Kazališni globus - svijet

Manchester – Price Arthura Millera iz 1968. mnogi smatraju jednom od boljih drama velikog majstora pa ne čudi da se drama još često izvodi. Ovaj put u kazalištu Octagon uprizorio ju je David Thacker, isti redatelj koji ju je prije više od dvadeset godina radio u Young Vicu. No taj je put na pokusima pored sebe imao pisca, a kako je Miller umro prije pet godina, ovaj put je Thacker njegovu dramu realizirao bez pomoći autora.

Tradicionalno stroga engleska kritika oduševljena je izvedbom o dvojici braće i različitim pristupima moralu u životu. Sukob između pristupa koji zagovara oportunizam i karijeru i onog koji smatra da treba pomagati ljudima i žrtvovati se za opće dobro Milleru je podloga za duboku moralnu dramu, a Thackeru, uz pomoć glumaca, predložak za iznimnu produkciju. „Redatelj na scenu postavlja ovu fiskalnu parabolu s autoritetom propovjednika koji ima izravnu vezu s Bogom“, zaključila je oduševljena kritika.

Uništeno djetinjstvo

Pariz – Zvuk lomljenja kostiju naslov je drame kanadske dramatičarke Suzanne Lebeau, jedne od vodećih suvremenih spisateljica u kazalištu za mlade, praizvedene u Comedie Française. Nimalo poetičan naslov drame daje naslutiti i njezin sadržaj: riječ je o komadu nadahnutu sudbinom djece vojnika u afričkom Kongu. Trinaestogodišnja Elikia, protagonistica drame, oduzeta je obitelji da bi poslužila kao vojnik u građanskom ratu. Od žrtve djevojčica uskoro i sama postaje mučitelj, dok se konačno ne osvijesti i ne pobjegne iz pakla u koji je ubačena. Redateljica Anne-Launcaisere Liégeois radeći na ovoj potresnoj predstavi surađivala je s nekoliko nekadašnjih malih vojnika, koji su uspjeli pobjeći iz pakla i žive u Francuskoj kao umjetnici, a svojim su iskustvima pomogli da predstava bude još uvjerljivija i dramatičnija. U radu na produkciji o uništenu djetinjstvu rabljeni su dokumenti i fotografije koji govore o sudbinama takve djece.

Kad Machiavelli zakuha stvari...

New York – Divine Rivalry, drama Michaela Kramera praizvedena u kazalištu Hartford Stage, na scenu izvodi slavne povijesne ličnosti renesanse. Poznati novinar i politički kolumnist uglednih novina i časopisa u zrelim se danima odlučio za dramatičarski debi u kojem mladi Machiavelli spletkari kako bi sukobio dva najveća umjetnika ne samo svoga vremena Michelangela i Leonarda, a kako bi iz toga izvukao dalekosežne pozitivne političke posljedice, naravno – za sama sebe. Machiavelli, još uvijek sasvim anonimni kancelar velikim umjetnicima dodjeljuje zadatak da oslikaju dvije freske – u istoj sobi. Priča je utemeljena na povijesnim činjenicama, ali više nego o umjetnosti govori o političkim igrama i spletkama, koje se nisu promijenile do današnjeg dana.

Premda su kritičari prema toj drami uglednog kolumnista vrlo blagi, osjeti se da sama drama nije najjači dio produkcije u režiji umjetničkog ravnatelja kazališta Michaela Wilsona, koji ovih dana napušta tu funkciju. Tek između redaka može se pročitati da produkcija, premda zanimljiva, počiva na tankom tekstu, koji ostaje plošan i necjelovit.

Gavran u Kaliforniji

San Pedro – U kalifornijskom kazalištu Little Fish Muž moje žene, međunarodna uspješnica Mire Gavrana, doživjela je američku praizvedbu, uz mnogo uspjeha kod publike i kritike. Komedija u režiji Dona Schlossmana o dva muža koji dijele istu ženu u američkoj je izvedbi ostavljena u manje-više originalnom kontekstu. Naime muževi su Slovak i Dalmatinac, ali ovaj put oni žive u Americi i govore engleskim s pripadnim akcentima.

Njih igraju John Allee i Cody Lyman, dok je njihova (zajednička) žena Iva Hasperger, rođena u Hrvatskoj, koja je glumačku akademiju završila u Americi, gdje živi i radi.