Užas i ljepota pepela – umjetnost grada koji je ostao vječno mlad

Izložba organizirana u suradnji Klovićevih dvora i Napuljskog arheološkog muzeja na nimalo konvencionalan način oživljava ugođaj pompejske svakodnevice i vjerno prenosi doživljaj kakav se može osjetiti tek na originalnom lokalitetu. Riječ je o izložbi koja pripada među desetak najkvalitetnijih u povijesti Galerije

Potkraj stare i u prvim desetljećima nove ere pokrajina Kampanija na jugu Apeninskoga poluotoka svojim je žiteljima zacijelo omogućavala povoljne uvjete za iznadprosječnu kvalitetu života. O tome uvjerljivo svjedoče i brojni – tijekom ranijih stoljeća osnovani i do spomenutog razdoblja većinom prosperitetni – gradovi smješteni uzduž Napuljskoga zaljeva, u antici poznata kao Sinus Cumanus. Jedan od takvih gradova bili su i Pompeji. Nedvojbeno, bilo je to nadasve živo urbano središte. Pompeji su se razvijali stalno i sustavno, pritom iskazujući začudne civilizacijske dosege. Stanovnik ili posjetitelj Pompeja imao je mogućnost kupovati u dobro opskrbljenim trgovinama, okrijepiti se u privlačnim zalogajnicama, opustiti tijelo u termama, ali i udovoljiti najnižim potrebama i strastima u bordelu odnosno amfiteatru, vjerojatno prvom izgrađenom od kamena umjesto od drva.

Detalj trolisnoga vrča za vino, prva polovica prvog stoljeća prije Krista (gore lijevo)

Kip djevojke u tunici, Julijevsko-Klaudijevsko doba (gore)

Kip muškarca u togi, Julijevsko-Klaudijevsko doba (gore desno)

Gradska ponuda doista je bila bogata i raznolika. Sve nabrojano, dakako, posjedovali su i mnogi drugi starorimski gradovi; u tom smislu Pompeji nipošto nisu neka spektakularna iznimka. Status jedinstvenog arheološkog fenomena u svijetu osigurava im, međutim – zajedno s manje atraktivnim okolnim gradovima i naseljima, od kojih svakako valja spomenuti Herkulanej – njihova zapanjujuća očuvanost. Pompeji i Herkulanej nisu, poput nekih gradova, imali priliku iskusiti izmjenjivanje velikih povijesnih epoha, uključujući i ovu sadašnju. Oni su već gotovo dvije tisuće godina mrtvi, a njihova smrt nije nastupila polako i kao posljedica, primjerice, učestalih gospodarskih problema što nužno rezultiraju postupnim, ali u konačnici za opstanak grada fatalnim iseljavanjem stanovništva. Upravo suprotno, bila je nagla i iznenadna. Pompeji i Herkulanej umrli su zapravo mladi te nisu stigli poprimiti karakteristike svojevrsnih povijesno-civilizacijskih palimpsesta sačinjenih od bitno raznorodnih stilskih taloga. S lica zemlje izbrisani su tijekom samo dva jeziva dana. Egzistencija im je prekinuta brutalno, temeljito i nadasve učinkovito. Prekinuta, ali istodobno – što je osobito važno – na određeni način i zamrznuta! Upravo ta dva dana ispunjena elementarnom stravom i teško zamislivim užasom ponijet će, dakle, isključive zasluge za već spomenutu neprocjenjivu očuvanost.

· Cijeli članak pročitajte u Vijencu br. 445, od 24 ožujka 2011.