpretacija, lirika je često, uz časne iznimke, ostajala po strani interesa književnih povjesničara i analitičara.

Stoga je ova knjiga, posvećena u cijelosti interpretacijama lirskoga korpusa hrvatske književnosti, i to s raznih, vrlo modernih interpretativnih paradigmi, relevantan i važan književnokritički prinos hrvatskoj lirici.