Moćno i dinamično

Uspješnost dosadašnjih izložbi T-HTnagrada@MSU.hr, što svake godine nastaju kao rezultat sponzorski osmišljene suradnje između zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i dobro nam poznatog telekomunikacijskog diva, bio sam sklon valorizirati ocjenama u rasponu od dobar pa do vrlo dobar. Ipak se ovdje radi o projektu koji, bez obzira na određene manjkavosti, pridonosi popularizaciji suvremenoga likovnog stvaralaštva i obogaćivanju fundusa naše najspektakularnije likovnoumjetničke institucije, pa već kao takav zaslužuje potporu i dobronamjeran pristup.

Iz postava izložbe / Snimio Davor Preis

Što se ovogodišnje – sada već četvrte po redu – izložbe tiče, s velikim zadovoljstvom tvrdim kako je ocjenu, uz manje ograde, moguće navući čak i na odličan! Za to postoji nekoliko razloga. Ponajprije, gotovo da nijedan od četrdeset izloženih radova ne ostavlja dojam površnosti ili nedorečenosti, što pokazuje kako je međunarodno kustosko-umjetničko povjerenstvo u sastavu Snježana Pintarić (predsjednica), Nada Beroš, Zdenka Badovinac, Ivan Faktor, Branko Franceschi, Lala Raščić i Robert Storr savjesno obavilo posao, ali i da je raspolagalo kvalitetnom natječajnom ponudom. Nadalje, izložba u cjelini djeluje moćno i dinamično, pri čemu nedvojbena medijska odnosno sadržajna raznolikost eksponata nimalo ne šteti njezinoj koherentnosti, već na zanimljiv način progovara o trenutno najvažnijim tendencijama u stvaralaštvu hrvatskih likovnih umjetnika na izmaku prvoga desetljeća 21. stoljeća. Također, svakako valja pohvaliti i postav, koji izlošcima osigurava prijeko potrebnu vizualnu i zvučnu autonomiju, što u ranijim izdanjima ove izložbe nažalost i nije uvijek bio slučaj. I konačno, izravno pozvani autori – Viktor Popović, Nika Radić, Marijan Molnar, Tomo Savić Gecan i Nemanja Cvijanović – takav povlašteni status svojim su dosadašnjim stvaralaštvom zasigurno zaslužili, ali i na izložbi prikazanim radovima u cijelosti opravdali.

Pa što su nam to točno ponudili umjetnici na ovogodišnjoj izložbi T-HTnagrada@MSU.hr? U svakom slučaju sadržaji odnosno motivi dominantni su u odnosu na probleme forme, koja će se gotovo kod svih radova svoditi tek na okvir za iskazivanje određenih ideja ili poruka. I to je dobro. U današnje vrijeme umjetnost, naime, ne trpi frivolni stvaralački eskapizam; ona mora ili aktivno se referirati na realnu stvarnost, ili nam pričati i prenositi nadasve uvjerljive individualne priče odnosno vizije, ili pak naprosto biti vizualno dojmljiva u – hegelijanski rečeno – jedinstvu duha/ideje i medija. A na izložbi su, na doista uvjerljiv način, zastupljena sva tri spomenuta pristupa.

Realna stvarnost ogleda se u radovima što su nadahnuti problemima poput korupcije, gospodarskoga kriminala, siromaštva, pozicije/uloge umjetnika i umjetnosti unutar liberalno-kapitalističkog sustava ili pak agresivnog i beskrupuloznog nastupanja privatnog kapitala. Uvjerljive radove u tom su smislu – ironijski koncipirane ili pak prožete bolnom gorčinom – ponudili Milijana Babić, Nemanja Cvijanović, Željko Badurina, Andrea Kustić, Daniel Kovač i majorian 458. Nadasve uvjerljive nam priče pak pričaju Kata Mijatović, Stefan Haus, Iva Kovač, Zlatko Kopljar, Jagoda Kaloper, Nika Radić, Sanja i Mario Bachrach-Krištofić, Rene Bachrach-Krištofić, Tomo Savić Gecan te Helena Janečić, dok od, uvjetno rečeno, treće skupine svakako valja izdvojiti Viktora Popovića, Alema Korkuta, Antu Rašića, Marijana Molnara, Dana Okija, Davora Sanvincentija, Igora Rufa i Božicu Matasić. Dakako, ni u ovom tekstu nespomenuti autori objektivno ne zaostaju, riječ je tek o osobnim afinitetima odnosno sklonostima.

Izložba T-HTnagrada@MSU.hr pokazala je kako i revijalne prezentacije još mogu biti zanimljive i poticajne, samo im valja ispravno pristupiti i biti u stanju privući – svjestan sam kako su za to u ovom slučaju presudne poprilično visoke nagrade te zavodljivost uključivanja u fundus institucije kao što je Muzej suvremene umjetnosti – i one najkvalitetnije autore. Različitim domaćim salonima, bijenalima ili trijenalima takvo nešto, nažalost, često ne polazi za rukom. Razlozi tomu katkada su objektivni, ali odveć često i subjektivni.

Sljedeće godine predstoji mali jubilej jer će suradnja MSU-a i T-HT-a doživjeti peto izdanje. U to ime naša će očekivanja biti izrazito visoka i za progledavanje kroz prste znatno manje spremna. Živi bili pa vidjeli!