Plemenitost starih ljubavnih pjesama

Sva velika očekivanja od nastupa češke (moravske) mezzosopranistice Magdalene Kožené (Brno, 1973) s ansamblom Private Musicke ispunila su se u potpunosti na čarobnoj večeri plemenite stare pop-glazbe. Treba to reći stoga što je Magdalena Kožená, planetarna zvijezda, jako dobro poznata ovdašnjim slušateljima – o čemu je posvjedočila odlična posjećenost u gotovo do posljednjega mjesta punoj velikoj dvorani Lisinski – no ipak velikoj većini samo sa snimki. A upravo u tom odnosu ušminkane snimke i susreta uživo često nastaju nesporazumi potpuno drukčije percepcije – dodatno oduševljenje, a katkad i razočaranje.

Magdalena Kožená uvjerljivo privlačna

Putujući u posljednje vrijeme poput negdašnjih trubadura od jednog do drugog koncertnog podija s projektom Lettere amorose, snimljenim na CD za ugledni Deutsche Gramophone, s kojim ima ekskluzivni ugovor, Kožená je s ansamblom Private musicke, utemeljenim 1998., stigla i u Zagreb. Lettere amorose dobile su ime po naslovu pjesme Claudija Monteverdija te naslovom u množini sabire ljubavne pjesme iz 17. stoljeća: Filippa Vitalija, Sigismonda d’Indie, Giulia Caccinija, Tarquinija Merula, Biaggia Marinija, Claudija Monteverdija, Giovannija Girolama Kapsbergera i Barbare Strozzi. U primjernom, kontrastnom rasporedu dijele ih instrumentalne skladbe Luisa de Briçeňa, Gaspara Sanza, Giovannija Paola Foscarinija, Giovannija de Macquea, Lucasa Ruiza de Ribayaza. Mnogo je puta raspored promišljan i mijenjan kako bi se postigla što bolja dramaturgija, kazala je Magdalena Kožená u razgovoru s Mladenom Tarbukom nakon koncerta dodajući kako su nastojali da izbor za one koji malo znaju o tom razdoblju bude privlačan i pokaže koliko su te pjesme i danas atraktivne. S druge su strane očekivani i prigovori znalaca, vječno gladnih novih otkrića iz arhiva, da je riječ o hit-paradi. No sve to prestaje biti važno u trenucima živoga predstavljanja Ljubavnih pisama, razumljivo bez stanke, predstavljanja toliko prirodna i intenzivna da vješto skriva svaku promišljenost.

I prije nego što se zapljeskalo za dobrodošlicu glazbenici su, predvođeni umjetničkim voditeljem, dirigentom Pierreom Pitzlom, dolazeći na podij već počeli prebirati po instrumentima. Njih je pjevajući, lakim korakom, slijedila bosonoga Kožená u jednostavnoj gotovo djevojačkoj crvenoj haljini. Žensko bi se oko unatoč jednostavnoj pojavnosti kladilo na odjeću s potpisom. Neobično svijetla mezzosoprana kojemu u blještavoj opernoj literaturi pripada tek nekolicina uloga (a sve ih je otpjevala), Magdalena Kožená našla je svoj drugi put afirmirajući koncertne nastupe do zvjezdanoga statusa. Inteligentna i svestranih interesa, ona čini nekonformističke izbore vješto balansirajući poznatim koje svi uvijek ponovno žele slušati i nepoznatim, upozorava na vrijednosti glazbe raznih razdoblja kao i na autore svoje domovine poput Dvořáka, Janáčeka ili Martinůa. Lettere amorose donijele su mali bogati svijet ljubavnih ushita i smisla za dramatiku ljubavnih jada. Cijeli kontrastni niz prepun nijansi i snažno obojenih akcenata Kožená donosi toliko prirodno, spontano i iskreno da se umijeće čini svakomu dostupnim. A to je odlika zaista velikih majstora. U tome se odlično slaže s ansamblom Private Musicke, koji okuplja vrhunske glazbenike i čiji sastav gitara, teorbe, harfe, diskretnih udaraljki, lire da gamba.... delikatnim zvukom postiže nesvakidašnji sklad s nekim starinskim rockerski intenzivnim pristupom. Zacijelo su vrlo pažljivi i uneseni slušatelji kući ponijeli lijepu uspomenu s čarobne večeri s mjerom i ukusom.