Najpivarskiji njemački grad

„Znaš li da ni u jednom dijelu Njemačke nema toliko pivovara na jedinici površine kao u Franačkoj“, ispalio je ne trepnuvši moj povremeni pivski savjetnik kada sam ga pitao što misli o pivskim aspektima putovanja u Franačku. Pritom je ponajprije mislio na mnogo malih pivovara koje postoje u sjeni onih globalno ili barem nacionalno rasprostranjenih, a čija je piva inače teško pronaći izvan uskoga lokalnog okvira. Te male pivovare proizvode različite vrste piva pa je franačka pivska ponuda sve prije nego jednolična.

Prospekt pivnice Fässla

U Franačkoj je i grad Bamberg, jedno od neupitnih njemačkih pivskih središta. Oko Bamberga u krugu promjera šezdesetak kilometara ima stotinjak pivovara. Sam Bamberg pak, grad sa sedamdesetak tisuća stanovnika, ima devet pivovara. Sudeći prema tim podacima, zaista je riječ je o najpivarskijem dijelu svijeta.

„Prije mnogo godina u Bambergu sam sa svojim franačkim kameradima isprobavao tamošnji specijalitet – dimljeno pivo. Pivnica nezaboravna imena Schlenkerla u kojoj se to pivo pije ostala mi je u dobru sjećanju, stara višekatnica s drvenim gredama, nekoliko soba u unutrašnjem dijelu, masivni drveni stolovi, sjajna atmosfera u večernjim satima“, nizao je moj sugovornik razloge u korist franačkih piva i ujedno trasirao moj bamberški itinerar.

Bamberg je grad kojih pedeset, šezdeset kilometara sjeverozapadno od Nürnberga. Grad se nalazi na rijeci Regnitz te na kanalu Rajna-Majna-Dunav. Barokni dio grada oko rijeke koja se razlijeva i pravi atraktivne brzace očuvan je u izvornome obliku jer Bamberg, za razliku od većih njemačkih gradova, među kojima je upravo Nürnberg drastičan primjer, nije pretrpio razaranja za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Na brdu iznad rijeke, odakle se pruža sjajan pogled na donji dio grada, izgrađena je velebna katedrala koja seže još u 11. stoljeće. Monumentalnošću katedrala nadmašuje današnju fizičku veličinu grada i svjedoči o njegovoj važnosti u prošlosti. Poznata je i po dvama neobičnim detaljima. Najpoznatija skulptura u katedrali znameniti je bamberški konjanik, prikaz neznana plemića, kip koji su osobito rado pokazivali nacisti, nastojeći ga nametnuti za univerzalan simbol germanske superiornosti. Oko drugoga važnog detalja slične ideološke dubioze nema: u katedrali je pokopan papa Klement II. i njegov grob jedini je papinski grob sjeverno od Alpa.

Ako je grad po nečemu razglašen u svijetu piva, onda je to dimljeno pivo, a posebno je razglašena Schlenkerla. O čemu je riječ? Od devet bamberških pivovara, nekoliko ih proizvodi dimljena piva. To su uobičajene vrste piva, poput pšeničnog, ožujskog ili zimskog bock-piva, čiji je slad u postupku kuhanja piva u jednom trenutku bio izložen dimu i to po mogućnosti onomu od bukova drveta. Takvo pivo proizvodi se u Bambergu od 17. stoljeća. Prema legendi, nastalo je slučajno. Redovnicima koji su varili pivo slad se, navodno, slučajno nadimio. Iako su mislili da je smjesa time izgubljena za dalju proizvodnju, ipak su naposljetku od nje napravili pivo. Sve što se dalje događalo priča je o znamenitome dimljenom pivu i Schlenkerli.

Nakon šetnje kroz mjesto, zaustavljanja na lijepim trgovima te uspona do veličanstvene katedrale i moja je tročlana obitelj stigla do stare kuće u Dominikanskoj ulici, a po karakterističnim slovima natpisa znali smo da smo na pravome mjestu – Aecht Schlenkerla Rauchbier. Ta neobična, a tako zvučna riječ Schlenkerla označava pivo, ali i pivnicu koju opskrbljuje bamberška pivovara dvojnoga naziva Heller-Trum. Heller je ime nekadašnjih vlasnika koji su Schlenkerli pribavili popularnost, pa ga se sadašnji vlasnici, obitelj Trum, nisu htjeli olako odreći iako već šest generacija vode pivovaru. I izvana i iznutra Schlenkerla opravdava ugled što ga uživa u pivskom svijetu, no taj dan za nas nije bilo slobodnoga mjesta. Navala turista bila je prevelika pa smo odustali od popunjene Schlenkerle te odlučili potražiti neku drugu pivnicu. Srećom, Bamberg time ne oskudijeva. Izbor je pao na Brauerai Fässla, pivnicu također starinskog izgleda. Ulična zgrada datira iz vremena osnutka pivovare, a to je 1649. godina ili „jedna godina nakon Tridesetogodišnjeg rata“, kako je istaknuto na Fässlinoj etiketi. U prizemlju prednje, ulične zgrade koja, posebno iznutra, i ne izgleda mnogo drukčije nego u vrijeme kada je pivovara počela raditi, nalazi se pivnica, na katu su gostinske sobe, jer Fässla nudi i tu vrstu usluge, dok se sama pivovara nalazi odmah u produžetku. Unutrašnjost pivnice ukrašena je crtežima patuljaka zaposlenih proizvodnjom piva, a lik patuljka s pivskom bačvom je i Fässlin zaštitni znak.

S obzirom na ljetno doba godine, potražili smo slobodno mjesto u dvorišnom dijelu pivnice, u nevelikom dvorištu s tek nekoliko jednostavnih masivnih drvenih stolova i klupa pa iako gužva nije bila nalik na razglašenu Schlenkerlu, nijedan od stolova nije bio posve slobodan. Zapitali smo stoga gospodina koji je sjedio sam za velikim stolom i ispijao pivo smijemo li zauzeti ostatak slobodnoga mjesta.

„Naravno, samo izvolite, ovdje su svi dobrodošli“, prijateljski nas je pozvao naš domaćin za stolom. Taj umirovljeni bamberški bravar objasnio nam je da je štamgast u Fässli. Ljubazno nas je uputio u način naručivanja, jelo dobijemo od konobarice, dok se za pivo moramo pobrinuti sami za šankom u unutrašnjem dijelu. Informirao me i o Fässlinoj ponudi i preporučio da kušam vrstu po kojoj je pivnica poznata – dosta tamni lager, s iznadprosječnim udjelom hmelja koji dolazi pod imenom Zwergla. Ime piva dobiveno je spajanjem njemačke riječi Zwerg za patuljka s dodatkom –la, tipičnim deminutivnim dodatkom u franačkome narječju. Fässlin patuljčić odnosno patuljčica pokazao se dobrim izborom, a napominjem još i da udjelom alkohola (6%) ne zaslužuje deminutivno ime. Gospodin za stolom podučio nas je i da je veselo društvo za susjednim stolom zauzeto proslavom momačke zabave jednoga svog člana. Njihov plan, o kojem su svjedočile i prigodne majice, bio je da u danu obiđu svih devet bamberških pivovara odnosno njihove pivnice. Na tom napornom, a možda i neizvjesnom putu, Fässla je bila jedna od prvih postaja, no prema raspoloženju društva moglo se zaključiti da su spremni istrajati do kraja. Nama trima pak, i Fässla je za taj dan bila sasvim dovoljna da iz prve ruke upoznamo makar jednu od bamberških pivovara i pivnica. Neka druga piva iz bamberških pivovara pronašli smo u obližnjem samoposluživanju te ih ponijeli sa sobom ne bi li nas u mjesecima koji su slijedili prisjetila na najpivarskiji njemački grad.