Vijenac 446

Kazalište

In memoriam – Ivan Jindra (1940– 2011)

Odlazak kazališnog pregaoca

Darko Gašparović

slika


Poslije kratke i teške bolesti 22. ožujka 2011. umro je Ivan Jindra. Rođen u Zagrebu 27. svibnja 1940, kao devetogodišnjak se preselio u Rijeku. U kazališni život ušao je kao kritičar još šezdesetih godina prošloga stoljeća kao student komparatistike. Nakon diplome vraća se u Rijeku i gdje radi kao profesor hrvatskoga jezika u bakarskoj Nautičkoj školi. Bijaše strastveni ljubitelj i znalac hrvatskoga jezika te se cijeloga života bavio lekturom i jezičnom redakturom, radeći taj posao savjesno i odgovorno.

U riječkome je HNK „Ivana pl. Zajca“ bio u nepunom mandatu (od 1969. do proljeća 1972) ravnateljem Hrvatske drame, za intendanture Doriana Sokolića. Kao žestok kritičar oportunističke i kompromisne repertoarne politike te nesmiljen prosuđivač umjetničkih (ne)vrijednosti, s dramaturgom Nedjeljkom Fabriom okušao se na mjestu njezina kreatora. Njegova koncepcija njegovanja pučkoga teatra u najvišim, ali i (kvalitetno) zabavljačkim dimenzijama, uspješno je funkcionirala, iznijevši predstave za pamćenje. U kazalištu je pokrenuo intenzivne kontakte s hrvatskom središnjicom, tako da za njegova mandata u riječkome teatru režiraju Georgij Paro, Vladimir Gerić, Dino Radojević i dr.

Bijaše član uredničkoga tima Fabriova Kamova, koji je 1971. pokrenuo Hrvatsko proljeće u riječkoj kulturi. Prisiljen odstupiti s mjesta ravnatelja u proljeće 1972, Jindra je dulje vrijeme bez posla, a potom godinama radi kao skladištar u Naprijedu. Sredinom osamdesetih došao je u Zagreb gdje i dalje radi u Naprijedu. Ustanovljenjem samostalne hrvatske države bio je pomoćnik ministra informiranja u prvoj vladi, potom prelazi u Hinu, gdje je godinama radio kao urednik, a surađivao je u Hrvatskome slovu, kojemu je bio i glavni urednik.

Silaskom Ivana Jindre s pozornice života otišao je jedan od pregalaca koji su prije četrdesetak godina udarili temelje modernome riječkom glumištu. Pamtit ćemo ga po tome, ali i po uvijek gospodskom odnosu prema prijateljima i suradnicima.

Pokoj mu vječni i bila mu laka hrvatska gruda, koju je toliko volio!


Vijenac 446

446 - 7. travnja 2011. | Arhiva

Klikni za povratak