Brački đak u Zagrebu

Na devetom koncertu ovosezonskoga ciklusa Mladih glazbenika u Matici hrvatskoj nastupio je Tomislav Damjanović, rođen u Splitu 1992. Glasovir je počeo učiti tek s deset godina u razredu prof. Ljubice Rudolfi na Područnom odjelu splitske Glazbene škole Josipa Hatzea u Postirama na Braču. Već na natjecanju Daleki akordi u Splitu 2004. osvaja prvu nagradu, a 2006. postaje apsolutni pobjednik tog natjecanja. Nakon što 2007. sudjeluje na Međunarodnom natjecanju EPTA u Osijeku, iste godine osvaja drugu nagradu na regionalnom natjecanju u Makarskoj, a od jeseni upisuje Srednju glazbenu školu u Splitu u razredu prof. Kosovke Čudina. Iako svakoga dana putuje morem preko Bračkog kanala, jer živi na otoku, a polazi školu u Splitu, nastavlja s uspjesima. Godine 2008. osvaja četvrtu nagradu na natjecanju Etide i skale u Zagrebu te prvu na natjecanju Zlatko Grgošević. Sljedeće godine osvaja drugu nagradu na državnom natjecanju u Dubrovniku, a 2010. prvu na natjecanju Etide i skale, kao i prvu te posebnu nagradu za najbolju izvedbu sonate iz razdoblja bečke klasike na natjecanju mladih pijanista u Poreču. Potom još jednom postaje apsolutni pobjednik natjecanja Daleki akordi te prima prvu i posebnu nagradu EPTA na natjecanju Zlatko Grgošević. Redovito nastupa na koncertima Glazbene škole i Turističke zajednice Supetra, na koncertima u Splitu, Makarskoj, Hvaru, Varaždinu i Osijeku. Usavršavao se na brojnim seminarima poznatih glasovirskih pedagoga.

U ponedjeljak, 18. travnja 2011, u Velikoj dvorani Matice hrvatske Tomislav Damjanović izveo je Preludij i Fugu u a-molu, BWV 889 iz druge knjige poznatog djela Dobro ugođeni glasovir (WTK II) Johanna Sebastiana Bacha, četverostavačnu Sonatu u A-duru, op.2, br.2 Ludwiga van Beethovena i Otok radosti Claudea Debussyja, a nakon stanke Igru staklenih perli Ive Josipovića, koncertnu etidu La leggierezza Franza Liszta i na kraju recitala Andante spianato i Veliku briljantnu polonezu u Es-duru, op. 22 Frederica Chopina.

Dvije knjige preludija i fuga J. S. Bacha već se dugo ne drže vježbama. To nisu samo djela visoke studijske vrijednosti za buduće skladatelje, nego i djela nezaobilazne vrijednosti u odgoju mladih izvođača. Stoga je Tomislav Damjanović pokazao usmjerenu ozbiljnost, na što se odmah nadovezala točnost izvedbe i dubina izraza. Sve to smo čujno osjetili i u izvedbi Beethovenove sonate, nježne i lirske, donesene ujedno s izraženom tonskom snagom. U rasporedu programa Debussyjev Otok radosti bio je vrlo dobro postavljena impresionistička spojnica naslonjena na drugi, virtuozni dio recitala, započet vrlo često izvođenim i dopadljivim Josipovićevim djelom, promišljeno u program izabranim prije Lisztove blistave i zahtjevne etide. Kao vrhunac programa oduševljena je publika i ovdje, na kraju, bogatim odobravanjem nagradila izvedbu Chopinove glazbe.

Tomislav Damjanović pokazao se velikom nadom duga i uspješna nasljeđa zagrebačke pijanističke škole. Možemo iskreno poželjeti uskoro ga pozdraviti kao glasovirača studenta Muzičke akademije u Zagrebu.