Hrvatska književnost je loša

Ljudi nemaju mogućnosti da sudjeluju u životu jer nemaju šanse u društvu koje nema šanse / Kao pacifist ja sam protiv revolucije jer tu padaju glave, ali očekujem drastične promjene / Desničari se i dalje sudaraju s tekovinama novoga doba, a socijaldemokrati su pobornici postmodernizma / Vrijeme je apsolutno gnojno i prikrivati taj gnoj znači praviti još veći gnoj / Svemu pristupam iz jezika / U svakoj partiji ništa se iznutra ne može promijeniti / Kao što nije postojao jugoslavenski jezik, nije postojala ni jugoslavenska književnost / Hrvatski lingvisti i hrvatski lektori prave stravično nasilje nad hrvatskim jezikom / Ono što se govori na televiziji nema veze s hrvatskim jezikom / Europa kao tvorevina novog kapitalizma mi se ne sviđa

Književnik Borivoj Radaković u posljednje vrijeme sve više piše dramska djela kojima problematizira sadašnje naše doba, ali i propituje suvremeni kontekst tradicije. Jedan je od osnivača FAK-a i autor intrigantne knjige Sjaj epohe, u kojoj je naslutio štošta od naše suvremenosti. Sve to povod je razgovoru s njim.

Snimio Mirko Cvjetko

Gospodine Radakoviću, što je bio razlog za pisanje vaše nedavno praizvedene crnohumorne drame Amateri?

U Amaterima se dodiruju dva problema, jedan se bavi ljudima koji nemaju nikakve mogućnosti da sudjeluju u životu jer naprosto nemaju šanse u društvu koje nema šanse. Drugi je problem amaterizam. Amateri, ti polunaučeni i nedoučeni ljudi, a – stručnjaci za sve! Svi znaju sve – svi su sportski stručnjaci, svi su pisci, svi su lingvisti... Samo još liječnici imaju neko poštovanje jer i najambiciozniji amater zna da se operacija srca ne može naučiti putem interneta. Tu je rasap svega, kad se ne poštuje znanje, poštuje se samo novac.

Tako nije samo u nas, nego u cijelom svijetu.

Naravno da se događa u cijelom svijetu, ali mene boli što se događa i u nas. Moglo se izbjeći, bilo je glasova koji su govorili da se ne radi tako.

Čudi li vas da naši i tzv. lijevi i tzv. desni jednako rade?

Pa i ne čudi. Naša je ljevica vrlo staromodna i nije se snašla, kao ni desnica. Kada razgovaram s nekim agresivnijim desničarima, čujem da je njihov model nacionalsocijalizam, a blaža desnica zapravo je ruralna i nije osviještena. To je materijal koji će desnicu podupirati, ali politički to i nije desnica. To HDZ nikako da shvati, jer su sve to ljudi iz bivšega vremena koji nikada nisu ni smjeli biti na političkoj sceni.

A što je s ljevicom?

Ljevica koja je 1990-ih izgubila vlast i razmišljala o radnicima u plavim mundurama nestala je – ne postoji više fordovski tip industrije, kao što u korporacijskom kapitalizmu više nema ni onoga balzakovskog gadnog gazde. Pojam radnika treba shvatiti šire, naročito u nadolazećem vremenu u kojem će biti sve više radnih ugovora na određeno vrijeme, bit će imigranata... To ne znači da se nova ljevica nije rodila, jer su mladi ljudi shvatili što je i zapatistički pokret, i Seattle, i Genova. Salonska se pak ljevica gubi u otužnom liberalizmu.

Je li to razlog jačanja konzervatizma?

Konzervatizam je u punom jeku, ekonomija to pokazuje. Zvali mi to liberalizmom, neoliberalizmom, globalizmom – svi su nazivi u igri – a to guraju američki neokonzervativci. Nažalost, Marx i Engles bili su u pravu kad su rekli da će buržoazija ostati na vlasti dok god bude kadra revolucionirati sredstva za proizvodnju. To joj još uspijeva, ali ...

Hoće li doći do revolucije?

Ne na već iskušan način. Svakako ne kao proslava jubileja 2017. Kao pacifist ja sam protiv revolucije jer tu padaju glave, ali očekujem drastične promjene.

S obzirom na iskustva, bojim se da to neće ići bez krvi.

Vidjet ćemo. Antonio Negri velike nade polaže u internet kao sredstvo za promjenu sustava. Promjene koje su nastupile u sjevernoafričkim arapskim zemljama rezultat su istog tog shvaćanja; Facebook, Twitter i druge mogućnosti stvaranja interesnih skupina makar i za jednokratnu upotrebu. Prosvjedi u Zagrebu su to – nije važno što su u povorci i anarhisti i krajnji desničari. Možda se nikada i ni u kojoj drugoj situaciji ne bi našli u istom sastavu, ali ovdje jesu. Svi su se okupili oko zajedničkog cilja. To je tekovina našeg doba.

Ne mislite da će to ubrzo biti kontrolirano?

Teško je to kontrolirati. Ti mladi ljudi shvatili su i to da internet treba tijelo, a tijelo je, kako bi Negri rekao, mnoštvo. Zato su na ulici – promjenjivo i obnovljivo tijelo koje vijuga gradom, neuhvatljivo rukama režima i nespoznatljivo njihovim mozgovima.

Sve što ste rekli otišlo je dalje od Sjaja epohe, od istoimene prve vaše knjige brutalne proze?

Pa naravno! Zaboga, i rat je prošao, svašta se dogodilo u dvadeset godina. Promijenilo se društveno uređenje, nastupilo je informatičko doba... Recimo, propala epoha, sada sja nešto drugo.

Zašto ljevica prelazi preko toga kao da se ništa ne zbiva?

Ne znam... Nisam vjerojatno ni dovoljno upućen. Možda zato što se nositeljem lijeve ideje diči stranka koja s ljevičarenjem bilo kojega tipa baš i nema veze. To vidimo i u književnosti – odmaknimo se od političkih stvari. Postoji stanovit eskapizam. Desničari se i dalje sudaraju s tekovinama novog doba, na tome grade svoju tragiku, ali i svoj humor. Socijaldemokrati su pobornici postmodernizma. Jedni žive u prošlosti, drugi plove kao i korifeji hiperintelektualizirane književnosti koju ne zanima ni čitateljstvo. Neću im spominjati imena.

Zašto nećete?

Ne da mi se neprekidno biti u svađi. Samo je ono što se dogodilo s novim tipom realizma govorilo o trenutnim problemima suvremenoga društva, o bogaćenju, drogi. Sve drugo usmjereno je na pokušaj drukčijeg definiranja kulturne situacije, a nimalo ili vrlo malo na definiranje društvene situacije.

Koliko se sjećam, vi ste hvalili Aralicu?

Nisam hvalio kvalitetu, nego činjenicu da Aralica za svoje knjige radi sve što je potrebno. Velimir Visković to je krivo shvatio i pisao posprdno da ga hvalim. On, koji je hvalio Aralicu, a sada ga se odriče, što smatram sramotnim s njegove strane. Visković bi štošta rado zaboravio. Ne, nisam u Aralice vidio velika ostvarenja, ali da sam mu ja bio urednik, knjige bi mu bile bolje. Ne bi na pedesetoj stranici zaboravljao što je rekao na tridesetoj itd.