Precizna režija, tajna uspjeha

Dana 31. ožujka 2011. skupina kazalištoljubaca uputila se iz Zagreba u Sisak na premijeru predstave Prijateljice (Amiche). U ugodnu društvu kazalištaraca prisjećam se našega obiteljskoga dolaska na jubilarnu predstavu Pif, paf, puf, nastalu prema Harmsovim tekstovima, ali i intimne, prijateljske atmosfere koju nude legende sisačke daskaške alternativne scene. Gradsko kazalište Sisak, uz Kazališnu družinu AMICRO producent predstave, djeluje kao produkcijsko kazalište koje angažira profesionalne stvaralačke ekipe u četiri projekta godišnje, u Domu kulture Kristalna kocka vedrine.

Zagrepčanin Boris B. Hrovat, ugledan hrvatski pisac, teatrolog, kazališni kritičar, prevoditelj, dramaturg, urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija, nakon suradnje s istaknutim hrvatskim i inozemnim redateljima i sam se posvećuje režiji te ovaj put, osim vlastita izvrsnoga prijevoda s talijanskoga i adaptacije drame Amiche Marija Frattija, potpisuje i režiju te komedije, odlučivši se nakon nekoliko stotina odgledanih predstava postaviti i s one druge strane. I Mario Fratti, pisac nekoliko desetaka drama na talijanskom i engleskom jeziku, preveden na više od dvadeset jezika i izveden na više od četiri stotine pozornica, najpoznatiji po adaptaciji Fellinijeva filma, prema kojemu je nastalo nagrađivano djelo Devet (Nine), priznati je intelektualac: kazališni kritičar, profesor emeritus. Rođen 1927, diplomira strane jezike na Filozofskom fakultetu u Veneciji, da bi 1963. odlučio živjeti i raditi u SAD-u, u New Yorku. Poveznica između Hrovata i Frattija vjerojatno je i Pirandello, s kojim često uspoređuju toga dvojezičnoga autora, ali i objavljivanje drame Mafija ili udovica u bijelom s pratećim tekstom Sanje Nikčević u časopisu Dubrovnik.

Redatelj Hrovat precizno vodi scensku radnju i disciplinira glumce, izmjenjujući lijevi i desni te prednji i stražnji prostor pozornice, pojačavajući igru ljubavnih i materijalnih kockica usmjerenošću na jasno izgovoren tekst složen od sličnolikih dijaloških dionica različitih parova što slijedi matematičke i zakonitosti fizike bez možda za takav tip teksta stalno očekivanih vrckavih duhovitosti, ali odmjerenim vaganjem pravoga i lažna morala. Glumački je motor predstave precizan, dinamičan i uvjerljiv Goran Grgić, kao On, koji i u ovakvu tipu teksta zasnovanu na preljubu što sve češće nastanjuje kazališne pozornice uspijeva postići jačinu i komedijsko-dramski luk. Igor Golub kao Prijatelj, glumac kojega smo gledali na virovitičkoj sceni, profesionalnim, temeljitim pristupom ulozi, pogođenom mjerom i suzdržanošću stvara poželjnu tajnovitost. Nada Abrus kao Prijateljica ostvaruje discipliniranu decentnost i otkriva sasvim drugu glumačku stranu od one isto tako zanimljive i privlačne histrionske, a Dunja Sepčić kao Ona na scenu donosi intrigantan polaritet u glumi pirandelovski različitih strana osobnosti, prijateljstva i s jedne i druge strane te mladenačku svježinu.

Velik prinos predstavi daje i kostimografija i scenografija. Danica Dedijer i Višnja Iris odijevaju glumce u točne i vizualno privlačne kostime u funkciji osobe, teksta i režije koji se skladno upotpunjuju sa scenografijom Igora Dobranića.

Drama Amiche (Prijateljice) Marija Frattija, koja spaja američke i talijanske dramaturške niti i smisao za humor te zato stvara neobičan zaplet, dobila je preciznom režijom Borisa B. Hrovata i glumačkom izvedbom discipliniranu i točnu hrvatsku inačicu.