Biljke su žive

Biljke snimljene u zagrebačkom Botaničkom vrtu na osamdesetak fotografija u boji pod naslovom Botaničke fotografije najnovija je izložba Jasenka Rasola u fotogaleriji Lang u Samoboru.

Rasolove su fotografije žive, jer su i biljke na njegovim fotografijama žive. Neobično? Baš i ne, jer biljke premda žive, uglavnom doživljavamo kao ukras, koji služe nekoj svrsi, ili kao materijal za pokućstvo ili kao držač na koji ćemo objesiti ležaljku u vrtu. Možda najviše što im priznajemo jest da bez njih ne možemo, jer one su pluća Zemlje.

Botaničke fotografije (2009–2010)

Jasenko Rasol oživio je svoje motive snimajući iz velike blizine detalj biljke u kombinaciji s nekim mrtvim predmetom koji ne pripada uobičajenoj lijepoj kompoziciji. Kad bismo naime te iste biljke željeli snimiti što ljepše, izostavili bismo iz kompozicije ljestve, zahrđalu cijev, slavinu. Ali fotograf upravo tim stvarima daje jednaku važnost snimajući makroobjektivom predmet i biljku ili detalj biljke u prvom planu, dok ostatak fotografije ostaje lagano zamućen. Tako naglašava odnos između biljke i jednog ili više predmeta, između biljke i njezina okoliša, mijenjajući u potpunosti promatračev doživljaj. Kako smo na fotografiji očekivali biljku samu, predmeti koji je okružuju postaju njezin okoliš, čime biljka za nas, promatrače, dobiva novu individualnost. Upravo fotografiranjem predmeta događa se tako obrat koji ne bi bio moguć, zbog uvjetovanosti našega poimanja, da su na fotografijama, primjerice, ljudi. Predmeti koji služe biljkama postaju tako njihov okoliš i pomažu nam da biljku više ne doživljavamo kao predmet.

Sljedeće što zapažamo jest kako u Botaničkom vrtu, na Rasolovim fotografijama, žive biljke. U teglicama, popisane, sa ceduljicama oko svojih tijela, uredno posložene u redove, okružene cijevima koje im daju vodu. Predmeti na fotografiji, snimljeni uz pridavanje im jednake važnosti kao biljkama, pridonose dojmu da nešto nije u redu. Rasol dojam nelagode pojačava brojnošću fotografija, uredni redovi teglica i natpisa podsjećaju na koncentracijski logor za biljke. U botaničkim vrtovima biljke dakako ne ubijaju, riječ je zapravo o malobrojnima koje su uspjele preživjeti u gradu. Za biljke međutim – iako je sve toliko uredno ili baš zbog toga – nije prirodno da tako žive. Biljke u središtu grada, u Botaničkom vrtu, nalaze se u nekoj vrsti zarobljeništva ili barem u rezervatu.

Jasenko Rasol na neki je način demaskirao stvarnost jednostavnim potezom: dajući jednaku važnost predmetima koji se nalaze uz biljke. Jer biljke ovdje zaista žive blizu cijevi, što je činjenica koju bismo dok ih promatramo ili snimamo potpuno nesvjesno željeli potisnuti. Zbog toga Rasolove fotografije jesu duboko društveno i ekološki angažirane.

Prije grada na istom mjestu rasle su biljke. Koliko ih je ostalo i na koji su način preživjele? Malene biljke u teglicama koje je Jasenko Rasol snimio pomažu nam da shvatimo sustav vrijednosti suvremene civilizacije – pa i kako gledamo na same biljke. One nisu tu da nam služe, nisu naš okoliš. One su žive i s nama tvore zajednički krug.