Lovor-vijenac Crnkoviću

Nagrada Iso Velikanović, ustanovljena 2005. kao priznanje Ministarstva kulture za najbolja ostvarenja u području prevođenja književnih djela i osmišljena kao poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda te popunjavanje praznina u području hrvatske prijevodne literature, dodjeljuje se najuspješnijem prevoditelju za proteklu godinu i za životno djelo.

Dobitnici nagrada: Zlatko Crnković i Irena Lukšić s ministrom kulture Jasenom Mesićem

Ovogodišnju, 7. nagradu Iso Velikanović za životno djelo u području književnoga prevodilaštva ministar Mesić uručio je prevoditelju i uredniku Zlatku Crnkoviću, a prevoditeljici Ireni Lukšić godišnju nagradu za prijevod romana Sanjin ruskoga književnika Mihaila Arcibaševa.

„Imajući u vidu kakvoću i vrsnoću Crnkovićevih prijevoda, dimenzije prevodilačkog opusa i ukupni prinos književnom prevođenju nagrada za životno djelo Iso Velikanović znak je zahvalnosti hrvatske kulture jednomu od najplodnijih, najživljih i najistaknutijih naših prevoditelja u drugoj polovici 20. stoljeća“, stoji u obrazloženju u kojem se dodaje kako je Crnković prevodio s engleskoga, ruskoga, njemačkoga i francuskoga jezika.

Crnković, koji je hrvatsko čitateljstvo upoznao s djelima Tolstoja, Bulgakova, Turgenjeva, Prousta, Bazina, Camusa, Sartrea, Manna, Suskinda, Hemingwaya, Wildea, Faulknera, Millera, Huxleyja, Capotea, Dickensa i Kafke, „uz svog mentora Jakšu Kušana, vrlo brzo shvatio je temeljne zahtjeve prevođenja književnih djela, posebice proze: prevoditelj nikako ne smije postati rob jezika izvornika, neizostavno mora voditi računa da prenosi značenja u duhu jezika na koji prevodi i da pritom u novoj formi čuva izvornu misao“.

Iso Velikanović pripao je Ireni Lukšić za prijevod „živopisne protočnosti i izražajne lakoće“ Arcibaševljeva Sanjina. „Samozatajno prevodilaštvo, znanstvena akribičnost i spisateljska iskričavost tri su dimenzije raznorodno kreativne i istraživački agilne slavistice rusističke provenijencije kojoj se dodjeljuje nagrada Iso Velikanović“, pročitao je dio obrazloženja Sead Mehmedagić.

Preuzimajući nagradu, Lukšićeva je naglasila kako je njezina odluka da se u prevoditeljskom radu posveti upravo modernoj ruskoj književnosti često nailazila na zapreke, ali na kraju se ipak isplatila, što nagrada i potvrđuje.