Što znači biti Japanac?

Činjenica da sam prije nekoliko mjeseci završio svoju petogodišnju diplomatsku službu u Tokiju čini da osjećam grižnju savjesti što sam izvan Japana u ovom, za japanski narod i svijet, tragičnome času.

Snimke divovskih tsunami-valova koji pred sobom brišu naselja, nose kuće, nemoćne ljude i vozila na sjeveroistočnoj obali otoka Honshua apokaliptični su dodatak imaginaciji konca svijeta.

Posljednjih godina prijateljstvo između prelijepih zemalja, Japana i Hrvatske, geografski udaljenih, no kulturološki blizih – probuđeno je i osnaženo brojnim akcijama i suradnjom, a očituje se ponajviše japanskom turističkom ekspanzijom u Lijepoj našoj. Jer kako kaza sadašnji vođa japanske opozicije, bivši ministar financija i predsjednik Japansko-hrvatskoga parlamentarnoga vijeća Sadakazu Tanigaki: Japan prolazi kroz hrvatski procvat. Izgleda da su Japanci sa svojim smislom za ljepotu i čistotu prirode koju doživljaju kao kami, pobožanstvenjenje ili Božji izraz, otkrili Hrvatsku kao svoj jodo – čistu zemlju čija ljepota, povjerujemo li Dostojevskom, ima ulogu u spašavanju svijeta. Može li ljepota spasiti svijet, kako sugerira veliki ruski pisac, upitno je, ali ukoliko je ljepota pars pro toto šire etičke platforme idealističkih nagnuća, onda u svijetu koji sve više potrebuje utopiju nove ljudskosti i plemenitosti, usuprot činjenjima profitokratskih moloha, izreka velikoga ruskog pisca glasi i zvoni istinom ubojita alarma, zvona na uzbunu, pet minuta prije dvanaest.

Kada sam se 15. prosinca 2010. opraštao od japanskoga cara, kazah Njegovom Carskom Visočanstvu kako konceptualno bez razumijevanja Japana ne bih imao osjećaj ucjelovljenosti svijeta. Naime, stavimo li Japan na jednu, a cijeli preostali svijet na drugu stranu, odnos – po mom sudu – jest 50:50. Jer zapadnjacima više je više, a Japancima manje je više. Mi smo nasljedovatelji simetrije, oni asimetrije; mi dodajemo, oni oduzimaju u svrhu savršenog pojednostavnjenja.

Zapadnjaci žive kronologiju i linearnost, a Japanci sinkroniju i reciklažu. Mi u jelu slijedimo red i poredak jestvina, oni istovremeno sagledavaju sve izložene priloge i kombiniraju ih prema vlastitom ukusu i osjećaju. Izgled hrane i likovni element u njezinoj prezentaciji – važan je, nekada i više no što bi stranac to poželio. Sezonsko dodavanje ukrasnoga lišća ili latica obrocima može smetati praktične Europljane. Japanci razumijevaju sagledavanjem (ideograma, slikovnoga pisma), a ne postupnim čitanjem. Snaga im je u iščišćavanju i redukciji te finalizaciji i beskrajnoj upornosti da se dođe do najboljeg rješenja. Ikebana i haiku, na primjer, u svijetu su poznate japanske redukcijske forme u hortikulturi i poeziji. Nama je važno što je na stolu, njima prostor i zrak oko stola. Praznina i tišina, za Japance, najčvršći su stupovi punoće. Ponudite li im da sjednu na red stolaca uvijek će izabrati rubne, nikada središnje stolce. Uvriježenost neverbalne komunikacije čini ih iznimno intuitivnim i pronicavim narodom.

Ovako unikatnu i posebnu, za svijet iznimno važnu, zemlju pogodila je neizreciva tragedija. Ironija je sudbine da u zemlji koja je teško stradala od atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki najnovija prijetnja bude zaogrnuta istim ruhom.

Nimalo ne iznenađuje spremnost Japanaca da žrtvuju vlastite živote za opće dobro jer njihov milenijski bushido–mentalitet zajednicu uvijek stavlja iznad vlastita dobra, pa sve što doprinosi kolektivnoj dobrobiti, napretku i sigurnosti zemlje, za Japance – vrhunska je vrednota. Društvena harmonija i njezino ostvarenje uvijek je nadređeno sebičnim osobnim interesima. Ne postanemo li svi u pitanju općeg i svjetskog dobra pomalo Japanci, i ne proširimo li svoja srca u smanjujućem i urušavajućem svijetu velikih opasnosti, čovječanstvo – teško da će opstati. Zbog japanske, a i naše svjetske nevolje (svi smo pomalo u istom čamcu) te japanskoga primjera predanosti i stoičkoga svladavanja nedaća, dostojanstvenog žrtvovanja za širu zajednicu i solidarnosti koja oplemenjuje – upućujem svoju ljubav i duboko divljenje prijateljskom Japanu apelirajući pritom na hrvatsku javnost da nesebično pruži obje ruke stradalničkom bliskom narodu s dalekoga Otočja.