Važnije od književnosti

Knjiga i književnost prevalili su dug put u svojoj povijesti, staroj barem šest tisuća godina. Od sumeranskih glinenih pločica do današnjih e-čitača pisana je riječ doživjela nekoliko velikih promjena i jednu revolucionarnu – Guten-bergovo otkriće tiska. Svaki napredak u tom polju neposredno se odražavao na razvoj čitave kulture jer je povijest knjige zapravo najvažnije područje cjelokupne kulturne historije.

Pa ipak izum pisma, koji je bio nuždan pred-uvjet za začetak povijesti i knjige i (pisane) književnosti, nije se dogodio kako bi nastala poezija ili filozofija, već iz znatno pragmatičnijih razloga, onih ekonomskih, kako bi se utvrdila količina robe, pobrojala dobra i zabilježili dugovi. Književnosti je i ovdje pripalo sekundarno mjesto, iako je dakako postojala i prije otkrića pisma, ali u pogledu prava prvenstva onoga što ima biti zapisano kako se ne bi zaboravilo primat su dobile važnije sfere.

Književnost je s vremenom i sama postala robom. Čak ni Gutenbergov prvotisak – znamenita Biblija u 42 retka – nije slučajno odabrano djelo. Iako je njezina religijska i kulturna važnost neupitna, financijski aspekt i isplativost njezina izdavanja uzeti su u obzir od genijalnog tiskara iz Mainza i njegova financijera. Financijska strana književnosti nije nešto što često uzimamo u obzir kad razmišljamo o umjetnosti riječi. Ali mnogi su pomaci u povijesti knjige bili uzrokovani upravo željom za što rasprostranjenijom distribucijom djela, i dakako njihovim naplaćivanjem. Džepna knjiga, koju je 1935. plasirao tada novoosnovani izdavač Penguin Books, i koja je obilježila 20. stoljeće, tek je jedna od pojava koje pokazuju upravo tu težnju.

Posljednja u tom nizu jest tzv. e-knjiga, najnovija posljedica „preseljenja“ književnosti u novi, virtualni medij. Premda je postalo jasno da zbog elektroničkih čitača tiskana knjiga neće prestati postojati, novi je kulturni fenomen vrijedan pozornosti barem zbog praćenja mogućih promjena u načinu književne komunikacije. Objavljivanje knjiga na internetu ipak nije donijelo i željenu pristupačnost književnim djelima, kakva se mogla očekivati i kakva je zapravo svojstvena novom mediju. Nedavni primjer ugledna američkog izdavača HarperColllinsa, koji je posudbu svojih e-knjiga u američkim knjižnicama ograničio na 26 (!) – što je prema njihovoj procjeni broj posudbi nakon kojeg se primjerak tiskane knjige toliko istroši da se mora zamijeniti novim – zorno pokazuje da i u demokratičnom virtualnom svijetu vrijede ista pravila igre kao i u stvarnom.

E-knjiga, internetsko knjižarstvo, književni portali globalne su teme koje u većoj ili manjoj mjeri postaju važne i za hrvatsku kulturu. Ona pak u ovome trenutku plovi mirnim vodama u odnosu na ono što se zbiva u Hrvatskoj na društvenom planu. Najava procesuiranja komunističkih zločina, rastuće nezadovoljstvo koje još uvijek tinja na ulicama hrvatskih gradova, nepoštivanje volje hrvatskoga naroda pri konstituiranju vlasti u susjednoj BiH i, najvažnije, izricanje presude hrvatskim generalima u Haagu najavljuju burno političko proljeće. Što će ono donijeti, tek će se vidjeti. Jedna od opcija je i regresija, tj. da kao u starih Sumerana kulturna i književna pitanja padnu u drugi plan pred važnijim nacionalnim i društvenim zbivanjima.