Vijenac 446

Naslovnica, Tema

O fenomenu elektroničke knjige, džepne veličine a golema kapaciteta

Knjižnica na dlanu

Miroslav Zec

slika


Premda nitko ozbiljan danas ne tvrdi da će elektroničke knjige istisnuti klasične, nova tehnologija korjenito će izmijeniti izdavačku i knjižarsku industriju


U godinama koje su iza nas naslušali smo se (većinom katastrofičnih) predviđanja o tome kako će koje tehnološko dostignuće utjecati na knjigu. No sada se svijetom šire uređaji koji će zasigurno utjecati na budućnost knjige, premda ne nužno na negativan način. Čitači elektroničkih knjiga u prethodnoj su godini jednostavno eksplodirali na zapadnim tržištima, a u ovoj se godini očekuje nastavak globalne ekspanzije praktički geometrijskom progresijom. No prije nego što se pozabavimo čitačima trebali bismo odgovoriti na pitanje – što je uopće elektronička knjiga, odnosno e-book?


U siječnju ove godine Amazon je objavio povijesni podatak: prvi je put prodaja digitalnih premašila prodaju klasičnih tiskanih izdanja!


U biti, pojam elektroničke knjige može označavati ili pojedinačno izdanje određene knjige, ili format u kojem se ona izdaje. U biti uopće nije riječ o osobito novom fenomenu, s obzirom da je najstariju digitalnu knjižnicu, formiranu u sklopu inicijative Project Gutenberg, osnovao Amerikanac Michael Hart još davne 1971. No tek nakon što su se osobna računala uselila u manje-više svaki dom, a knjige počele jednako kao glazba i filmovi što legalno, što ilegalno distribuirati u digitalnom formatu putem interneta, počeli su razni zloguki proroci najavljivati kraj papirnatih izdanja i potpunu propast knjižarstva. Ipak, to se nije dogodilo, klasična knjiga ostala je na pijedestalu, a iz trgovine upravo takvim opipljivim izdanjima iznikla su i neka poslovna carstva, poput američke knjižarske korporacije Amazon. Razloga za to bilo je mnogo – jedan je od najvažnijih činjenica da ljudi diljem svijeta doista gaje iskrenu te povremeno opsesivnu i fetišističku ljubav prema knjizi kao predmetu. Volimo njihov izgled, njihov miris, njihove taktilne kvalitete, volimo se opuštati uz njih i čitati ih u raznim, pa i iznimno intimnim trenucima, recimo u krevetu ili na zahodskoj školjci. Štoviše, često ih idealiziramo, razmišljajući o knjizi kao antitezi ekranu te joj paušalno pripisujemo nevinost koju baš i nije uvijek zaslužila. Dakako tu je i činjenica da čitanje s računalnog zaslona osjetno zamara oči, dok je čitanje s papira (uz prikladno osvjetljenje) neizmjerno ugodnije.

Elektronički papir

Ovdje na scenu ponovno stupa tehnologija, odnosno takozvani elektronički papir, koji je u srži aktualne tržišne revolucije globalnog knjižarstva. To zapravo i nije jedna jedinstvena tehnologija, nego naziv za cijeli skup prilično različitih tehnoloških načina za postizanje iste stvari – eliminaciju titravih, zamornih svjetlećih zaslona poput onih koje svakodnevno gledamo na svojim računalima. Umjesto toga, elektronički papir ispisuje zapis koji je, ovisno o kvaliteti uređaja, više ili manje nalik tisku na papirnoj podlozi. Jednako kao i klasična knjiga, ispis je na zaslonu statičan te kad ga listate, svaki put se nanovo ispisuje cjelokupna površina ekrana. Prednosti su višestruke, osim što ne zamara oči ništa više od klasičnog papira troši vrlo malo električne energije (nakon što okrenete stranicu ne troši se energija za njezino prikazivanje ni osvjetljavanje pozadine), čitljiv je i pri snažnom svjetlu (recimo na suncu) kad se sadržaj zaslona drugih elektroničkih uređaja ne razaznaje, a nema ni poteškoća kod čitanja pod neobičnim kutovima – što je pak bio veliki problem kod starijih LCD-zaslona kod kojih bi se slika razlijevala već kod malog otklona kuta gledanja od okomitoga, pravog kuta. Mana su tek činjenice da je elektronički papir zasad dostupan isključivo u crno-bijeloj varijanti i što na njemu nije moguće gledati animaciju. (Dakako, posljednja zamjerka stoji tek ako želimo uređaj s elektroničkim papirom rabiti za neku drugu namjenu osim čitanja, jer od ilustracija i ne očekujemo da skakuću po stranicama knjige.)

Amazon – broj jedan

Važnost nove tehnologije i mogućnost otvaranja potpuno novog tržišta prepoznali su veliki knjižarski lanci, među prvima već spomenuti Amazon, koji je prvu verziju svojeg čitača Amazon Kindle ponudio tržištu još 2007. Usprkos popriličnoj cijeni od čak 399 dolara, proizvod je rasprodan u svega pet i pol sati! Drugu veliku pobjedu Amazon je izborio potkraj 2009, odnosno početkom prošle godine, kad je nova verzija Kindlea odnijela prevagu nad uređajem Nook, koji je kao izravnu konkurenciju Amazonovu čitaču razvila knjižarska kuća Barnes & Noble. U ljeto 2010. izišla je i treća, još moćnija verzija Kindlea i to po dvostruko nižoj cijeni od one inicijalnog uređaja. U siječnju ove godine Amazon je pak objavio povijesni podatak: prvi je put prodaja digitalnih premašila prodaju klasičnih tiskanih izdanja! Kindle danas stabilno drži prvo mjesto po prodaji – čak 47 posto vlasnika e-čitača odabralo je upravo taj uređaj, što nadmašuje čak i zbroj dva sljedeća uređaja – Appleova iPada (koji drži 31 posto tržišta) i Sony Reader (14 posto). Osim odlika sama uređaja i Amazonova ranog starta na tržištu, Kindleu zasigurno pomaže i činjenica da taj knjižarski lanac posjeduje i najveću zbirku e-knjiga, više nego dvostruko veću od konkurentske kuće Barnes & Noble, koja drži prvo sljedeće mjesto. Što se pak tiče Appleova iPada, on i nije izravna konkurencija Kindleu; riječ je o uređaju nešto drukčije tržišne orijentacije – umjesto direktnog fokusa na knjigu, Apple se zapravo pokušava usputno pogostiti i dijelom toga tržišnog kolača. No iPad nije zasnovan na tehnologiji električnog papira i zapravo je tablet-uređaj, dakle zamišljen prvenstveno kao sitno računalo namijenjeno surfanju po internetu i sličnim aktivnostima. Kindle se pak može spojiti na internet, ali osim čitanja rječnika i Wikipedije nije u tome osobito učinkovit. Jedna od zanimljivosti čitača e-knjiga jest i neobična statistika prema kojoj su oni (riječ je o elektroničkom uređaju namijenjenu, uvjetno rečeno, zabavi) zastupljeniji u starijoj populaciji nego među adolescentima i mladima. U dobnu skupinu od 18 do 24 godina tako je uvršteno pet posto korisnika e-čitača, a jedan posto više u populaciju stariju od 55 godina.

Danas se ozbiljni analitičari više ne upuštaju u predviđanja o tome da bi elektroničke knjige mogle istisnuti klasične – knjiga će se naime još dugo prije svega promišljati kao predmet, i to predmet koji volimo posjedovati i darovati. No da će ova tehnologija korjenito izmijeniti izdavačku i knjižarsku industriju, to je sigurno. Razmislimo samo o činjenici da nam je sada knjiga koju poželimo (uz uvjet da postoji u digitalnom obliku) dostupna u trenutku, i to na džepnom uređaju koji može pohraniti količinu tekstova kao gradska knjižnica. Nadalje, moguć je izlazak na strano tržište (što je posebno zanimljivo u bliskim govornim područjima), a da pritom zaobiđemo porezni sustav, kao i birokratske zapreke zemlje u kojoj plasiramo knjigu. Ipak, osnovno je da će vrijeme velikih izdavačkih apetita i eksploatacije pisaca postati stvar prošlosti. Primjerice, nedavno se u jednom hrvatskom mediju mogla pročitati vijest o književnici Amandi Hocking, koja zarađuje u prosjeku 200.000 dolara mjesečno plasirajući knjige samo za Kindle. Zanimljivo je doduše kako se novinari portala koji je objavio vijest baš i nisu snašli u problematici, pa su napisali kako autorica odlično zarađuje pisanjem, a da pritom nikad nije objavila knjigu – misleći dakako na četvrtasti predmet s listovima i koricama. No isti tekst navodi kako izdavači obično piscima daju 30 posto prihoda, a ostatak uzimaju za sebe, dok je situacija obrnuta kod objavljivanja djela putem online knjižare Kindle Store.

Ostaje pitanje gdje je tu Hrvatska? Teško je reći koliko je hrvatskih kupaca nabavilo neki od čitača, no posve je izvjesno da taj broj i nije tako malen. Zasad je doduše nedvojbeno riječ gotovo isključivo o kupcima koji i inače čitaju knjige na engleskom i drugim svjetskim jezicima. Naši izdavači pak, čini se, s dozom nelagode i zbunjenosti gledaju na širenje uređaja i formata za objavu knjiga, pa se stječe dojam da se većini nova tehnologija čini prijetnjom ili barem neizbježnom gnjavažom, a ne dobrom prilikom. Prva izdanja na hrvatskom jeziku već se pojavljuju – među pionirima je programer i web-dizajner Tomislav Ivančić, koji je korisnicima Kindlea besplatno ponudio na download svoj priručnik Visual Basic.net škola. U suradnji australske i hrvatske tvrtke nedavno je lansirana i aplikacija za čitanje stripova na iPadu, a ponuđeni su i stripovi hrvatskih autora Nenada Barinića, Nikole Listeša, Borisa Talijančića i Julija Jelaske. Ovih je dana objavljeno i da je Hrvatski Telekom u završnoj fazi projekta pokretanja platforme preko koje će hrvatskim izdavačkim kućama biti omogućeno plasiranje i prodaja elektroničkih knjiga za računala i e-čitače. Postaje dakle sve očitije da ni pisci, ni tehnologija, a potom niti tržište neće predugo čekati na hrvatske izdavače.

Vijenac 446

446 - 7. travnja 2011. | Arhiva

Klikni za povratak