Sve u šesnaest

Bogobojazni i pravovjerni, no ipak neupućeni, katolici mogli bi mi zamjeriti što u korizmi pišem o toli prizemnom frazemu kakav je sve u šesnaest. Što on uopće znači? Znači jako, iz sve snage, predano, intenzivno, što je najviše moguće, svojski. I kakve to veze ima s najvećim kršćanskim blagdanom, Uskrsom? Izravne možda i nema, ali ako znamo da cijeli sadržaj Biblije (Stari i Novi zavjet) ima veze s brojem 4 i s njegovom uvećanicom 40, onda ni ova tema ne može biti neprimjerena preduskrsnom vremenu. A sam broj 16 ukorijenjen je i u mnogim drugim drevnim religijama.

Broj 4 prvi je složeni broj u nizu, djeljiv sa 1, 2 i 4. Možda je kao takav i stekao mitsku simboliku. Ako samo preletimo što je sve obilježeno brojem 4, vidjet ćemo da se on utkao i u sve pore običnoga, obiteljskog života. Ima ljudi koji su najradije u svoja četiri zida (u vlastitoj kući), koji su, dapače, zatvoreni u svoja četiri zida, iz kojih ne izlaze među druge ljude. Možda najviše vole dići sve četiri u zrak (izvaliti se i ljenčariti), a možda imaju glavu za četiri noge, tj. prave se pametnima, a zapravo su priglupi. Sigurno je kao dva i dva četiri da to nikad nećemo saznati, ali da smo nekoć bili đaci veseli, potvrđuje i početak dječje pjesmice: Dva i dva su četiri / mi smo đaci veseli. Mogu se muškarci postaviti na sve četiri, no mnogima žena drži ne samo tri ugla kuće nego sva četiri. Razgovor u četiri oka, bez svjedoka, pobuđuje ozbiljnost, za razliku od ćakulskoga luftanja jezika na sve četiri strane. Jedan tip kuće u narodnom graditeljstvu bio je na četiri vode. Imamo i četiri strane svijeta, četiri godišnja doba, četiri vjetra, četiri elementa (zrak, zemlja, vatra, voda), a voziti se na četiri kotača (autom) stabilnije je nego na dva. I prije automobila četveropreg je bio konjska zaprega koja je odavala pravoga gazdu. Nije bilo najvažnije da konji budu debeli, no upravo su takvi dospjeli u bećarac Četir konja debela tjeram preko Begeja.

Vrijeme je da se skrušim i mašim Biblije. Mogu i Staroga i Novoga zavjeta, što nije ništa čudno ako znamo da je Novi zavjet zapravo ispunjenje proroštava Staroga zavjeta kroz osobu Isusa Krista. Brojevi imaju posebnu važnost. Tako je 3 Božji broj (Otac, Sin, Duh Sveti), a zajedno daju 7, broj savršenstva, potpunosti. Govorimo i o Četvorici okrunjenih. To su rimski mučenici Sever, Severijan, Karpofor i Viktorin. Po njima se i bazilika na brežuljku Celiju od 6. stoljeća zove Quattuor coronatorum. Geometrijski lik četverokut (kvadrat), za razliku od kruga, znak je zemlje i zemaljskoga života. U sakralnom slikarstvu rabi se kao oznaka živih osoba. U Starom zavjetu govorimo o 4 „velika“ proroka i 12 „malih“ – već sada primijetite njihov zbroj, 16! Proroci su u Bibliji vrlo važni, no mi ih pojednostavnjeno shvaćamo uglavnom samo kao „vidovnjake“, proricatelje i pretkazatelje budućih događaja. Međutim, prema Bibliji, prorok (grč. profçtçs) nije u prvom redu onaj tko proriče buduće stvari, nego onaj tko govori uime nekoga drugog. Proroci su, dakle, ljudi koje Bog poziva da budu njegovi glasnici i da objavljuju ljudima Božju poruku. Osim 4 „velika“ proroka (Izaija, Jeremija, Ezekiel, Daniel, no njega hebrejski kanon ne svrstava među proroke), bilo je i drugih, pa se tako Mojsije smatra prvim i najvećim prorokom Staroga zavjeta (uz Natana, Iliju, Samuela, Elizeja itd.). Ova 4 „velika“ proroka i 12 „malih“ zovemo tako zato što su njihove riječi i djela zapisani u proročkim knjigama koje nose njihova imena (Amos, Hošea, Mihej, Sefanija, Nahum, Habakuk, Hagaj, Zaharija, Malahija, Obadija, Joel i Jona) i razlikuju se međusobno opsegom. I u pojedinim njihovim knjigama susrećemo se s brojem 4 (npr. 4 nemani u Danielu – lav, medvjed, leopard i neman sa 10 rogova – ili četvera kola u Zahariji).

Novi zavjet otvaraju 4 evanđelja, koja zovemo po četvorici njihovih autora (Matej, Marko, Luka, Ivan). Iz Otkrivenja ili Apokalipse (autorstvo se pripisuje Ivanu) ljudi koji i ne poznaju Bibliju najvjerojatnije su čuli za četiri jahača apokalipse. Ti jahači imaju vlast nad četvrtinom zemlje (i opet dio izražen brojem 4) da ubijaju mačem, glađu, kugom i zvijerima. Prvi jahač stiže na bijelcu, predstavlja Antikrista i zadaća mu je puntati jedne ljude protiv drugih te tako svijet podrediti sebi. Drugi jaše na riđanu i simbolizira krv koja se prolijeva u ratovima. Treći stiže na vrancu i posljedica je razaranja drugoga jahača. Četvrti jahač, jedini imenovan – „Smrt“ – dolazi na zelenku, blijedozelenom konju, čija zelena boja simbolično predstavlja teško bolesne i nedavno umrle ljude, a blijeda nijansa truljenje. Danas kad se i u običnom govoru spomene apokalipsa (grč. apokalýptô, otkrivam, objavljujem), to sluti na smak svijeta u najtežim mukama.

Dosad sam se bavila brojem 4. No i njegov umnožak ili produkt, 40, vrijedan je pozornosti i u ovo korizmeno vrijeme. On je simbol vremena iskušenja i usavršavanja. Izraelci su lutali pustinjom 40 godina, koliko im je bilo određeno da se čiste od nevjere i pobune protiv Boga. Isto su toliko godina robovali Filistejcima. Mojsije je na Sinaju proveo 40 dana. Kiša je u vrijeme općega potopa padala 40 dana i 40 noći. Isus se nakon krštenja povukao u pustinju i ondje živio isposnički 40 dana, odolijevajući đavoljim kušnjama. Četrdesetnica ili korizma simbol je Crkve na putu zemaljskih kušnji, a njezin vanjski znak, post, uspomena je na Isusovo 40-dnevno hrvanje sa Zlim. U početku kršćanstva bilo je još postova koji su trajali 40 dana, osobito prije velikih svetkovina, Božića i Uskrsa. No masovno se održao samo korizmeni post od Pepelnice do Uskrsa. Inače četrdesetnica može značiti i vrijeme od 40 dana nakon nečije smrti, u kojem se za pokojnika moli, ali i daću što se priređuje 40. dana nakon pokojnikove smrti. Četrdesetosatno klanjanje ili kvarantore (tal. quarantore = 40 sati) priređuje se u spomen na 40 sati, koliko je, po evanđeljima, Kristovo tijelo počivalo u grobu od smrti na križu do uskrsnuća (od petka u 15 sati do nedjelje u zoru). Običaj je raširen u Italiji i u Dalmaciji, a u sjevernoj Hrvatskoj uređuje se u tu svrhu Božji grob.

Ljude je zanimalo odakle izraz sve u šesnaest. I Inoslav Bešker pokušao je na to odgovoriti, no ipak priznaje: „Nisam siguran, ali mi se čini da se šesnaest prije nekoliko stoljeća doimao kao velik broj, četiri puta četiri, dakle broj u kojemu su kvadrirane ‘na sve četiri’, ili ‘četiri kuta kuće’, ili četveropreg (četiri konja debela...)“ (Filološke dvoumice, Jesenski i Turk, Zagreb, 2007, str. 191). Bio je na tragu (4 pomnožen sa samim sobom doista daje 16, broj punine), no i „sve četiri“, i „četiri ugla (a ne kuta) kuće“, i „četiri konja debela“ tek su novija nadgradnja na ovu drevnu pretkršćansku i kršćansku bazu. Šteta što nije tragao za dubljim objašnjenjima, barem za onima iz zapadnoga civilizacijskoga kruga. Naravno, on ni slučajno nije mogao upasti u „objašnjenja“ današnje umrežene generacije, među kojom neki misle da sve u šesnaest potječe iz nogometa, iz šesnaesterca, jer se i ondje raspaljuje po lopti svom snagom!!!

Spomenula sam da je 16 poseban broj i u nekim drugim kulturama, pa tako indijska božica Materšvani / Matersvani (ona koja rađa), majka svijeta, ima 16 ruku. Upanišade razvrstavaju 16 dijelova tijela. Ženska se ljepota izražava sa 16 atributa. I današnja indijska novčana jedinica, 1 rupija, dijeli se na 16 manjih dijelova (a ne na 10 ili 100). Vedska pjesme imaju 16 slogova. A i maksimalna čistoća srebra kao plemenite kovine izražava se mjerom od 16 karata.

Kako vidimo, 16 je broj punine i sveobuhvatnosti, a mogao je nastati množenjem religijski i iskustveno vrlo važnoga broja četiri samim sobom. I kad sam već mislila da sam uglavnom iscrpila sve što je bilo važno reći o broju 4 u osnovnom i u uvećanom obliku, dne 28. ožujka 2011. čula sam vijest koja me umalo biblijski zgromila: ručak u restoranu Hrvatskoga sabora poskupio je saborskim zastupnicima za 4 kune!!!