Jazz-kvartet ZZ

Kvartet ZZ moderan je sastav harmonijskog jazza obogaćen brojnim glazbenim utjecajima

Ponešto preuveličanim najavama, kakve su bile primjerice Međunarodna jazz-atrakcija ili Glazba ovog stoljeća, u lokalnim je medijima za nedjelju 27. ožujka 2011. najavljen koncert međunarodnoga jazz-kvarteta ZZ. Ime sastava osnovana prije nepune dvije godine i s tek povremenim nastupima dolazi od prvih slova prezimena dvojice protagonista, zagrebačkoga jazz-gitarista i skladatelja Ratka Zjače i talijanskoga harmonikaša Simona Zanchinija, što je tijekom koncerta u slušatelja rezultiralo i određenom nedoumicom tko je od njih zapravo leader sastava. Prema najavama s pozornice to je trebao biti u jazzu međunarodno afirmiraniji Ratko Zjača, no po percepciji varaždinske publike, zadivljene pojavom i efektnim sviranjem harmonike talijanskoga glazbenika, mogao je to biti i Simone Zanchini iz Riminija, u nas poznat kao etno suradnik bubnjara Krune Levačića i vokalistice Tamare Obrovac.

Zjača, vrstan jazz-gitarist i skladatelj koji je diplomirao na Kraljevskom konzervatoriju za jazz u Rotterdamu, gdje danas živi i predaje, ne dolazi iz istoga glazbenog ambijenta kao neprijeporni majstor ponekad nepotrebno amplificirane harmonike, Zanchini. Ostali su, ne manje važni, članovi kvarteta: kontrabasist europske klase makedonskoga podrijetla sa stalnom adresom u Kölnu Martin Đakonovski te jedan od danas vodećih njujorških bubnjara modernog jazza Adam Nussbaum. Do varaždinskoga koncerta kvarteta, inače jedinog u Hrvatskoj, došlo je u sklopu ovogodišnje europske turneje tog međunarodnog sastava.

Kvartet ZZ moderan je sastav harmonijskog jazza obogaćen brojnim glazbenim utjecajima, što mu samo dijelom opravdava prefiks fuzijski.

Poslušavši program varaždinskoga koncerta, dio kojeg se pojavljuje i na CD-u The Way We Talk, najnovijem nosaču zvuka što ga je ansambl snimio u New Yorku, dolazimo do zaključka da je tu riječ o danas uobičajenu autorskom, modernom, ali zvukovno i po načinu izvođenja u Europi vrlo originalnu pristupu. Ostvarenje CD-a je već prema prepoznatljivoj filozofiji današnjih modernih džezista uvod u neka nova diskografska izdanja, koja će rutinirani i poduzetni Zjača zasigurno opet snimati u jednom od njujorških studija, jamačno u suradnji s nekim od poznatijih američkih jazz-glazbenika. Originalnost je njegovih skladbi zapažena, među ostalim, i u temi Kandinsky Night, posvećenoj poznatom češkom kontrabasistu Miroslavu Vitoušu, te kompozicijama The Forest Of Love ili A Friend For Life. U tome mu se, ne samo svojim skladbama Morgagni Est i završnoj Caffe Finale, pridružio svakako zanimljiv i simpatičan glazbenik Simone Zanchini, koji je temperamentnom svirkom s ponešto svinga i u vrlo dobroj korelaciji s gitaristom plijenio pozornost publike, ubacujući duhovito u svoju rumbu i prepoznatljive melodijske motive. Vrijedno je spomenuti i zapaženu dinamiku u baladi u kojoj Adam Nussbaum prati bez palica, svirajući samo rukama, što je svakako neobično za izrazito robusna bubnjara kakvim se pokazao u sastavima saksofonista Davea Liebmana ili diskretnog akustičara gitare Johna Abercrombieja. Martin Đakonovski, sin poznatoga pionira makedonskog jazza Špate Đakonovskog, potvrdio se ponovno kao rutinirani all round kontrabasist, koji kao pratilac i inventivni solist izvrsno funkcionira u raznim sastavima, pa tako i u ovom.

Ukratko, bio je to zanimljiv i kvalitetan koncert, održan u manjoj, no primjerenoj dvorani varaždinskoga KULT-a, s ipak dosta nerazumljivom odlukom organizatora da kao predgrupu nastupu kvarteta ZZ uvrsti stilski neprimjeren i odveć glasan varaždinski rock-sastav, bez obzira na to što se u njemu kao gost pojavio poznati varaždinski tenor-saksofonist Gordan Perši.