Velimir Visković – posljednji komesar hrvatske književnosti

Vrijeme je u HKE doista davno stalo, a ako se i kreće, to onda kroz vremensku i ideološku prizmu, i to iz dubinske perspektive onih krasnih osamdesetih. Nigdje u novooslobođenoj Europi nakon 1990. nije se pojavila nacionalna književna enciklopedija s toliko uredničkog žara za kriptorestitucijom jedne ekstremno ljevičarske, jezične, književne i uopće kulturno-vrijednosne prošlosti, ali i s toliko prešutnih „rezervi“ i podcjenjivanja svega onoga što je nekoć iz perspektive jugokomunističke pseudoutopije bilo sumnjivo, tj. sve vjersko, nacionalno, autohtono, posebno (jezik), u našem slučaju – sve ono što je bilo i ostalo isključivo hrvatsko

U Vijencu (br. 443, str. 3) sam prikazao prva dva sveska Hrvatske književne enciklopedije, koju je uredio Velimir Visković. Iznio sam ukratko koncepcijske i stručne manjkavosti toga djela, upozorio tek na neke (od mnogih) po ideološkoj matrici ispuštenih hrvatskih pisaca, pohvalio brojne vrijedne, a pokudio tek malobrojne od često loše obrađenih priloga. Zaključio sam da bi trojica od doista upućenih stručnjaka morali žurno još jednom pregledati cijelu građu, pa u četvrtom svesku, koji još nije u tisku, dodati ispravke i pokoju novu natuknicu. Samo tako bi „Viskovićeva enciklopedija“ ipak mogla izbjeći konačnu sudbinu tzv. „Vujićeve enciklopedije“. Na tu moju doista nježnu kritiku i benigni prijedlog da štogod ispravi Visković se silno uvrijedio (Vijenac, 444, str. 15), pa se jedva udostojao odgovoriti, a i to, kako reče, ne zbog mojih prigovora, nego tek „iz poštovanja prema čitateljima“.

Nepoznata Institucija Marka Marulića na hrvatskome jeziku iz 1514. Kolofon novootkrivenog rukopisa s njegovim vlastoručnim inicijalom (gotičko M) i crtežom (British Library, London)

Viskovićev otužni odgovor pokazao je da njegov rad ne trpi kritike i da se ponaša kao komesar enciklopedije, a ne kao leksikograf. Inače bi znao da svaki leksikograf radi prema načelu da „čovik i tovar više znaju nego sam čovik“, da on svaki savjet rado prima, a novi podatak zapisuje. Konačno, enciklopedije su uvijek bile work in progress. Osim toga, Visković je cijelu stvar iz čista mira najprije prebacio na političko polje, biva dosada su ga napadali slijeva, sada ja udaram zdesna, dočim je on negdje u sredini, dakle u pravu. Suviše prozirno da bi bilo točno. On je naime sâm preko svojih drugova iz „klase kolumnist“ inscenirao hinjeni napad „slijeva“, eda bi unaprijed otupio već očekivanu oštricu „zdesna“.

U natuknici o Miroslavu Krleži u HKE nije spomenuto da je Krleža dao uništiti Zbornik Marka Marulića (1950) i da je urednika zbornika, Josipa Badalića, izbacio iz JAZU

Cijeli članak pročitajte u Vijencu br. 445, od 24 ožujka 2011.