Dojmljiv Lisztov Križni put

Obilježavati obljetnicu nečijega rođenja ili smrti podrazumijeva intenzivnije posvećivanje raznovrsnim aspektima te ličnosti, ne samo onima uobičajenima ili prepoznatljivima nego i onima koji će nam pomoći da razbijemo eventualne uvriježene stereotipe. Neke od takvih stereotipa posljednje stoljeće trpi i slavni Franz Liszt, stoga 200. obljetnica njegova rođenja, koja se ove godine obilježava, pruža idealnu priliku za preispitivanje njegova umjetničkog puta. Dvije se stvari uvijek vežu uz njegovo ime – blistava pijanistička virtuoznost, sadržana u skladateljskom i izvođačkom aspektu njegove ličnosti, te bliskost idejama programne glazbe, u okviru koje je postavio temelje simfonijskoj pjesmi kao glazbenoj vrsti. I jedno i drugo potpuno je točno, no među Lisztovim notama kriju se i neki svjetovi koji nam se ne bi učinili tipičnima za Liszta.

*************

20. PASIONSKA BAŠTINA

Kristova muka kao dio tradicije

Kao duboko duhovno proživljeno djelo, koje evocira put Kristove muke, smrti i uskrsnuća, Lisztov Križni put prigodno se uklapa, iako nije njezin službeni dio, u ozračje manifestacije, koja tradicionalno, već posljednja dva desetljeća, raznolikim sadržajima obilježava upravo takve osjećaje. Riječ je o Pasionskoj baštini, koja se ove godine jubilarni put održala od 9. do 20. travnja. Poznato je da Pasionska baština obuhvaća glazbene, likovne i književne događaje, s naglaskom na tradiciji, ali i na njezinu umjetničkom oblikovanju. Ono što je ove godine specifično disperzija je manifestacije diljem hrvatskih krajeva, posjetila je Sisak, Županju, Jastrebarsko, Dubrovnik, Ivanić Grad, Šestanovac i Čakovec.

S obzirom da je sjedište manifestacije u Zagrebu, tamo su doputovali KUD-ovi, pučki pjevači i crkveni zborovi iz Zaprešića, Bjelovara, Velike Gorice, Jastrebarskog, Lipovca, Baranjskog Petrova Sela, Ogulina, Zadra, Preka i Istre. Oratorij Miserere nobis Dragana Filipovića izveli su zbor i orkestar iz Mostara uz studente splitske Akademije. Raznim programima sudjelovali su KUD INA, Gudački kvartet Sebastian sa zborovima Cappella Odak, Cappella Zinka i Zagrebački dječaci, Gradski zbor Brodosplit, Gudački orkestar MA u Zagrebu i Zbor Slavenski iz Čakovca, a manifestaciju su zaključili Zagrebački kvartet, Adela Golac-Rilović, Nera Gojanović i Pavao Mašić izvedbom Pergolesijeve Stabat mater.

Posebno važna bila je već tradicionalna korizmena turneja Ansambla Lado (Banja Luka, Zagreb, Velika Gorica, Slavonski Brod, Đakovo, Ogulin, Glina).

**********

Jedan od tih svjetova odlučili su istražiti orguljaš Mario Perestegi i bas-bariton Henrik Šimunković, priredivši izvedbu Križnog puta (Via crucis) Franza Liszta, za soliste, zbor i orgulje, u kojemu skladatelj spaja tradicionalnu liturgiju s novim harmonijskim jezikom, obilato se koristeći kromatikom i zamagljujući tonalna središta, ali zadržavši nadasve smireno i odmjereno ozračje, uranjajući u glazbene svjetove koje će budućnost tek nakon njega u potpunosti otkriti (na um nam odmah pada Arnold Schönberg!).

Mario Perestegi već se dulje bavio mišlju o priređivanju toga djela za izvedbu, koje nikada dosad nije bilo izvedeno u Hrvatskoj. Konačno se otvorila prilika učiniti to u Slavonskome Brodu i u Zagrebu. Budući da angažiranje zbora nije bilo moguće zbog ograničenih novčanih sredstava, Perestegi i Šimunković odlučili su u Slavonskome Brodu prirediti izvedbu za glas i orgulje, što izvorni smisao i dojam Lisztove skladbe nije nimalo narušilo. Koncert je održan 20. ožujka u Crkvi Presvetoga Trojstva u Slavonskome Brodu u organizaciji Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić-Mažuranić, koja je i ovoga puta iskoristila priliku „održavati u pogonu“ orgulje, koje su prije nešto manje od godinu dana obnovljene. A 10. travnja Lisztovo su djelo u izvornom obliku Perestegi i Šimunković predstavili u Zagrebačkoj katedrali, uz sudjelovanje Zbora bl. Augustina Kažotića, koji Mario Perestegi vodi već dvadeset godina.

Pomalo mračno i teško te duhovno duboko proživljeno djelo, koje je Liszt skladao za vrijeme boravka u Rimu, boreći se s demonima očaja i smrti, koji su ga pratili još od 1859. i 1862, kada su mu umrli prvo sin, a zatim i kći, slušatelju otkriva sasvim drukčijega Liszta. A da bi dojam bio potpuniji, izvođači i organizatori odlučili su primijeniti i neke dodatne elemente, prigodnu rasvjetu, videoprojekcije postaja križnog puta te čitanja izvadaka religioznih tekstova uz svaki glazbeni broj. Time su ostvarili lijepo zaokruženu cjelinu, protočnost glazbenoga tijeka i naglasili dojmljivost Lisztova eksperimentalnog jezika.