Redizajn prirode

Nedavno održana manifestacija Becoming Transnatural može poslužiti kao primjer nove generacije umjetnika-znanstvenika i znanstvenika-umjetnika, mjesta na kojemu je teško uspostaviti određene kategorije i gdje se ono iskonsko stapa s tehničkim

Dok u nekim dijelovima svijeta ljudi umiru od gladi, odnosno ni najjednostavnija kultivacija biljaka ne uspijeva, u drugima nevjerojatne količine novca tove složenu tehnologiju eda bi ona tobože jednoga dana napokon nahranila gladne. Postoje teorije da bi se kloniranjem životinja moglo nahraniti gladno pučanstvo, no prehrana kloniranih životinja zahtijevala bi brda žitarica i proteina, tako da je ta tvrdnja zapravo neistinita. I dok znanstvenici naprednim tehnologijama nastoje unaprijediti naš i dalje nenapredan i neuravnotežen svijet, još jedna skupina ljudi sve više dolazi u doticaj s novim tehnologijama. Riječ je, dakako, o umjetnicima, koji su oduvijek imali potrebu istraživati, odnosno eksperimentirati s takozvanim novim medijima.

Mike Thompson, Latro Lamp

No što su danas uopće novi mediji? Potrebno je re-dizajnirati termin, jer ni video više nije novi medij, a kamoli fotografija. Možda jedina umjetnost koja s punim pravom u današnje vrijeme može nositi taj naziv jest takozvana bioumjetnost (na engleskom bio art), termin koji u naš jezik još nije uveden. Bioumjetnici svoja djela vrlo često proizvode u laboratorijima, ponekad uz pomoć i nadzor znanstvenika. Za ta se djela doista može reći da su proizvedena i stoga bioumjetnost vrlo često balansira na granici s dizajnom. Živimo u vremenu takozvane postmoderne (a i sam taj naziv primjer je redizajna, tako da bi dotrajalost imena doista trebalo zamijeniti novim terminom!), vremenu koje kao da se razmeće golemom količinom prezrelih plodova koje je s entuzijazmom zasadila moderna. U dvadeset i prvom stoljeću mahnito skupljamo s poda dizajnirane slike kojima smo svakodnevno opsjedani, jer želimo da sve izgleda bolje, sve želimo dizajnirati, svi želimo biti dizajneri. Kao što je istaknuo Bruno Latour, francuski antropolog i sociolog – u francuskom je jeziku riječ design (uvedena iz engleskog u francuski) značila ponovno gledati, odnosno nečemu podariti bolji izgled ili oblik. Dizajnirati, kao što navodi Latour, nikada ne znači stvarati ex nihilo. I sam Bog je dizajner, jer je stvorio čovjeka na sliku i priliku Božju. Bog je zapravo bio začetnik appropriation arta (termin appropriation odnosi se na uporabu posuđenih elemenata pri stvaranju novoga djela, ali i na sam rad koji je nastao na takav način) i dakako – bio arta! Stoga je sasvim logično da u današnje redizajnirano vrijeme, kad o samima sebi sve više razmišljamo kao o dizajnerima (što po Latouru pak znači da smo prestali vjerovati da smo ikad bili moderni!) i mi dođemo do toga da počnemo dizajnirati i one predmete koji nisu mrtvi (paradoksalno rečeno), odnosno da od živih stanica počnemo stvarati predmete. Stoga je granica između dizajna i umjetnosti postala vrlo tanka, kao i ona između umjetnika i znanstvenika.

Auger&Loizeau, Fly robotic lamp

Život ex machina

Nedavno održana manifestacija Becoming Transnatural (4. ožujka – 1. travnja 2011, Amsterdam), koja je objedinila simpozij, izložbu, predavanja i radionice na jednome mjestu, može poslužiti kao primjer par excellence nove generacije umjetnika-znanstvenika i znanstvenika-umjetnika, mjesta na kojemu je teško klasificirati profesije u određene kategorije i gdje se ono iskonsko stapa s tehničkim.

Sascha Pohflepp održao je predavanje o svojemu projektu Montaža razvoja (Growth Assembly), koji je radio u suradnji s Alexandrom Daisy Ginsberg, a ilustracije koje su istodobno izložene na izložbi izveo je Sion Ap Tomos (www.pohflepp.com).

Projekt se događa u bliskoj nam budućnosti. Zbog visoke cijene energenata prijevoz sirovina i gotovih proizvoda postao je nezamisliv i samo si bogati mogu priuštiti tradicionalne, naveliko proizvedene proizvode. Sintetička biologija omogućit će da prirodni okoliš bude upregnut u proizvodnju predmeta. Kodirani u DNK biljke, dijelovi proizvoda rast će unutar potpornoga sustava strukture biljke. Pohfleppov proizvod balansira negdje na granici između živoga bića i stroja. Hoće li tehnika preoblikovati prirodu tako da ona na kraju postane umjetna (Paul Rabinow), ključno je pitanje? A sintetička biologija znanost je koja već možda daje odgovor na to pitanje, znanost koja se bavi upravo redizajniranjem prirode (već postojećega biološkog materijala). Sintetička biologija nova je znanstvena disciplina koja se bavi rastavljanjem mikroba na njihove osnovne genetičke sastavnice kako bi se njima manipuliralo i ponovno sastavljalo sa svrhom da se stvori novi život.

Nadine Bongaerts i Eva Brinkman (iGEM-tim sveučilišta u Delftu) pobjednice su prošlogodišnjega natječaja iGEM-a (International Genetically Engineered Machine Competition, 2010.igem.org). iGEM je natječaj za studente dodiplomskih studija sintetičke biologije, koji organizira Institut za tehnologiju iz Massachusettsa. Uporabom takozvanih BioBricks (osnovne su biološke komponente BioBricksa sekvence DNK određene strukture i funkcije, koje imaju zajedničko sučelje i zamišljene su da budu sastavljene i ugrađene u živuće stanice poput primjerice Escherichia coli kako bi se stvorili novi biološki sustavi).

Mathieu Lehanneur, Andrea air purifier

Njihovo predavanje o BioBricks možemo ilustrirati i projektom E. chromi, koji je ujedno bio predstavljen na izložbi. E. chromi je zajednički projekt dizajnera (Alexandre Daisy Ginsberg i Jamesa Kinga) i znanstvenika (Cambridge University iGEM tim 2009). E. chromi je dizajnirana s pomoću BioBricksa, a svrha joj je otkrivanje bolesti organizma – odnosno u zdravu organizmu ona neće pokazivati nikakvu neobičnu boju.

Život ex nihilo

S druge strane, tu su znanstvenici koji se ne zalažu za primjenu već postojećega biološkoga materijala u svrhu dizajniranja novoga organizma. Jedan od njih je i Sheref Mansy (Sveučilište u Trentu), koji istražuje stvaranje, razvoj i razmnožavanje protostanica (prastanice koje nemaju DNK) (www.smansy.org). Stoga je njegov cilj stvoriti život, ali bez modificiranja već postojećega života. Cilj je stvoriti živu iz nežive tvari. Ako pokušamo izgraditi stanicu od dna prema vrhu, možda ćemo otkriti da je život mnogo jednostavniji nego što mislimo... Nadalje, na simpoziju su se predstavili i dizajneri James Auger & Jimmy Loizeau (www.auger-loizeau.com), koji kritički propituju razvoj tehnologije. Dvama projektima (Audio Tooth Implant i Carnivorous Domestic Entertainment Robots) pokušali su doći u doticaj s javnošću te svrnuti pozornost publike na utjecaj tehnologije na čovječanstvo. Primjerice, Audio Tooth Implant nova je verzija mobitela. Implantat se stavi u zub i osoba može razgovarati, odnosno čuti glasove svojih prijatelja, obitelji i poslovnih suradnika unutar svoje glave! Uz projekt provedeno je i istraživanje u kojem se većina ispitanika ipak izjasnila protiv takva implantata. No istraživanje je bilo provedeno prije deset godina, tako da je pitanje što bi javnost odgovorila danas, u vrijeme kad smo još više ovisni o tehnologiji! Spomenimo još i umjetnicu i znanstvenicu Christinu Stadlbauer, koja istražuje prednosti uzgoja pčela u gradovima (http://apiary.be/). Nevjerojatno, ali uzgoj pčela u gradu mogao bi biti zdraviji od klasičnoga uzgoja. Flora gradova veoma je raznolika, i manje se primjenjuju pesticidi, koji su, dakako, pogubni za pčele.

A odgovor kako bismo doživljavali pčele da smo maleni poput Guliverovih Liliputanaca možda nam može dati rad umjetnika Arnea Hendriksa. On, naime, propituje na koji bi način smanjivanje ljudske visine moglo unaprijediti čovječanstvo (www.the-incredible-shrinking-man.net). Hendriksov bi se rad mogao nazvati kolekcijom, jer umjetnik na jednom mjestu pokušava objediniti sve informacije vezane uz smanjivanje čovjeka, a to uključuje i književnost i film koji problematizira tu temu, malene posudice iz kojih bismo jeli da smo maleni, model malenoga probavnog sustava, različite podatke vezane uz temu smanjivanja itd. Jedina stvar koju Hendriks, nažalost, nema u svojem laboratoriju jest naprava za smanjivanje! Tko zna, možda do sljedeće manifestacije Becoming Transnatural patentiraju i tu spravu, u kojoj ćemo potom moći dizajnirati čovječuljka. No onda istraživanje njegova života više nećemo nazivati umjetnošću, već će se time baviti znanstvenici. Oni će svakodnevno zapisivati svoje šture opservacije. Da, kažu da je danas sve postalo dizajn, i manifestacija Transnatural doista dokazuje da je linija između umjetnika, dizajnera i znanstvenika danas veoma krhka. Ali umjetnost se ipak bavi onime što u znanosti još nije moguće, a i onime što u znanosti nikad neće biti moguće. Umjetnost je na neki način uvijek korak ispred. Ako doista smanje čovjeka i on počne koračati svijetom, mašta će umjetnike ponovno odnijeti u neki još nemoguć svijet. I tomu nema kraja. Što god znanost ostvari, umjetnost će se odraziti nekamo u visine, odskočivši s njezinih leđa. Zato se i tako dobro nadopunjuju, kao što je dokazala ova, u doslovnome smislu riječi – nadnaravna manifestacija.