Nove glazbene dimenzije

Proteklo je razdoblje ispunjeno intenzivnim nastupima Zagrebačke filharmonije, koja svoj uredan ritam od jednoga koncerta tjedno spremno isprepleće s koncertima dobrotvorne naravi (29. ožujka – Koncert za život, 1. travnja – Plava oktava ZF, 4. travnja – Play & Pray for Japan). To otkriva osjetljivost vodstva orkestra za događaje u okolini, kao i spremnost ansambla na najviše izazove svojstvene vrhunskim profesionalnim izvođačkim tijelima. Prvi od tri koncerta u manje od tjedan dana, u utorak, 29. ožujka, bio je Koncert za život, u sjećanje na Anu Rukavina i maestra Vjekoslava Šuteja, koji je izazvao burne emocije u prepunoj dvorani Lisinski. Humanitarni povod pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, kao i pod pokroviteljstvom Grada Zagreba, uzdigao je cijeli događaj na posebno svečanu razinu. Slavna svjetovna kantata Carmina Burana tom je prigodom, slučajno ili namjerno, izvedena točno na dan smrti njezina autora Carla Orffa (1895–1982). Izvedba je povjerena mladom kineskom dirigentu iz Hong Konga Perry Sou, koji je na toj antologijskoj skladbi pokazao silnu energiju i entuzijazam. Djelo koje smo se naviknuli slušati upravo u izvedbi Filharmoničara i Akademskog zbora Ivana Gorana Kovačića zasjalo je posebnom živahnošću, osvježeno preciznim gestama temperamentnog maestra, koji je suspregnuo intenzitet zbora, no nije štedio na posebno brzim tempima, praskavim završecima i oblikovanju intenzivnih zvučnih nijansi. Zbor je u orkestru pobudio zamrlu mladenačku energiju, dok su dobrodošlu novost u interpretaciji donijeli i neki vokalni solisti: sopranistica anđeoske boje iznimno fleksibilna glasa Ivana Lazar te muzikalni mladi bariton široka opsega Ljubomir Puškarić.

Honkoški maestro Perry So

Kineski maestro ravnao je i Filharmonijim koncertom iz Plave oktave. Uz Papandopulov Marche Arabe Symphonique te Ravelovu Alborada del gracioso, kao gost je nastupio i naš uspješni klarinetist Radovan Cavallin s mjestom rada i boravka u Španjolskoj te dominirao u antologijskom Koncertu za klarinet Aarona Coplanda, čijom je suitom Appalachian Spring koncert i okončan.

Drugi dobrotvorni koncert Play & Pray for Japan Zagrebačka filharmonija pod vodstvom mo. Uroša Lajovica održala je u ponedjeljak 4. travnja. Uz ponovno sudjelovanje Zbora Ivana Gorana Kovačića, i recitatora Gorana Matovića, izvedene su Brahmsova Tragična uvertira, op. 81, Beethovenova 5. simfonija u c-molu, op.67, u Japanu popularan zbor U boj, u boj iz Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog te govoreni stihovi Tina Ujevića Pobratimstvo lica u svemiru.

Koncert redovite sezone Majstorskog ciklusa HRT-a donio je posljednjega dana ožujka mnoštvo raznovrsnih momenata i raspoloženja u djelima 19, 20. i 21. stoljeća. U pravoj kombinaciji starog i novog, kojoj već po tradiciji naginje repertoarna koncepcija Simfonijskog orkestra HRT-a, njegovi koncertni rasporedi nastavljaju iznenađivati nikada odveć brojnu publiku dvorane, kao i nevidljive slušatelje Trećega programa Hrvatskoga radija u izravnom prijenosu. Simfoničari su jedan od najstarijih radijskih orkestara, a na njegovu je čelu već jedanaestu godinu zaredom Mladen Tarbuk kao prvi dirigent, kojemu je bila povjerena i ta večer. Svjestan repertoarnog nasljeđa koje su oblikovali njegovi prethodnici, Tarbuk kao da je izborom djela želio naglasiti da se glazba današnjice nije znatno udaljila od supstancijalnih odraza prošlosti. To je potkrijepio i primjerom iz vlastitog autorskog stvaralaštva, mladenačkom simfonijskom pjesmom Stara hrvatska glazba iz 1990. U središnjoj je točki večeri zaustavljeno vrijeme, a slušatelji su preneseni u neke nove dimenzije doživljaja glazbenog tijeka u skladbi minimalističke tehnike skladanja tipičnoj za stvaralaštvo suvremenog estonskog mistika Arve Pärta. Svojevrstan koncert za klavir i orkestar Lamentate duhovna je lamentacija iz 2002, koju je pravom gestom senzibilna umjetnika za stvaralački izraz našega doba prenio slovenski pijanist Bojan Gorišek, u čiju se stvaralačku predodžbu idealno uklopio i orkestar pod Tarbukovim vodstvom. Drugi dio večeri dirigent je iskoristio za novo viđenje antologijske 4. simfonije u d-molu, op. 120 Roberta Schumanna. Poznata je partitura istaknula sve kvalitete Simfoničara HRT-a.