Umjetnička borba

Koncept izložbi dvaju umjetnika iz različitih sredina atraktivan je zbog estetskog sukoba koji proizlazi iz različitih poetika i temperamenta

Nova koncepcija izložbenog programa Galerije umjetnina u Splitu temelji se na suodnošenju dvoje autora i njihovih umjetničkih poetika. Temeljeći ideju osmišljavanja izložbene djelatnosti na muzeološki primamljivoj osnovi kao i na praktičnoj iskoristivosti prostora i vremena Božo Majstorović je u Galeriji umjetnina osmislio koncept dvojnih izložbi. Ideja dijaloga dvoje likovnih umjetnika iz različitih sredina na način da se u jednom izložbenom prostoru suodnose svojim likovnim poetikama i karakterima – u svoj svojoj različitosti i sličnosti, prešla je i u odnos konfrontacije dvoje kustosa odnosno likovnih kritičara koji zastupaju svoga umjetnika.

Viktor Popović, Bez naziva, 2011.

Takvi izložbeni projekti sa širokom tematskom raznolikošću stoga pretpostavljaju široki raspon suradnje, kako s likovnim umjetnicima tako i s najvrsnijim kritičarima – povjesničarima umjetnosti, koji osiguravaju da svaki izložbeni projekt postane kreativan i medijski događaj.

Na taj način Galerija umjetnina splitskoj je likovnoj izložbenoj sceni ponudila nešto zanimljiviji način izlaganja i tako pokušala privući publiku u svoje prostore. Naime, već je postalo prirodno da se današnje galerije i muzeji otvaraju prema publici, a Galerija umjetnina u Splitu jedno je od mjesta na kojem se mogu najdoličnije ugošćavati najuglednija imena hrvatske suvremene likovne scene. Potreba da Split oživi izložbeni prostor u kojem se mogu održavati velike izložbe umjetničkoga i kulturnog značaja i tako intenzivnije razvijati likovni život dobila je svoj iznimno kreativan, estetski i funkcionalni te muzeološki opravdan izraz.

U skladu sa suvremenom muzeološkom praksom koja potiče interaktivnu komunikaciju s posjetiteljima može se reći da je osmišljen jedan od oblika inovacije u muzeološkoj praksi. Nova muzeološka praksa naime pokazuje da upravo specijalizirani muzeji suvremene umjetnosti postaju kulturni centri s raznolikom kulturnom djelatnošću. (Uz muzeje redovito se vežu medijateke, multimedijalne dvorane, suvenirnice, restorani i kafići.) Na tragu te nove muzeološke paradigme – nove muzeologije, splitska Galerija umjetnina pokušava, sa svim svojim suradnicima na čelu s Božom Majstorovićem, takvim izložbenim htijenjem unijeti element kreativnosti u zadovoljenju i znanstvene, estetske, funkcionalne i ljudske komponente muzeološkog rada.

Igor Eškinja, Specijalni efekti za obične ljude, 2011.

S obzirom da se muzeji počinju smatrati ne samo mjestom čuvanja i, eventualno, stvaranja znanja nego i mjestom kreiranja identiteta (regionalnog, lokalnog, grupnog, individualnog), a muzeološki rad integralnim dijelom društvene promjene, takvi pomaci u izložbenim djelatnostima i programima muzeja pokušaj su promjene fokusa muzeološkog rada s „paradigme kustosa i zbirke u smjeru paradigme izložbenog medija“ (Tomislav Šola).

U želji da se prate i obrađuju najvažnije ličnosti i pojave hrvatskoga suvremenog umjetničkog stvaralaštva, u Galeriji umjetnina na praktičan je način osmišljeno predstavljanje, odnosno konfrontacija domaćih lokalnih i gostujućih umjetnika. Kriteriji izbora umjetničkih suparnika rezultat su zajedničkoga kustoskog unutargalerijskog koncepcijskog htijenja vođena morfološkim, interpretativnim, semantičkim, konceptualnim i koncepcijskim ili pak generacijskim razlozima s jasnom svrhom stvaranja „jedinstvenog i usklađenog prostora umjetnosti“ (Jasminka Babić). Autori se predstavljaju novim radovima, bilo da se radi o potpuno novim ciklusima ili da je riječ o djelima već poznatim hrvatskoj publici, no sada stavljenim u novi kontekst i novu sredinu. Tako je izbjegnuta zamka svladavanja impozantnog i površinom zahtjevnog prostora u prizemlju Galerije (tisuću četvornih metara) zahtjevnim retrospektivnim pregledima stvaralaštva pojedinog umjetnika, nego je ponuđen nešto dinamičniji uvid i presjek rada predstavljenih suvremenih umjetnika. U sklopu edukativne djelatnosti Galerije za vrijeme trajanja pojedine izložbe osmišljen je i koncept Razgovor s umjetnikom / Razgovor o umjetniku. Otvorena je tako i mogućnost neposredna susreta s akterima suvremene umjetničke scene. Za svaku izložbu koja se ostvaruje u Galeriji tiska se i reprezentativan dvojni katalog s obradom i temeljitim pristupom pojedinoga likovnog kritičara s temom izložbenoga ciklusa svoga zastupanog umjetnika.

U razdoblju 2010/2011. osmišljena su četiri ciklusa tih dvojnih izložbi. U 2010. realizirane su dvije izložbe iz ciklusa. Premijerna izložba bio je nastup Viktora Popovića iz Splita i Igora Eškinje iz Rijeke, a kustosi su bili Jasminka Babić iz Galerije umjetnina i Nataša Ivančević iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke. Na drugoj izložbi predstavljeni su Vedran Perkov iz Splita, kojeg je zastupao Božo Majstorović, i Đorđe Jandrić iz Zagreba, kojeg je predstavljao Mladen Lučić. U tijeku je izložba Vlaste Žanić i Rina Efendića, s kustosima izložbe Jankom Vukmir i Marijom Stipišić Vuković, a u pripremi su izložba Matka Trebotića i Igora Rončevića, o kojima će pisati Branka Brekalo za Trebotića i Ivica Župan za Rončevića.

Izložbeni prostor Galerije ima specifičnu ulogu u splitskoj kulturnoj sredini, jer postojanje Galerije postaje i fizički i umjetnički središnjim mjestom i raskrižjem likovnih događanja na splitskoj kulturnoj sceni. Splitska Galerija umjetnina dokazala je ovom izložbenom koncepcijom da može izaći iz okvira muzejske zbirke u šire društveno okruženje koncipirano da aktivno sudjeluje u svakodnevnom životu zajednice i procesima društvene promjene. Uključivanje muzeja u svakodnevni život zajednice, istodobno, djeluje na snaženje lokalnog identiteta i razvoj ne samo turizma i ekonomije nego i proizvodnje znanja, odnosno na jačanje lokalnih sredina u odnosu na središnju državnu organizaciju, što je i predstavilo Galeriju, suvremenim muzeološkim rječnikom, kao jednog od oslonaca društvene identifikacije.