Gorštački noir

Ako je suditi samo po izvrsnoj, za četiri Oscara i Zlatni globus nominiranoj te Velikom nagradom žirija na festivalu Sundance ovjenčanoj noarovskoj triler-drami Zimska kost, redateljica i suscenaristica Debra Granik novo je vrlo zanimljivo autorsko ime američkoga (nezavisnog) filma. Iako je riječ tek o drugom njezinu ostvarenju (prvenac Down to the Bone kod nas nije distribuiran), adaptaciji zapaženog istoimenog romana Daniela Woodrella objavljena 2006, imponiraju promišljenost i zrelost kojima autorica pristupa zapletom razmjerno jednostavnu djelu nakrcanu osebujnim likovima i njihovim naglašeno kompleksnim međuodnosima, kojim uz maksimalno eksploatiranje ikonografije južnjačke gotike vlada neopisivo sugestivan ugođaj pesimizma i tragike.

Dojmljivo djelo noirovskog i hard-boiled predznaka

U kultnom remek-djelu Oslobađanje Johna Boormana skupina urbanih muškaraca željnih malo vikend-opuštanja i pustolovine koja ne doseže dalje od raftinga neočekivano postane žrtvom agresivnih primitivnih gorštaka u sukobu s kojima će, nakon što oni siluju najslabijeg od njih, biti prisiljeni oružjem braniti gole živote i u sebi probuditi animalne instinkte. U podjednako slavnoj i kultnoj Južnjačkoj utjesi Waltera Hilla obična vojna vježba s manevarskim streljivom u močvarama Louisiane za skupinu vojnika iz pričuvnog sastava pretvorit će se u noćnu moru kada se nepromišljeno odluče našaliti s članovima domorodačke zajednice Cajuna, ljudi posve odvojenih od civilizacije i brzih na oružju. Oba navedena filma maestralno se bave temom dubinskoga nerazumijevanja urbane i ruralne Amerike, nepremostivom i prema autorima kobnom civilizacijskom barijerom koja stoji među njima i opasnostima koja druga znači za prvu. Književnik Daniel Woodrell, potpisnik hvaljenoga romana Woe To Live On prema kojem je Ang Lee snimio izvrsnu vestern-dramu Zajahati s vragom, i redateljica Debra Granik odvode nas upravo u jednu takvu ruralnu sredinu u Ozarku na početku zime. To je mjesto napučeno prljavim, grubim i krezubim individuama, tamo su svi naoružani i oružje potežu i za najbenigniju raspravu, humanost, osjećaji i empatija potpuno su nepoznati pojmovi, a život jednog bika vrijedi znatno više od ljudskog života. U sredini u kojoj vrijeme kao da stoji sve vrvi od ilegalnih pecara alkohola i kućnih pogona za proizvodnju amfetamina, u organizaciji nalik mafijaškoj svaki se neposluh bez mnogo predomišljanja kažnjava smrću, a djeca su od najmanjih nogu predodređena za žrtve zlostavljanja i često silovanja. U takvoj sredini posve se apartnom doima sedamnaestogodišnja Ree Dolly. Neizbježno gruba, ali emotivna djevojka koja, dok joj otac Jessup boravi u zatvoru, požrtvovno se skrbi o duševno nestalnoj majci Connie, dvanaestogodišnjem bratu Sonnyju i šest godina mlađoj sestrici Sonyi. No kad dozna da je Jessup uz jamčevinu pušten iz zatvora te da je kao polog založio njihovu kuću i imanje, Ree otkrije da se otac nije javio lokalnom šerifu, zbog čega bi za tjedan dana svi mogli ostati bez krova nad glavom. Želeći spasiti majku, brata i sestru, Ree odvažno krene za pomoć moliti rodbinu, susjede i jedinu prijateljicu, čime započinje njezina kalvarija. Jer čini se da je Jessup iznevjerio zakon šutnje, zbog čega je ubijen i zbog čega su i njegova žena i djeca u životnoj opasnosti, a o sudbinama im odlučuje bliža i dalja rodbina. Jedini koji bi Ree mogao pomoći njezin je isprva arogantan stric Teardrop, čovjek koji zbog ljubavi prema bratu želi otkriti njegove ubojice.

Uz suradnju suscenaristice Anne Rosellini i darovitoga snimatelja Michaela McDonougha Debra Granik kreira uistinu dojmljivo djelo noraovskog i hard-boiled-predznaka, iznimne snage i vizualne dojmljivosti, u svoj punini oslikavajući užasnu sredinu u kojoj vladaju nepojmljiva okrutnost, bezdušnost i agresivnost. Obiteljsko i ino nasilje svakodnevna je pojava, obuka u rukovanju oružjem pripada u temeljno obrazovanje (efektna scena u školi u koju Ree dovodi brata i sestru, a čijim hodnicima prolaze adolescenti s puškama u rukama), muška djeca imaju izgleda za opstanak, dok su ženska prepuštena sudbini i samima sebi, a dublja starost je čini se posve nepoznat pojam jer u čitavom filmu nema nijednoga lika starijeg od pedesetak godina. Sigurna i nenametljivo stilizirana režija, oslanjanje na realizam i naturalizam, iznimno učinkovito i često minimalističko karakterno-psihološko profiliranje likova, savršena uporaba prirodne scenografije i dojmljivi glumački nastupi u vrlo zahtjevnim i nezahvalnim ulogama, osobito sjajnih Jennifer Lawrence i Johna Hawkesa, vrline su koje ostvarenje Debre Granik čine možda najuspjelijim i najzanimljivijim američkim nezavisnim filmom posljednjih godina. Na stranicama proze Daniela Woodrella, pisca kojega domicilna kritika naziva „jednom od najbolje čuvanih tajni američke književnosti“, dominiraju očaj, tjeskoba i crnilo, depresivni socijalni kontekst iznimno je bitan, a u galeriji odbojnih likova pored mlade junakinje koja će stoički podnijeti sve mizogino omalovažavanje, zlostavljanja i batine, nijansom sivog u spomenutom crnilu izdvaja se njezin stric Teardrop. U čitavoj priči nema mjesta ni trunku optimizma, jer i završetak koji Ree i njezinoj obitelji donosi tragedijom obilježeno privremeno olakšanje sve je samo ne smirujući. Nakon što je s očevim ubojicama u rijeci pronašla njegovo tijelo i sudjelovala u piljenju pokojnikovih šaka (zimskih kostiju) koje će pred plašljivim i zacijelo korumpiranim zakonom biti nepobitan dokaz njegove smrti, Ree će od Teardropa doznati da je, otkrivši ime organizatora bratova umorstva, on time i sama sebe osudio na smrt. Djevojka tako u budućnosti gubi posljednji krhki oslonac, pa je teško povjerovati da joj, bez obzira na osobnu hrabrost i spremnost na kompromise, u takvoj sredini uz ubojice oca i uskoro strica ima života.